Tužitelj se nije žalio ni na jednu presudu, pa je Čermak slobodan

Haaško tužiteljstvo nije se žalilo na prvostupanjske presude protiv Ante Gotovine i Mladena Markača, pa ni protiv oslobađajuće presude u korist Ivana Čermaka! To što se i tužiteljstvu čini “dovoljnim” što je Gotovina dobio 23, a Markač 18 godina zatvora nije iznenađenje, no da se neće žaliti protiv oslobađanja Čermaka, za kojega su tražili 17 godina, ipak jest.

– Dobili su ono što su željeli, pa prošlo im je osam od devet točaka optužnice – kaže jedan član tima Čermakove obrane. Čermak je, naravno, oduševljen činjenicom da je sada slobodan čovjek. U svom je dvorcu u Zagorju i veseli se što je u situaciji “kao da se nikada ništa nije dogodilo”. No, dogodilo se, Čermak je u haaškom pritvoru proveo više od četiri godine, a još od 2000. imao je nalog koji mu je branio slobodno kretanje.

>>Pročitajte najavu žalbe u slučajevima Gotovina i Markač

Doseg za pogrešku

Da su Gotovina i Markač očito dobili neočekivano teške kazne, pa je i to jedan od razloga što se tužitelji nisu žalili, smatraju i u Markačevoj obrani. Drago im je zbog toga jer će ovakav postupak tužitelja skratiti i žalbeni proces. Kako sud neće trebati razmatrati njihovih 150-ak stranica teksta žalbi, jasno je da će to i za nekoliko mjeseci skratiti cijeli žalbeni postupak.

U svojoj najavi žalbe Gotovinina obrana najviše prostora posvećuje tezi kojoj se u presudi priklonilo sudsko vijeće, one o neselektivnom granatiranju. Sud je zaključio da će prihvatiti da je riječ o neselektivnom granatiranju ako su granate pale više od 200 metara od vojnog cilja. Obrana upozorava da ta metodologija sudaca nikada nije raspravljena tijekom suđenja. Nigdje se ne spominje pogreška od tih 200 metara. Zapravo, pozicija tužiteljstva bila je, kažu, da je taj doseg za grešku – 400 metara od vojnog cilja. Svejedno, obrana je uzela u obzir to pravilo o “200 metara” i izračunala – sudsko vijeće tako je moglo ustanoviti da je, od ukupnog broja granata ispaljenih na Knin, njih 50 palo više od 200 metara od znanog artiljerijskog cilja (vojnog). Po istoj metodologiji, to se zbilo i sa 11 granata u Benkovcu, dvije u Obrovcu i dvije u Gračacu.

– To je ukupno 65 granata, od ispaljenih 1205, što čini tek 5% ispaljenih granata.

– To znači da je i sudsko vijeće samo zaključilo da je 95% granata ispaljeno na vojne ciljeve. Da je vijeće primjenjivalo metodologiju tužiteljstva (400 metara), broj promašenih granata bio bi 13, manje od 1 posto od broja ispaljenih granata. S obzirom na to da je sudsko vijeće zaključilo da je tih 65 granata glavni i izravni uzrok iseljavanja Srba iz Knina i ostalih gradova, obrana upozorava da “ni jedan Srbin nije svjedočio da je napustio Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac zbog neselektivnog granatiranja HV-a”. Podsjećaju da je i sudsko vijeće zaključilo da hrvatski vojni i politički vrh nije imao namjeru dopustiti zločine, pljačke, ubijanja i palež te da Gotovina nije osuđen zbog zapovjedne odgovornosti. Obrana zaključuje kako nije bilo zajedničkog zločinačkog pothvata na Brijunima te da nije bilo ni predvidljivih posljedica neselektivnog granatiranja te stoga Gotovina mora biti oslobođen optužbi za ubojstvo, pljačku, razaranje i nehumano postupanje. Uz to, kažu da nije izvan svake razumne sumnje utvrđeno da je ijedna osoba ubijena ili ranjena zbog neselektivnog granatiranja.

Markačeva obrana također argumentira da na Brijunima nije dogovaran zajednički zločinački pothvat. Markač je u tim razgovorima sudjelovao samo u vezi s razradom taktike na terenu.

Problem Grubora

Obrana osporava i to da je nakon 8. kolovoza bilo oružanog sukoba, kažu da je bilo tek protuterorističkih akcija na terenu, što je normalna zadaća za sve specijalne policajce u svijetu. Samim time i zločini koji su počinjeni trebali bi biti u jurisdikciji domaćeg, a ne haaškog zakonodavstva. Kad je riječ o Gruborima, nedvojbeno je da se Markač uvjerio da je policija bila obaviještena o zločinima te da daljnje postupanje i istrage nisu u ovlasti specijalne nego kriminalističke policije. Markač jest suspendirao svoje policajce ako su bili osumnjičeni za zločine, ali nije to mogao učiniti u slučaju Grubora jer ne može suspendirati “nepoznate osobe”.