U svijetu ih je šest milijuna i svatko od njih naći će načina da u tišini ili pak pomno odabranom društvu ovih dana obilježi ovu okruglu, važnu obljetnicu.
Točno je 300 godina otkako slobodni zidari na svakom meridijanu zidaju svoj paralelan svijet u kojem se brane od znatiželjnih pogleda, 300 godina otkako ovo društvo, koje laici pogrešno nazivaju tajnim, u svojim redovima okuplja slobodoumne ljude “na dobrom glasu”. Jer ovo društvo nije tajno, ali da posjeduje tajne... to svakako.
I tako još od 1717. kada su se na dan sv. Ivana Krstitelja u londonskoj pivnici “Guska i roštilj“ okupile četiri slobodnozidarske lože. Utemeljili su tada Veliku londonsku ložu, a slobodno zidarstvo hitro se proširilo diljem Europe kao moderan oblik liberalnog protestantizma.
Utjecaj koji su u posljednja tri stoljeća stekli uistinu nije mjerljiv, tek pojedini povjesničari modernog slobodnog zidarstva tvrde da su pri formiranju NATO-saveza sudjelovali američki slobodni zidari, dok su pri osnivanju EU nazočili europski slobodni zidari.
Ove godine diljem Starog kontinenta obilježava se godišnjica od utemeljenja prve Velike lože. Dakako, i pioniri slobodnog zidarstva, britanski masoni, nedavno su se prisjetili slavnih dana okupljeni u bratstvu iza čvrstih zidina Anglikanske crkve u Canterburyju, a s proslave održane koncem veljače u medije, dakako, nije iscurila nijedna jedina fotografija.
Na spisku Gundulić i Drašković
Svečanosti se održavaju i u našem susjedstvu, osobito u Sloveniji u kojoj u sedam loža djeluje oko 300 članova. Proteklog mjeseca otvorili su izložbu pod naslovom Tajnost lože, zamišljenu kao labirint, kojoj je cilj približiti povijest slovenskog slobodnog zidarstva.
Prije nekoliko dana Veliki majstor Velike lože Slovenije dr. Marko Bitenc “točno u podne” u Narodnom muzeju, u kojem je postavljena izložba, održao je konferenciju za novinare. Tada je rekao da je javna tiskovna konferencija dokaz da slovensko članstvo živi u demokratskom i slobodnom društvu, za razliku od Mađara koji svoje masone kažnjavaju masovnim otkazima iz javnih službi.
I hrvatski slobodni zidari pripremaju više svečanih događaja: očekuje se izlazak knjige Ivana pl. Bojničića “Povijest lože Ljubav bližnjega” koja, nakon što je prije sto godina objavljena na njemačkom, ove godine naposljetku izlazi na hrvatskom jeziku.
Stepinca su na suđenju branila dva masona: dr. Ivo Politeo i Natko Kačić
Krajem godine izaći će i treći dio trilogije povijesti slobodnog zidarstva u Hrvata, “Mudrost – Snaga – Ljepota” u izdanju zagrebačkog Profila, jedinstveni leksikon mrtvih slobodnih zidara koji su radili u domaćim i inozemnim ložama, a i stranih slobodnih zidara koji su radili u hrvatskim ložama.
Riječ je o kapitalnom djelu autora Branka Šömena koji je u ovaj golemi istraživački projekt o povijesti slobodnog zidarstva uložio 20 godina rada.
– Slobodno zidarstvo zaintrigiralo me kao i većinu ljudi koji žele doznati više o društvima koja žive unutar pojedinih političkih uređenja. Tražio sam odgovor na pitanje što je to slobodno zidarstvo. Želio sam odmah ući u samu srž slobodnozidarske filozofije, u sustav mišljenja, u način života lože
. Kao novinar znao sam da jedan idiot može pitati više nego stotinu pametnih odgovoriti i tako sam, korak po korak, doznavao neke trajne vrijednosti slobodnog zidarstva – kaže Branko Šömen, rodom Slovenac koji je 80-ih kao dopisnik Radio Ljubljane stigao u Zagreb.
Bila je, sjeća se, 1990. kada su ga prijatelji pozvali u bratstvo. Primljen je u Parizu, počeo je kao učenik, postao pomoćnik i u konačnici majstor. Negdje putem silno se zainteresirao za slobodnozidarsku povijest, osobito na tlu Hrvatske i Slovenije, i tada je nastala klica ideje o znanstvenoj trilogiji. Prethodno je trebalo otvoriti vrata knjižnica i arhiva europskih velikih loža.
