Hrvatska sutkinja donijela odluku koja može biti na ponos sudbenoj vlasti

Ishod parnice u kojoj je tužena Udruga hrvatskih sudaca takav je da bi vjerojatno svi s prosječnom percepcijom našeg pravosuđa odmahnuli rukom i lakonski rekli "očekivano". Jer, sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu Iva Buljan sudeći kolegama odbacila je kao nedopuštenu tužbu Humanitarne udruge za pomoć i zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vera. Osobito su odluke o nedopuštenosti predvidljive. Međutim, sutkinja Buljan uspjela je sadržajno donijeti neočekivanu presudu koja može biti na ponos sudbenoj vlasti. Vrhunac sudačkog umijeća došao je do izražaja na samom kraju presude kod dosude troškova postupka.

Sve to ističemo svjesni da se po žalbi može utvrditi i da je sutkinja negdje pogriješila. Jer, nas koji nemamo sudskih znanja uvjerila je da je slučaj presudila na jedini mogući način, što je s obzirom na okolnosti hvale vrijedno postignuće. K tome, riječ je o vrlo pitkoj presudi, pisanoj svima razumljivim pravno neopterećenim jezikom i stilom – koliko god je to bilo moguće – strukturiranom onako kako bi trebala biti napisana svaka presuda, s jezgrovitim i jasnim obrazloženjima koja ne ostavljaju traga sumnji te logičnim pa i, kad je riječ o trošku, lucidnim zaključcima.

Udruga Veronika Vera podnijela je tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava tražeći da sud utvrdi da je UHS protivno zakonu pozvao suce na provođenje mjera upozorenja od 8. do 19. svibnja 2023. na način da su odgođene sve radnje u prvostupanjskim postupcima, dok su u drugostupanjskima održavane sjednice vijeća, ali bez otpreme odluka. Pozivanje sudaca na "bijeli štrajk" dovelo je zbog neodržavanja ročišta do povrede ustavnog prava na pravično suđenje. UHS je po Hini poslao priopćenje u kojem su naveli da su iznimka samo hitni predmeti kojima prijeti nenadoknadiva šteta. Suci nemaju zakonsko pravo na štrajk, a na koji mogu pozivati jedino sindikati u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće. Udruga ističe i da Zakon o radu ne razlikuje "pravi štrajk" i "štrajk upozorenja". Ako je "štrajk upozorenja" proveden protivno Zakonu o radu, nezakonit je pa se radnicima može uskratiti plaća sve do otkaza i naknade štete. Tužitelj tvrdi da je UHS povrijedio ustavno i konvencijsko pravo građana na pristup sudu.

UHS je uzvratio da se radilo o mjerama upozorenja, a ne o štrajku, što je oblik industrijske akcije u situaciji kad ne postoji ovlašteni sindikat niti klasičan radni odnos. Ako suci ne bi mogli zaštititi svoja prava u vezi s radom ili dužnošću, radilo bi se o ozbiljnoj diskriminaciji. Tvrde i da za dvotjednog trajanja mjera nije moglo doći do ugroze prava na suđenje u razumnom roku i na pristup sudu.

VEZANI ČLANCI:

– Sutkinja je ocijenila nepotrebnim prijedlog tužitelja za saslušanjem predsjednika njihove udruge Drage Raspudića te Nade Landeke, Alana Uzelca i Damira Rešetara jer odlučne činjenice među strankama nisu sporne, a i općepoznate su. Obrazložila je i da nije bilo uvjeta za primjenu instituta ispravka tužbe jer je tužba razumljiva i podobna za postupanje, a svaki poziv za nadopunom sa svojevrsnom pravnom uputom predstavljao bi pravnu pomoć koja nadilazi ovlaštenja suda. Time bi se narušila i procesna ravnoteža stranaka jer bi se sud stavio u položaj pravnog zastupnika jedne od stranaka – obrazložila je Buljan.

To što "jedan sudac sudi svojim kolegama sucima" sutkinja je istakla kao posebno važno "zbog imperativa nepristranosti i neovisnosti" zbog čega se u ovom slučaju odstupilo od automatske, nasumične dodjele predmeta između svih sudaca, nego samo između malobrojnih sudaca koji nisu članovi Udruge. Sličan problem bio je i u predmetu Narodni list protiv Hrvatske u kojem je ESLJP utvrdio da je naknada štete dosuđena sucu bila zakonita i legitimna radi zaštite ugleda suca, ali ne i nužna u demokratskom društvu. Jer, iznosila je dvije trećine naknade koja se u nas dosuđuje za duševne boli zbog smrti brata ili sestre. ESLJP-u je bilo neprihvatljivo da je ugledu suca učinjena takva šteta koja bi opravdala toliku odštetu te je izrazio bojazan kako bi to moglo odvratiti građane od otvorene rasprave o pitanjima od javnog interesa. Postavljeno je i pitanje moguće pristranosti kad sudac sudi sucu, zbog predmnijevane kolegijalnosti koja može i nehotice dovesti do smanjene objektivnosti. Stoga je sutkinja Buljan obrazložila kako je u ovom slučaju postignuta maksimalna razina nepristranosti jer ne sudi sudac koji je član Udruge te je dodala kako to što nijedna strana nije tražila njezino izuzeće, pokazuje da je za stranke potpuno nepristrana.

