Početkom ovog stoljeća Hrvatska je imala oko 400 tisuća osnovaca i oko 200 tisuća srednjoškolaca. Prije deset godina, u školskoj 2004./2005., osnovne škole pohađalo je 391.112 učenika, a srednje njih 186.918. Ove, 2015./16. školske godine u klupama osnovnih škola sjedi 319.286 učenika, a u srednjoškolskim 168.491 učenik. Iz tih je podataka jasno da je Hrvatska u posljednjih petnaestak godina izgubila više od 100.000 učenika. Katastrofalna demografska slika, slažu se svi naši sugovornici, trebala bi biti prednost u području obrazovanja.
– Godišnje gubimo 7-8 tisuća ljudi, a po svemu sudeći bit će još gore jer je, recimo, u prošloj godini rođeno 39.600 djece. Po nekim neslužbenim podacima koje sam dobio u Ministarstvu obrazovanja, imamo desetak učenika po učitelju, što traži hitnu reorganizaciju mreže škola. Očito je da imamo višak škola koje ne funkcioniraju optimalno – komentira psiholog prof. dr. Josip Burušić iz Instituta Ivo Pilar. Ističe da nova mreža škola ne bi smjela podrazumijevati ukidanje malih škola u brdsko-planinskim i otočnim mjestima. Burušić drži da je sazrelo vrijeme da se sedmi i osmi razredi pripoje srednjim školama, da osnovna bude samo do šestog razreda te da se u osnovne škole integriraju programi koji se sada izvode u samostalnim osnovnim glazbenim ili plesnim školama.
Vježbe na hodnicima
– Nedopustivo je da učenici nekih vrhunskih glazbenih škola vježbaju po hodnicima, dok u nekim osnovnim školama u susjedstvu u učionici ima petnaestak đaka. Programe osnovnih škola treba osvježiti, uvesti program rock-glazbe, suvremenog plesa, različite sportske programe koji već postoje u nekim europskim zemljama – kaže Burušić. A time bi se, dodaje, izbjeglo i pitanje viška učitelja, kojih je, prema podacima Ministarstva, u osnovnim školama oko 34.000, a u srednjima oko 29.000. Usporedbe radi, u osnovnim školama 2001. bilo je zaposleno 27.000 nastavnika.
Predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić naglašava da loše demografsko stanje sustav obrazovanja mora iskoristiti kao prednost za unapređenje kvalitete.
– Ja bih odmah u školama u kojima za to postoje uvjeti organizirao cjelodnevnu nastavu, istog trenutka bih u njima pomaknuo početak nastave na 9 ili 10 sati da se djeca ne muče ranim ustajanjem, uveo bih dulje odmore, tjelesni odgoj svaki dan, redovitu dodatnu i dopunsku nastavu, organizirao prehranu – nabraja Stipić što bi se sve moglo napraviti zahvaljujući smanjenju broja učenika i uz pametnu preraspodjelu učenika po školama.
– Bez reforme bih napravio reformske promjene. Demografsku katastrofu ne možemo preko noći riješiti, ali preko noći možemo njezine posljedice iskoristiti za poboljšanja u obrazovanju – zaključuje Stipić. Da demografski pad u obrazovanju ima određene pozitivne efekte, smatra i voditelj kurikularne reforme obrazovanja dr. Boris Jokić.
Spajanje škola
– Manji broj učenika omogućava kvalitetniju nastavu i individualiziran pristup djeci. Manji razredi omogućavaju nastavniku da brzo uoči teškoće kod učenika, ali i darovitost pojedinaca – kaže Jokić. O novoj mreži škola, koju podržavaju sva tri naša sugovornika, govori se već godinama, no prosvjetna vlast kao da je nema hrabrosti predložiti jer će ona značiti gašenje određenog broja osnovnih i srednjih škola. Pojedini ravnatelji, posebice strukovnih škola, upozoravaju da bi konačno novu mrežu škola trebalo donijeti na temelju mišljenja gospodarstvenika i argumenata, a ne političkih odluka, kako je to u pravilu bilo dosad. Kad je riječ o osnovnim školama, prvenstveno bi trebalo voditi računa o spajanju škola koje se po središtima velikih gradova nalaze na samo nekoliko stotina metara udaljenosti, a sve imaju manjak učenika. Odnosi se to i na neke zagrebačke škole u koje je, prema podacima Ministarstva obrazovanja, ove godine upisan 7761 učenik ili osamdesetak manje nego prošle godine.
Baš lijepo... Bitno da su se Bakoviću rugali. Za sve je proteklih 25 godina bilo novaca OSIM za majke i djecu. Gdje je status majke odgajateljice za majke četvero i više djece? Gdje je stan koji su obećavali dati obiteljima kojima se rodilo peto dijete, da se djeca ne moraju gurati u sobičcima i da se roditeljima koji ionako zbog više djece imaju velike troškove olakša stambeno zbrinjavanje obitelji? Ništa, nestalo u zaboravu. A imalo se za sve one vladine udruge koje svake godine povuku novca iz proračuna koliko cijeli ovaj pronatalitetni program ne bi stajao... Neka, neka im sada GONG i Lezbo-gay udruge te razne Dokumente popunjavaju mjesta u školama. Kako ljudi ne shvaćaju da nema tih mjera koje mogu u rast povući zemlju čije je stanovništvo ovakve starosne dobi kakva je naša..? Djeca naizgled koštaju, istina je, ali na kraju se svaka kuna uložena u njih VIŠESTRUKO vraća: Potražnjom za stanovima, hranom, odjećom, popunjavanjem škola i na kraju radom. A bilo bi posla za njih, jer djeca iz obitelji u kojima ih je više nisu lijenčine i znaju raditi za razliku od jedinaca koji danas kod nas prevladavaju i koji bi visoke plaće za izležavanje i laprdanje...