– Sjećam se da sam u ruke dobio stari arhiv prvih slobodnih zidara u austrijskim ložama. Bila je to knjiga s tankim listićima, imena ljudi ispisana pisaćom mašinom, njihova svjetovna zanimanja, i što je bilo najvažnije, podaci u kojim su ložama radili.
I dok sam ispisivao imena hrvatskih članova prve bečke lože iz 1742. godine poput Sigismunda Gondole (Gundulića) iz Dubrovnika, grofa Kazimira Draškovića pa i tri njegova sina, nasuprot mene je sjedio stari slobodni zidar i pazio da ne bih istrgao kakav list s dragocjenim podacima – prisjeća se autor dodajući da je danas na svijetu više od 350.000, većinom dostupnih knjiga sa slobodnozidarskim razmišljanjima i poviješću.
Srpski tisak htio je dokazati da je Krleža bio slobodni zidar i to zbog njegove autoritativnosti i druženja s Titom
Koja su najvažnija otkrića koja donosi kroz sve tri knjige?
– Povijest slobodnog zidarstva zamislio sam kao trilogiju: prve dvije bave se poviješću, treća je knjiga leksikon mrtvih hrvatskih slobodnih zidara. S prijateljem sam prikupio gotovo 2000 imena! Leksikon je sastavljen iz fotografija, njihovih profanih biografija i podataka u kojim su sve ložama radili.
Sudbine slobodnih zidara poznate su, ali ih ljudi ne povezuju s aktualnim političkim, gospodarskim i kulturnim životom pojedinih naroda. Teško je govoriti o otkrićima. Bolje bi bilo o potvrđivanju činjenica vezanih za rad slobodnih zidara u ložama i izvan njih. Ima jedna rečenica u ritualu koja kaže da u loži treba njegovati vrlinu tajnosti, a izvan nje širiti slobodnozidarski duh, pravednost, poštenje, dobročinstvo – kaže Branko Šömen.
Nevjerojatne sudbine
Tijekom istraživanja došao je do više važnih spoznaja. Prva loža u Hrvata, ona u Glini, radila je već 1759. godine (do sada je bio uvriježen podatak 1764.); otkrio je da su francusko-ilirske lože za vrijeme Napoleona utjecale na razvoj dalmatinskih gradova jer su se masovno otvarale škole i čitaonice.
Osobito su značajne spoznaje vezane i uz utjecaj Maksimilijana Vrhovca na razvoj hrvatske kulture (po njemu se zove Maksimir, preuređeni park na istoku Zagreba); uz utjecaj poljskih emigranata, koji su imali svoje sjedište u hotelu Lambert u Parizu i našli političke veze s Ljudevitom Gajem i njegovim suradnicima; o (ne)sudjelovanju slobodnih zidara u atentatu na princa Ferdinanda u Sarajevu; o rascjepu unutar Velike lože Jugoslavije, kada su hrvatski slobodni zidari zbog nesporazuma s Beogradom, 1927. utemeljili svoju (nepriznatu) Simboličku veliku ložu Libertas u Zagrebu.
Zanimljiva je sudbina i rad odvjetnika Ive Politea, od 1918. godine člana lože Ljubav bližnjega. Nije branio samo komuniste poput Josipa Broza Tita u poznatom Bombaškom procesu kao i Aliju Alijagića, atentatora na ministra unutarnjih poslova u Vladi Kraljevine SHS Milorada Draškovića, nego i samog nadbiskupa Alojzija Stepinca.
– Uz dr. Natka Kačića, dr. Politeo dodijeljen mu je kao odvjetnik po službenoj dužnosti i tako se dogodilo da su u komunističkom režimu dva slobodna zidara branila katoličkog svećenika, nadbiskupa Alojzija Stepinca! Komunisti, naime, podjednako nisu voljeli ni Crkvu ni slobodne zidare – kaže Branko Šömen.
