Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala.
Dan, kada je saznala da je trudna, duboko je i trajno urezan u sjećanju Gordane Prnjak, jer pozitivnom testu, prethodilo je dugih sedam godina liječenja te dva neuspjela pokušaja in vitro oplodnje. Ubrzo nakon toga rekli su joj i da je trudnoća višestruka. Čuli su se najprije otkucaji dvaju srca, a onda i trećeg, četvrtog, pa petog, a sa svakim se novim, otkrivenim srcem povećavao rizik. No, Gordana je tada imala 27 godina, volje dovoljno da okrene svijet, a hrabrosti toliko da se, bez dvojbi, uhvati u koštac s visokorizičnom trudnoćom te, usprkos pesimističnim prognozama, koje su predviđale gotovo siguran spontani pobačaj, na svijet donese pet zdravih beba.
„Nakon što sam saznala da nosim trojke suprugu sam, u šali, rekla da je najbolje da više ne idem na ultrazvuk, jer su na svakom pregledu otkrivali po jedan novi život u meni. Kada su liječnici, u konačnici, ustanovili da nosim petorke, rekli su mi da je trudnoća visokorizična te sam, odmah, početkom prosinca, smještena u Petrovu bolnicu, gdje sam, pod budnim okom liječnika, ostala sve do porođaja. Nije bilo lako, tlak mi je divljao, šećer je morao biti pod stalnom kontrolom, a s pet beba koje sam nosila, bila sam i jako teška te sam morala mirovati“, prisjetila se Gordana Prnjak, s kojom smo ponovo razgovarali prije godinu dana. Sve do porođaja suprug i ona nisu doznati kojeg su djeca spola, jer su bebe bile isprepletene, no važno im je bilo samo jedno - da svi, živi i zdravi, dođu na svijet.
Bili su mamina i tatina tajna
Strahujući da, s obzirom na visoku rizičnost, trudnoću možda neće uspjeti iznijeti do kraja, Gordana i suprug su se dogovorili da čak niti svojim roditeljima ne kažu da nosi petorke. Bila su to duga 34 tjedna neizvjesnosti. „Liječnici su bili skeptični, nisu vjerovao da ću uspjeti iznijeti trudnoću i da će svih pet beba doći na svijet živo i zdravo. I sama sam se pribojavala da se 'u toj gužvi' nekome od njih nešto ne dogodi, da ne izgubim neku od beba, jer od prvog sam ih trenutka sve silno zavoljela“, ispričala nam je Gordana.
Boreći se, strpljivo, dan po dan, pet je beba brižno nosila puna 34 tjedna, nakon čega je, odlukom liječničkog konzilija, 13. lipnja 1995., carskim rezom rodila prve hrvatske petorke, začete izvantjelesnom oplodnjom. Nakon prva dva dječaka, na svijet je stigla djevojčica, pa ponovo dječak i na kraju još jedna djevojčica. Od 9.07 do 9.11 sati na svijet su došli Daria, Mihaela, Antonio, Luka i Domagoj. Najlakša beba bila je djevojčica, teška samo 1450 grama i duga 40 cm, dok je najteži i najduži, s 1570 grama i 52 centimetra, bio dječak koji je prvi ugledao svijet. Iako su svi rođeni zdravi, jedno su vrijeme morali bili u inkubatorima. Iz bolnice su mogli kući tek kada dosegnu težinu od 2200, odnosno 2500 grama. Gordana svoju djecu nije željela ostaviti te je, nakon sedam i pol mjeseci, provedenih na odjelu, tijekom trudnoće, još dva mjeseca, nakon poroda, ostala u bolnici, bdijući nad svojim bebama.
Implantirali su svih 5 zametaka
„Ovo je bio treći i uspješan pokušaj postupka izvantjelesne oplodnje. U postupku smo dobili šest jajnih stanica, od kojih se pet oplodilo. Iako je, zbog rizičnosti višestrukih trudnoća danas pravilo da se ostave najviše tri zametka, a ostali se zamrzavaju, nakon procjene biologa, da su perspektivna dva zametka, a mi iz etičkih razloga ne smijemo baciti ni one koji to nisu, svih pet smo implantirali“, pojasnio je tada dr. Miško Jurković, koji je vodio trudnoću te porodio petorke.
