Općinski sud u Čakovcu raskinuo je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju starijeg bračnog para koji je podigao tužbu protiv nećakinje. Tetka i tetak zatražili su raskinuće ugovora koji su potpisali prije 22 mjeseca s nećakinjom kojoj su u vlasništvo prenijeli svoju kuću.
Ona je zauzvrat preuzela obvezu dosmrtno ih uzdržavati na način da im osigura namještenu, prozračnu i svjetlu sobu s potrebnim grijanjem, da redovno čisti sobu i pere rublje, osigura im prehranu, njegu i liječenje. No, kako živi u pet kilometara udaljenom selu, a nema vozačku dozvolu i automobil, u dane kad je padala kiša nije dolazila obići tetku i tetka kako se ne bi namočila na biciklu. U komunikaciji je, tvrdi stariji bračni par, postala svadljiva, a kad su je u siječnju ove godine pozvali da ispunjava ugovorne obveza, prekinula je s njima svaki kontakt.
U Centru za socijalnu skrb čak je izjavila da ih više nema namjeru uzdržavati. No, nije pristala na sporazumni raskid ugovora, pa je slučaj završio na sudu. Svjedočio je i unuk staraca koji živi u Njemačkoj. Ispričao je da su mu djed i baka rekli da je tužena nećakinja prala rublje dva do tri puta kod sebe doma, a onda im zaračunala trošak struje i vode, iako i oni imaju svoju perilicu. Tetak je rekao da je nećakinja više puta od njih tražila novac za neke svoje privatne stvari. Dolazila je ponedjeljkom, srijedom i petkom po tri sata. Pomela bi podove, pobrisala prašinu, a par puta je nešto i skuhala.
Tetka i nećakinja znale su se, rekao je, malo porječkati, a on bi ih mirio. Tetku je znala nazvati diktatoricom. Kad je nećakinja shvatila da ima kuću "crno na bijelo" počela se, primijetio je tetak, drugačije ponašati. Još, im, tvrdi, duguje 11.200 kuna od 15.000 koje joj je posudio.
- Dan prije Badnjaka došla je u kuhinju, primila se za srce, rekla da će joj srce puknuti, i otišla. Više se nije vraćala - rekao je tetak koji je, zajedno sa suprugom, sudskim putem zatražio raskid ugovora jer su postali beskućnici. U njihovoj kući, naime, sad stanuje nećakinja, a on i supruga žive u unukovoj kući.
Izjavio je i da ne bi poništio ugovor ako nećakinja zatraži oprost jer mu je prirasla srcu. Nećakinja je opovrgnula optužbe. Ispričala je da je doista nekoliko puta prala rublje kod sebe doma jer kod tetke i tetka nije bilo vode.
- Rekli su mi da se veš zimi ne pere, nego samo ljeti - rekla je.
Tvrdi da joj je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na potpis zapravo podvalio javni bilježnik. Uopće ga, rekla je na sudu, nije pročitala jer je voljela tužitelje kao svoje roditelje. Bili su joj važniji od ugovora, no nije ga, kad ga je već potpisala, željela poništiti jer ima bolesnog sina i nema kamo. Postane li presuda pravomoćna, morat će vratiti kuću.
To gotovo uvijek tako zavrsi iako se i jednoj i drugoj strani cini super na pocetku