Slobodnih zidara, koji su utjecali na razvoj hrvatske duhovne misli, bilo je, kaže, mnogo. Među njima, više od dvadeset slikara i kipara, poput Ivana Meštrovića, Marina Tartaglie, Bele Čikoša Sesije, poznatih književnika, poput Ive Andrića, Antuna Barca, Gustava Krkleca, bilo je i glazbenika, među kojima i operni pjevač Josip Križaj, glumac Aleksandar Binički. Slobodni zidar bio je violinist Juro Tkalčić, poznati liječnici dr. Fran Bubanović, dr. Franjo Durst i dr. Andrija Štampar, akademici dr. Grga Novak, dr. Ferdo Šišić, dr. Milan Prelog…
– Poznato je da su se prije Drugoga svjetskog rata ugasile sve Velike lože u okupiranoj Europi pa tako i u staroj Jugoslaviji. Za vrijeme NDH u Staroj Gradiški završilo je više od četrdeset slobodnih zidara, uglavnom intelektualaca, sveučilišnih profesora, kulturnih radnika, umjetnika.
Ta skupina ljudi imala je svaki dan “rad pod otvorenim nebom”. Pripremali su predavanja i tako zadržavali čvrstinu duha, volje i psihofizičku kondiciju. Jedan od braće vodio je zapisnik, protokol o tim predavanjima, koji se našao u nekom podrumu tek prije nekoliko godina.
Mislim da danas nitko više ne razmišlja o masonstvu kao o nekoj tajnoj organizaciji koja misli uništiti svijet
autor trilogije o masonima
To je jedinstveni primjer da je za vrijeme rata “radila” jedna slobodnozidarska loža – kaže Šömen dodajući da poslije rata slobodno zidarstvo nije bilo obnovljeno, već upravo suprotno, bilo je zabranjeno.
Pritom, Udba je ispitivala slobodne zidare i tražila njihove veze s inozemstvom.
Je li, pitamo našeg sugovornika, utvrdio činjenice o mogućoj povezanosti Josipa Broza Tita ili pak Miroslava Krleže s masonima?
– Nevjerojatno je koliko žarko javnost želi doznati je li Miroslav Krleža bio slobodni zidar?! Posebno je srpski tisak poslije Drugoga svjetskog rata htio dokazati da je Miroslav Krleža bio slobodni zidar, nešto zbog njegove autoritativnosti, nešto zbog druženja s Titom, za kojeg se također govorilo da je slobodni zidar – kaže Šömen.
Tako je beogradski tisak u to doba objavio popis članova hrvatske domoljubne Simboličke velike lože Libertas. Na tom popisu su Slavko Kvaternik, njegov sin Eugen Dido Kvaternik i Miroslav Krleža, no prava je istina da je slobodni zidar bio samo Slavko Kvaternik, koji je 1919. primljen u budimpeštansku ložu Kossuth Lajos, no kasnije nije više posjećivao nijednu ložu.
– Miroslav Krleža prema slobodnim zidarima nije imao neki posebno negativan ili pozitivan stav. Družio se s njima, mnogi su dolazili u njegovu kuću na Gvozdu, ali Krleža nije znao da su članovi tajnog društva, niti ga je ondje itko pozvao. D
ružio se sa slobodnim zidarima za koje nije ni znao da su u bratskom lancu. To su među ostalima bili književnik Julije Benešić, dr. Berislav Borčić, Gustav Krklec i Milan Čurćin, kojeg je Krleža čak i zaposlio – kaže Branko Šömen.
Je li Tita pozvao Churchill?
Josip Broz Tito, međutim, imao je u Zagrebu prijatelja kod kojeg je stanovao, dr. Srećka Šilovića, komunista i slobodnog zidara koji ga je informirao što se događa u zemlji i u svijetu. Šilović je htio prije rata istupiti iz masonstva, ali ga je Tito zamolio da ostane jer je želio svugdje imati svoje ljude.
– Konkretnih podataka o tome je li Tito bio ili nije bio slobodni zidar, nema. Možda ga je pozvao u ložu Winston Churchill, kada je Tito boravio u Londonu, možda ga je samo nagovarao pa ga je Tito odbio.
Ostaje činjenica da je njegov Centralni komitet bio sastavljen kao utjecajna “komunistička loža” – dodaje naš sugovornik pa podsjeća da je 1975. godine bilo objavljeno pismo generala Ivana Gošnjaka koje govori o jugoslavenskim slobodnim zidarima.
Na tom popisu našli su se svi poznati političari, pisci i umjetnici, članovi lože Nova Jugoslavija, koju je do smrti vodio Ivan Ribar, a među brojnim imenima na tom popisu bili su i pravi slobodni zidari: Ivo Andrić, Krešimir Baranović, Milan Bartoš, Aleksandar Belić, Srđan Budislavljević, Vasa Čubrilović, Filip Hristić, braća Levi (bilo je dvanaest slobodnih zidara s prezimenom Levi), Hrvoje Macanović, Ive Mihovilović, Moša Pijade, Vladislav Ribnikar, No, ni u jednom trenutku Miroslav Krleža, tvrdi naš sugovornik, nije bio član ni na čelu bilo kakve slobodnozidarske lože.