No, prve hrvatske petorke 'iz epruvete', ujedno su i posljednje. Ne samo zbog iznimno male vjerojatnosti da se priča, slična ovoj obitelji Prnjak, sretno završi, nego i zbog novih, hrvatskih zakona. Naime, prema Zakonu iz 2012. godine dozvoljeno je vratiti dva zametka, a samo u iznimnim slučajevima loše prognoze i tri.
VIDEO Gordana Prnjak rodila je petorke pomoću potpomognute oplodnje
„Njih je šestero jelo iz istog tanjura!“
Rođenje petorki bio je velik uspjeh liječnika u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porođaje, u čijem su konziliju, uz dr. Jurkovića, bili i prof. Veselko Grizelj, prof. Ivan Kuvačić i docent Velimir Šimunić. No, velike zasluge za održavanja implantacije zametaka dr. Jurković je tada pripisao i iznimno jakoj osobnosti majke, koja je strpljivo podnosila sve tegobe trudnoće.
„Njih je šestero jelo iz istog tanjura te smo pacijentici, u više navrata, morali dati crvena krvna zrnca. Višestruke su trudnoće rizične, a petočlane najčešće završe spontanim pobačajem. U ovom smo slučaju došli do 34 tjedna. Mogli smo i dulje, no odlučili smo se za porođaj, jer bi u drugom slučaju majka patila, a djeca nazadovala“, rekao je dr. Jurković.
Sve se kupovalo 'puta pet'
Čim su izašli iz rodilišta, sva svjetla medijskih reflektora, bila su uperena u petorke i njihove roditelje. Bili su u fokusu svih medija, pa čak i predsjednika države. Sa svih su im strana stizale čestitke i dobre želje, no više je, kaže Gordana, bilo pompe nego konkretne pomoći. Mališane je kod kuće spremno čekalo pet kinderbeta, a u pomoć su priskočile bake i djedovi, rodbina i prijatelji. Prvi tjedan bio je, kaže Gordana, težak i kaotičan, a onda su 'uhvatili ritam'. Kako su djeca rasla, rasli su i troškovi, pa je uz pet pari ljetnih, pa zimskih cipela te gomilu odjeće i sve ostalo što je djeci bilo potrebno uvijek trebalo množiti s pet. Već u srednjoj školi, petorci su počeli polako kretati svatko svojim smjerom, a potom je na red došlo i pet maturalaca, istovremeno.
Svi putevi vode kući
Prve hrvatske petorke iz epruvete 13. su lipnja ove godine proslavile svoj 29. rođendan. U obiteljskoj kuću u Donjoj Lomnici, nedaleko Velike Gorice, njihovi roditelji, Gordana i Željko, sada žive sami. Iako im nedostaju žamor, smijeh i gužva za stolom, sada, nakon što su svu djecu postavili na noge, proživljavaju, kako kažu, svoju drugu mladost, sretni i zadovoljni što su njihove bebe, danas odrasli i zreli ljudi, koji žive svoje snove.
Luka je završio zrakoplovnu školu i radi na aerodromu u Münchenu, Antonio je završio Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu te radi u IT sektoru. Mihaela je završila novinarstvo i zaposlena je u PR odjelu, jedne zagrebačke firme, Darija također ima visoku stručnu spremu, a radi kao odgajatelj u Velikoj Gorici, dok je Domagoj fizioterapeut momčadi HNK Gorica, a upravo je on, rekavši sudbonosno 'Da', roditeljima doveo prvu snahu. Iako je svatko od jedinstvenih, hrvatskih 'petorki iz epruvete', krenuo svojim putem, nisu zaboravili da svi putevi uvijek vode u topli, obiteljski dom, u malom, idiličnom mjestu, kod Velike Gorice, gdje ih, raširenih ruku, čekaju njihovi roditelji.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!