Što se tiče pravnog osnova tužbe, iako se u njoj navodi da je podnesena i radi "utvrđenja zakonitosti", sutkinja je zaključila da je to zaštita kolektivnih interesa i prava, dok je za to lutanje, neurednost tužbenog zahtjeva i nesnalaženje u odabiru odlučnih činjenica, zaključila da se "vrlo vjerojatno može pripisati tome što tužitelj nije angažirao odvjetnika za zastupanje, a sam nema adekvatna stručna znanja". Objasnila je zašto smatra da je udruga za zaštitu ljudskih prava po zakonu legitimirana podnijeti tužbu za zaštitu kolektivnih interesa, dok pasivno legitimiran "može biti isključivo onaj (fizička ili pravna osoba) koji obavljanjem djelatnosti/rada, postupanjem ili propuštanjem vrijeđa neki zakonom zaštićeni kolektivni interes ili pravo". Notorno je da UHS ne sudi pa niti odgađa ročišta, što je rad ili djelatnost u širem smislu, pa nisu mogli ni onemogućiti pravo strankama na pristup sudu. To su mogli jedino pojedini suci koji su provodili mjere upozorenja, zakonite ili ne, u što sutkinja nije ulazila s obzirom na to da za to nisu ispunjene procesne pretpostavke. UHS bi mogao biti tek eventualni poticatelj na povredu kolektivnog interesa i prava, jer je njihov poziv na provođenje mjera upozorenja bila svojevrsna neobvezujuća preporuka u cilju borbe sudaca za veće plaće i reformu u vezi s uvjetima rada sudaca, obrazložila je Buljan.

Interesi koji se štite kolektivnom tužbom moraju biti "teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi" spornom djelatnošću odnosno postupanjem ili propustom fizičke ili pravne osobe koja je tužena. Pravo na pravično suđenje predstavlja kolektivni interes koji je dopušteno štititi tužbom, ali mora biti jasno određeno u tužbenom zahtjevu "a što ovdje nije slučaj". U dvotjednom razdoblju mjera upozorenja nije moglo doći do teže povrede odnosno ugroze prava na pravično suđenje ili na pristup sudu, pri čemu se sutkinja pozvala na pravila zdravog razuma, s obzirom na to da se u tako kratkom roku postupak i ne može provesti.

VEZANI ČLANCI:

Pet je mogućih zakonskih zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa, a tužitelj može postaviti samo te propisane. Ako tako ne postupi, tužba nije dopuštena. Sutkinja je zaključila da je tužitelj vjerojatno imao namjeru tražiti da se utvrdi kako su određenim postupanjem ili propustom tuženika ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Nije dovoljno da se to iz tužbe može nazrijeti već na zakonom propisani način mora biti navedeno koji je kolektivni interes ili pravo povrijeđeno ili ugroženo nezakonitim postupanjem tuženika. – Kako je sud u ovom slučaju utvrdio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom predmetu, da tužbeni zahtjev nije postavljen na način propisan zakonom, da tužitelj nije naveo koji kolektivni interes ili pravo štiti, a podredno nije na razini vjerojatnosti dokazao ni intenzitet (težinu) povrede ili (ozbiljnost) ugroze interesa ili prava, sud je ocijenio da je tužba nedopuštena, pa ju je valjalo odbaciti – zaključila je sutkinja Buljan.

U pravilu, kad tužitelj ne uspije s tužbom, tada snosi troškove zastupanja tuženika. UHS je tražio 500 eura jer ih je zastupao odvjetnik. Ali, za sutkinju je Udruga Veronika Vera apostrofirala činjenice koje su iznimno bitne za građane RH, jer je funkcioniranje pravosudnog sustava nedvojbeno od javnog interesa i ključno za svako demokratsko društvo te od interesa šire zajednice. K tome, tužba nije lišena smislenog sadržaja pa njezino podnošenje nije nerazumno ili obijesno, odnosno tužitelj nije zlouporabio pravo na pristup sudu. Dok tužitelj nije imao stručnog zastupnika, UHS je angažirao odvjetnika, što je sutkinja ocijenila nepotrebnim s obzirom na očigledno nedopušteni zahtjev. UHS ima veliki broj članova "i svi su odreda iznimno pravno obrazovani (radi se o sucima RH)", te ih je mogao predstavljati i predsjednik, a ne čak dva odvjetnika na ročištu za glavnu raspravu. Stoga taj trošak nije bio potreban i predstavlja nerazmjeran teret za neprofitnu organizaciju osjetljivog financijskog položaja. Sutkinja se pozvala i na stajalište ESLJP-a u predmetima Cindrić i Bešlić protiv RH, te Bursać i drugi protiv RH. UHS je za sutkinju po prirodi stvari jača strana u ovom slučaju i 500 eura neće za njih predstavljati značajniji financijski teret", a navedena odluka o trošku pridonijet će boljoj percepciji neovisnosti pravosuđa". Sutkinju Buljan očito je nadahnula božica pravde.

>>FOTO Katastrofa u Španjolskoj: U poplavama poginula najmanje 51 osoba, bujice prouzročile kaos, traga se za nestalima>>