Putnici koji sjede u našoj blizini mogu biti iritantni bez obzira na to u kojem se prijevoznom sredstvu vozili. Bilo da razgovaraju mobitelom, preglasno slušaju glazbu ili su samo nepristojni, ponekad bismo ih najradije izbacili iz autobusa ili vlaka.
Ipak, Lau Munyee pronašla je najiritantniju osobu ikad, javlja Metro.
Putujući avionom morala je trpjeti ženu čije su noge smrdjele po 'smrti i truležu', neprestano ju je udarala u sjedalo, cijelo je vrijeme glasno pričala i mljackala dok je jela grickalice.
Kako bi skratila vrijeme, nepoznatoj je suputnici na vrećici za povraćanje napisala pismo koje prenosimo u cijelosti:
"Draga putnice 15A,
Ne znaš me, ali ja sam sjedila ispred tebe tijekom leta od Singapura do Sidneyja 12. travnja. Ono što sam mislila da je običan let, pretvorilo se u nezaboravno iskustvo, a to je bilo zbog tebe.
Pišem ovo pismo da bih ti osobno zahvalila. Zato što sam škrtica, nisam platila dodatno za sjedište do izlaza za evakuaciju. Iako je pružalo dosta mjesta za noge, nisam htjela čitati uputstvo za proceduru. Posljednja stvar koju sam htjela jest dovoditi u opasnost živote nevinih ljudi, zbog toga što ne znam otvoriti vrata aviona.
iako sam sjela u ekonomsku klasu, ponudila si mi masažu leđa, udarajući u naslon moje stolice. I dan-danas, ne mogu kompletno pokrenuti donji dio tijela. Ali kako sam 'single', pretpostavljam da nije važno.
Nisam platila za dodatnu zabavu u avionu i mislila sam da će mi biti dosadno. Ali moje brige bile su neosnovane. Toliko si glasno pričala, kao da je tvoja prijateljica sjedila u dijelu za prtljagu.
Možda ne čuje dobro? Ovo će možda biti čudno, ali prvi put u životu poželjela sam biti gluha. Također, gdje si kupila te fantastične grickalice? Pretpostavljam da su bile izvrsne, jer si ih otvarala svakih pola sata.
Hvala za glasno žvakanje i efekt mljackanja.
U tom trenutku sam pomislila: „ Ne može biti bolje“. Ali moram priznati da je to bilo retoričko pitanje, zato što si odgovorila izazovu.
Tada je moj nos bio uvrijeđen smradom smrti i raspadanja.
Smrad je bio toliko jak da sam se morala okrenuti starici koja je sjedila pored mene da vidim diše li i dalje.
Bilo je lijepo od tebe što si izula cipele i stavila stopala između prozora i moga sjedišta. Vjerojatno ti je trebao trud za to, ipak je to bio mali prostor, ali si uspjela nabiti stopala što bliže mom licu.
Tvoja dobrota me dirnula.
Sunce se uzdizalo na horizontu, nebo je postalo grimizno i zlatno. Ali nisam mogla uživati u pogledu svakodnevnog čuda, zato što svaki put kada bih pokušala, pomirisala bih zadnjicu Sotone.
Htjela sam izvući masku za kisik, ali sam se sjetila da letim s malim budžetom, pa bih morala dodatno platiti za to.
Jesi li znala da sam zbog tebe postala religiozna?
Izgovorila sam više molitvi u tih osam sati leta nego što sam cijelog svog života.
Molila sam Boga za snagu da preživim ostatak leta.
Ovo iskustvo je bilo tako upečatljivo da pišem ovo iz ureda mog psihijatra. Također sam se prijavila na još deset tretmana da bih pričala o tome.
Hvala i još jednom.
Neiskreno,
Putnica 14A"
>>
Ja putovao busom iz Londona za Newcastle,5 sati,cijelu noc neki Jamajkanci pricali ...Nisam mogao oka sklopiti,onda pustim par goluba,tiho ali učinkovito.Kad su počeli da vicu i komentarisu ;-)Zacutali su ostatak puta .Spavao sam kao beba.