– Razumljivo, Tito i njegovo slobodnozidarsko članstvo ostaje tajna i nadalje. Možda ćemo više doznati kada se otvore engleski arhivi i tako napokon dođe kraj svim nagađanjima na staklenim nogama – vjeruje Branko Šömen.
No, on se u svome istraživanju oslanjao isključivo na činjenice koje govore da je prije devedeset godina (1927.) u Zagrebu utemeljena neregularna Simbolična Velika loža Hrvatske te da je tek prije dvadeset godina, 8. studenog 1997. godine, u Trakošćanu naposljetku utemeljena Velika loža Hrvatske.
Naime, u Srednju Europu slobodnozidarsko djelovanje vratilo se tek nakon pada Berlinskog zida.
Danas u Hrvatskoj djeluje 14 loža, a prema mišljenju nekih slobodnih zidara u njima se okuplja oko 400 članova. Lože djeluju u Zagrebu, u Rijeci, Varaždinu, Splitu…
Različitih su profesija: najviše ima intelektualaca, pravnika, liječnika, novinara, redatelja, arhitekata, znanstvenika… i drugih ljudi “na dobrom glasu”.
I dalje se sotonizira
Najviše masona, otkriva, danas djeluje u Sjevernoj Americi, gdje je rad loža potpuno otvoren. Tamošnji slobodnozidarski hramovi imaju na pročelju nacrtane slobodnozidarske simbole, pojedine lože grade bolnice za različite, najviše dječje bolesti. U našem susjedstvu, u Austriji, ima ih više od dvije tisuće. Kakav je danas položaj slobodnih zidara u hrvatskom društvu, pitamo našeg sugovornika.
Hrvatski slobodni zidari s austrijskom su braćom pomagali djeci iz Vukovara 1992.
– Mislim da živimo u vremenu kada nitko više ne razmišlja o slobodnom zidarstvu kao o nekoj tajnoj, zastrašujućoj organizaciji koja misli uništiti svijet. No, još uvijek se pojavljuju knjige u kojima se slobodno zidarstvo sotonizira, u kojima se predstavlja kao najveći neprijatelj Crkve, kao neobjektivna “rukotvorina” (slobodni zidari “zidaju” svoj hram svesplošne ljubavi), kao nešto što nije ni politička stranka ni vjerska sekta – odgovara Branko Šömen dodajući da je djelatnost slobodnih zidara važna, ali samozatajna.
– Hrvatski slobodni zidari s austrijskom su braćom 1992. godine omogućili skupini djece iz Vukovara desetodnevno sanjkanje u Austriji. Nitko nije znao tko je platio troškove jer se slobodni zidari time ne hvale.
Za vrijeme rata sakupili su cijeli jedan kamion dječjih igračaka za vrtić u Slavoniji, ni to nisu oglašavali na velika zvona. Jedan od braće nekoliko je godina davao po sto maraka mjesečno djevojčici koju je vidio u koloni izgnanika iz Vukovara, a da ta, kasnije djevojka, nikad nije doznala od koga je dobivala tu humanu pomoć. Ima niz sličnih primjera, ali bez javne samohvale – otkriva naš sugovornik.
Za vrijeme rata bilo je puno akcija pomoći, posebno djeci, ali nitko nije znao tko je osiguravao pomoć
Potom citira riječi Veljka Tomića iz Lože Ivan Drašković, izrečene još 1924. godine: “Cilj slobodnog zidarstva posve je praktičan kao i moral, što je praktični postulat svake konstruktivne zajednice. Taj se njegov cilj sastoji u tome da oplemenjujući čovjeka unese u društvo što više harmonije, zadovoljstva i sreće”.
– Slobodno zidarstvo posljednji je pravi inicijacijski savez, raščlanjen po ložama i velikim ložama. Raširen po svim zemljama, a u diktaturama zabranjen zbog borbe za slobodu duha. Naime, slobodni zidari bore se za toleranciju, slobodu i dostojanstvo čovjeka. Rituali u loži postoje zbog tradicije, a tajna je čovjek sam – zaključio je naš sugovornik Branko Šömen.
>> Karlovački masoni – tko su bili članovi slobodnozidarske lože
moj šogor kad je dobio otkaz u industrogradnji je bio također slobodni zidar