Nakon prošlotjednog repriziranja Utopije, dokumentarnog filma o skandaloznoj nevjerodostojnosti naših političara, HTV je sad ponovio i nagrađivani dokumentarac kolege Arsena Oremovića "U braku sa švicarcem". Što nam to poručuje državna televizija?
Naravno, moguće je banalno političko tumačenje: nakon što je vlast u izbornoj godini zamrznula tečaj švicarca, potreban joj je pritisak javnosti na banke kako bi ostvarila obećanje da će naći rješenje za kredite u francima. No ma koliko to naivno bilo, ipak želim vjerovati da nije riječ o golom političkom pritisku, kao ni pukoj slučajnosti ili manjku kvalitetnog programa, nego promišljenoj odluci državne televizije da bude istinski relevantna, da služi građanima, među koje spadaju i obespravljeni dužnici u francima i svi koje su posve slučajno izbjegli njihovu ružnu sudbinu.
Oremović je film snimio 2013., nedugo nakon osnivanja Udruge Franak i prije nego što je ova udruga izvojevala nepravomoćnu sudsku pobjedu protiv banaka. Politička je situacija sada drukčija, vlast je u međuvremenu reagirala, počeli su pregovori s bankama, zapaljene su svijeće pred HNB-om... Ali i u tome je vrijednost reprize jer s vremenskim odmakom film pokazuje i više, pokazuje da su se stvari pomaknule s mrtve točke, da dužnici više nisu samo anonimni klijenti prepušteni na milost i nemilost bankama, da više nisu jadni i bespomoćni i da takvi više nikad neće biti. A ako zbog ovakve uređivačke politike poraste gledanost HTV-a i za samo jedan posto, to je putokaz javnoj televiziji kako na jedan i jedini legitiman način može jačati svoju političku moć.
PLUS
Novi serijal "Sto mjesta koja treba vidjeti", u prvoj epizodi o zaljevu rijeke Sommme, prilika je za bijeg od stvarnosti, ali i drukčiji pogled na Francusku.
MINUS
Neobično je da se, pogotovo nakon avionske nesreće, nitko nije sjetio zapitati bi li bilo pametno da strojovođe voze i prekovremeno, pa bilo to i plaćeno.
HRT može prikazivati što hoće, mene to ne zanima dokle god joj je Radman na čelu!