U azijsku Rusiju preselilo se 7,5 milijuna Rusa

Jedna od malo poznatih velikih migracija dogodila se u Rusiji u 19. i početkom 20. stoljeća. Oko sedam i pol milijuna Rusa preselilo se iz europskog dijela Rusije u azijski dio. Ta sibirska migracija bila je jedan od aspekata šireg procesa u ruskom društvu toga doba. U tom vremenu carska Rusija bojažljivo kreće prema izjednačenijem društvu u kojem su prilike za gospodarsko napredovanje postale dostupnije i pod povoljnijim uvjetima. Tom se velikom seobom bavilo mnogo autora, zanimljivo, i dosta američkih, i to iz različitih aspekata.

Težnja za boljitkom

Tako još 1957. godine u svojem eseju u kojem uspoređuje tu migraciju s naseljavanjem američkog Zapada, Donald W. Treadgold, ugledni profesor s Princetona, jasno obrazlaže okolnosti u kojima se ta migracija dogodila. Taj je proces počeo 1801., no Treadgold ključnim označava razdoblje velikih reformi Aleksandra II. u kojima se 1861. godine ukida kmetstvo te se kmetovima daje zemlja. Stvorene su višeklasne lokalne uprave, reformiran je pravosudni sustav a vojna služba postala je obveza za sve staleže.

Sve to otvorilo je put ruskim seljacima, koji su činili praktično cijelo stanovništvo, da sa svojim obiteljima kreću prema područjima u kojima će moći ostvariti više nego što im se do tada dopuštalo, kaže američki znanstvenik. Velika je sibirska migracija poljoprivredni pokret koji vodi do razine socijalne jednakosti kakvu Rusija do tada nije poznavala. Drugi će autori, poput prof. Barbare A. Anderson sa sveučilišta Michigan u knjizi Internal Migration During Modernization in Late Nineteenth Century Russia, sibirsku migraciju gledati i u širem kontekstu. Andersonova se slaže s Treadgoldom u prepoznavanju osnovne motivacije seobe, a to je slobodna obradiva površina.

– Takva migracija unutar Rusije nije ništa neobično jer se slična kretanja događaju kroz povijest gotovo stalno – kaže dr. sc. Tvrtko Jakovina, pročelnik Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

– Također, to nije najkarakterističnije preseljenje, radilo se o planskoj migraciji u prostor naslonjen na maticu – govori dr. Jakovina te dodaje da je naseljavanje bilo izravno povezano s gradnjom Transsibirske željeznice. Kako je željeznica prolazila, tako je rasla i naseljenost ruskog Dalekog istoka. Godine 1896. dosegnula je do rijeke Ob, te 1898. do Irkutska. Njome su nerijetko u Sibir kretala i cijela sela, ponajviše iz prenapučenih područja oko Volge i središnje Rusije.

Iako je kmetstvo 1861. ukinuto, zakonska ograničenja migriranja ukinuta su tek 1889., premda je prvi zakon kojim se migracija olakšavala donesen već 1881., ali nikada nije objavljen, ističe Treadgold. Kako brojni znanstvenici tvrde, to je nastupilo i zato što je useljavanje u Sibir već postalo normalno pa zakonske restrikcije više nisu imale smisla. Kako je Rusija tada već imala razrađen statistički sustav, postoje i podaci o broju doseljenika u Sibir po razdobljima.

Od 1801. do 1850. doselilo se 375.000, od 1851. do 1860. 191.000, u sljedećem desetljeću 114.000, pa 248.000, od 1881. do 1890. čak 419.000, da bi tek u posljednjem desetljeću 19. stoljeća broj doseljenika porastao na 1.208.000 pa onda na 2.282.000, da bi od 1911. do početka Prvog svjetskog rata iznosio 723.000. Očito je, dakle, koliko je ključan završetak željeznice. Treba napomenuti da je 1858. u Sibiru već živjelo tri milijuna ljudi. Također, istaknimo i visok natalitet novih stanovnika Sibira koji pridonosi bujanju tamošnje populacije. Prvo se naseljava zapadni Sibir a onda istočni te područje južno od Sibira, odnosno ono koje danas pokriva Kazahstan, unatoč tome što je taj dio znatno gušće naseljen od Sibira, a doseljenike je privukla mogućnost bogatijeg uroda.

– U području "stanova" drukčija je situacija nego u Sibiru koji je bio gotovo prazan. U tom području doseljeni Rusi dolaze u kontakt s muslimanskim stanovništvom, nerijetko i s onima koji su nekada njima vladali – ističe dr. Jakovina te dodaje kako sukobi između Rusa i lokalnih naroda nisu bili rijetkost.

– Zgodno je prisjetiti se Kissingerove rečenice kako Rusija kad god što osvoji dobiva nove ugrožene granice i nove neprijatelje. Iako se carska Rusija ne može potpuno usporediti, situacija je ovdje slična – govori Tvrtko Jakovina. Struktura se migranata kasnije mijenja, između 1896. i 1912. Sibir nastanjuje 1,8 milijuna Rusa ali i 1,8 milijuna Ukrajinaca te pola milijuna Bjelorusa. Za razliku od američkih i kanadskih pionira, Rusi se u Sibir ne nastanjuju u raspršene farme već u organizirana naselja. Organizacija društva u tim naseljima bila je puno jednakija i dinamičnija od onih iz kojih su naseljenici dolazili, kaže Dirk Hoerder u knjizi Cultures in Contact: World Migration in the Second Millennium.

Sličnosti migracija

– Postoje sličnosti između osvajanja američkog Zapada i ruskog Dalekog istoka. U oba se slučaja radi o rubnim područjima i bilo je očito da će njihovim naseljavanjem obje zemlje u 20. stoljeću igrati vrlo važnu ulogu – kaže dr. Jakovina. Iz redova političkih azilanata, piše Hoerder, dolaze visokoobrazovani nastavnici visoke razine socijalne odgovornosti, i to puno prije nego što ih tamo počinje slati država. Priljev je stanovništva do 1900. toliki da broj političkih bjegunaca čini tek 1,7 posto migranata.

Jasno je da novi život u Sibiru nije bio lagan, ruski je seljak na novoj zemlji upoznao glad, bolest, nevrijeme i sušu, uskraćenost, nostalgiju i samoću prije nego što je uspio stvoriti novi dom, zasadati nova polja, upoznati nove susjede te napokon postići napredak i sreću, opisuje Donald Treadgold. Neki su pomrli, neki se nakon godinu dana vratili, ali je velika većina ostala i preživjela. Kako god bilo, ruski je seljak u Sibiru pronašao sve ono čega u europskoj Rusiji nije imao – zemlje i slobode u izobilju. Ta je migracija također pokazala i efikasan put kako rasteretiti prenapučene središnje provincije ali i kako zapravo provesti brzu poljoprivrednu reformu te koje društvene i gospodarske benefite ona može donijeti.

>> Prisilno premješteno 12 milijuna Afrikanaca

>> Najveća migracija bila je smišljena i organizirana