Čuvari ćudoređa, nakon buljenja u tverkanje pogledajte u ogledalo

Tko god od kandidata pobijedi, ovogodišnji će Supertalent Nove TV ostati zapamćen prije svega po nastupu Sarah Seifert. Ova 19-godišnja Vukovarka svojim tverkanjem ili, kako su neki taj ples nazvali, “mrdoguzom” zapalila je hrvatsku javnost. 
Nevjerojatno je kako je Sarah u pet-šest minuta nastupa, pri čemu nije previše govorila, podijelila hrvatsko društvo. Za dio građana njen ples bio je nešto sasvim u redu ako je to njen izbor i u tome se dobro osjeća.

No glasniji su bili oni koji su njeno tverkanje nazivali nedoličnim otvorenim pozivom na parenje. Ta druga strana očekivano je bila dominantna pa Sarah, na veliku žalost onih prvih, nije ušla u finale showa. 
Bilo je to, iskreno rečeno, i očekivano s obzirom na to da svi znamo koliko je Hrvatska zapravo tradicionalna i po mnogim stvarima zatvorena zemlja koja teško prihvata “drugačije” i one koji iskaču iz nekih zadanih okvira. 
Međutim, Sarin “mrdoguz” razgolitio je naše društvo jer gotovo da nema osobe koja nije pažljivo pogledala njen nastup. Koliko god se velika većina njih protivila Sarinu tverkanju, “čuvari tradicije i dostojanstva u Hrvata” dali su si truda da pogledaju njene nastupe. Takva i tolika “žrtva” od njih se i očekuje jer ipak netko mora donijeti sud je li taj ples dovoljno dobar i dostojanstven ili nije. Jesu li pri tome treptali ili ne i koliko su puta vrtjeli video, ne zna se, ali su zato jasno i glasno iznijeli svoje stavove. Svjedoci smo masovnog sablažnjavanja nad Big Brotherom, filmićima na internetu, nad “nedoličnim” ljubavnim vezama ili samo nad nečijim “nedoličnim” odijevanjem.
Često se stječe dojam da bi, po nekima, najbolje bilo da svi prije nego što izađemo na ulicu zatražimo mišljenje “onih iznad nas koji bolje znaju o svemu” kako ne bismo pogriješili.

Pri tome se mora priznati da ipak polako ali sigurno napredujemo jer bi se još nedavno mogli čuti prijedlozi da se Sarah, kao i svi ostali koji iskači iz zadanih i očekivanih okvira, “spali na lomači” kako bi se spasila čistoća hrvatskog društva i mlade generacije. 
Istodobno, podrazumijeva se da nitko ne propitkuje autoritet i znanje “čuvara dostojanstva” jer su oni ipak ti koji najbolje znaju o svemu. Ne postavljaju se pitanja o njihovim načinima života, izjavama, imaju li ljubavnice ili ljubavnike ili ne, stilu odijevanja ni bilo čemu drugome. Interesantno je i kako su mnogi znatno glasniji bili u osudi nekih “neprihvatljivih pojava u društvu” nego u osudi težih i gorih pojava od pretjerano kratke suknje. Primjerice, brojni primjeri uhljebljivanja koja se događaju oko nas prolaze bez njihove osude.

Osim novinara, o primjerima uhljebljivanja “čuvari dostojanstva” ne govore niti bilo koga osuđuju. I to je najvećim dijelom očekivano jer su mnogi od njih i sami klasični primjeri uhljebljivanja. Ne govore ni o pljačkama u pretvorbi i privatizaciji, šute i povlađuju nerazumnim, najčešće za sve nas skupim odlukama političara... 
Stoga i ne čudi odluka Sarah Seifert da će svoj život, kao i karijeru, najvjerojatnije nastaviti izvan Hrvatske.