Nije kasno za visine

U 12 godina planinario 611 puta, u prosjeku jednom tjedno

Foto: ''
U 12 godina planinario 611 puta, u prosjeku jednom tjedno
05.11.2010.
u 20:40
I sa 69 na leđima Sojč je aktivni član planinarskih društava, a ističe da je time sačuvao zdravlje i vitalnost, kao i to da je vidio ono što bez penjanja nikada ne bi
Pogledaj originalni članak

Za pravu ljubav nikada nije kasno pa tako ni kada je o hobiju riječ. Potvrđuje to i Anđelko Sojč iz Oroslavja, koji je planinariti počeo već u kasnijoj životnoj dobi, 1998. godine.

Prije mu to nije dopuštao posao, tek koju godinu prije mirovine mogao si je priuštiti nedjeljne izlete po planinskim stazama i vrhovima. No, to ga nije spriječilo da postigne izvanredne uspjehe i osvoji sve važnije vrhove u Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji te za to dobije najviša priznanja koja planinari mogu osvojiti.

Prošao sve naše vrhove

– Na planinarenju sam do sada bio ukupno 611 puta, što znači da sam u prosjeku jednom na tjedan osvajao neki od vrhova. Prošao sam sve vrhove zacrtane u Hrvatskoj planinarskoj obilaznici, čak 151, što je osim mene uspjelo još dvojici iz Krapinsko-zagorske županije, te sam prošao 130 hrvatskih planinarskih kuća, po čemu sam jedini u Zagorju – kaže Anđelko Sojč.

Planinariti je počeo prije 12 godina s grupom prijatelja te je bio među osnivačima Planinarskog društva Stubaki, kao i među obnoviteljima Planinarskog društva Runolist u Oroslavju 2002. godine.

Zanimljivo je da u prvih nekoliko godina nisu ni znali da postoji mogućnost kupnje planinarskih knjižica u koje se upisuju osvojeni vrhovi. Osvojio je i najviši vrh Hrvatske na Dinari, visok 1831 metar, kao i Triglav u Sloveniji, visok 2834 metra. Njega je osvajao četiri puta.

– Prezadovoljan sam što sam odlučio planinariti. Sačuvao sam zdravlje i vitalnost te vidio što inače nikada ne bih vidio. Znalo je biti i teških trenutaka, napora, nevremena, no sve se to zaboravlja kada se dođe na neki planinski vrh – kaže Anđelko Sojč.

Pamti i jednu nezgodu prošle godine na Biokovu, kada mu se odlomio komad stijene po kojoj se spuštao te je pao tri metra u ponor i teže ozlijedio ruku zbog koje nije mogao, na svoj užas, planinariti pola godine.

Zarazio i unuka

Ponosan je i što je u planiranje uključio svog unuka, tada osmogodišnjeg Krešu. Danas je unuk na fakultetu i nema vremena za planinarenje, no možda se jednom opet vrati stazama koje je prolazio s djedom.

Uz oroslavski Runolist Sojč, sada u 69. godini života, danas je i član planinarskih društava Zagorske steze iz Zaboka i Zanatlije iz Zagreba. Ističe i dobre rezultate svojih prijatelja pa je tako po osvojenim značkama za planinske vrhove Runolist trenutačno od 222 planinarska društva u zemlji na 16. mjestu.

– Odlučio sam planinariti dokle god budem mogao. Jedino što sada, nakon što sam osvojio najviša priznanja, biram vrhove na koje idem, tamo gdje je bilo lijepo i gdje još eventualno nisam bio – kaže Sojč. Priznaje da je puno novca dao za planinarenje, u ovih 12 godina procjenjuje da ga je to ukupno koštalo oko 150.000 kuna. No, kaže kako mu nije žao nijedne lipe.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.