U slučaju zabranjenog pa održanog referenduma o odcjepljenju Katalonije od Španjolske izgubili su svi, samo je pitanje tko je veći gubitnik. Najveći gubitnik je, vjerojatno, vlada Mariana Rajoya, koja je policijom odgovorila na demokratsko izjašnjavanje građana bez obzira na to što je ono bilo nezakonito.
Drugi je gubitnik Europska unija, koja je šutjela do ponedjeljka, a zatim stala uz Madrid jer, prema španjolskom ustavu, do referenduma nije trebalo doći, usto blago osudivši policijsku intervenciju. Krivci za stanje i separatistički su katalonski čelnici jer su forsirali zakonski nemoguće i jer nisu vodili računa o tome da ima Katalonaca koji bi htjeli ostati ujedinjeni sa Španjolskom.
Španjolska vlada ne samo što nije sposobna pokrenuti pregovore s Kataloncima i što je njihovu demokratsku volju ugušila policijskim mjerama već je upravo Narodna stranka premijera Rajoya 2010. uspjela baciti u zrak Statut katalonske autonomije stalnim žalbama Ustavnom sudu.
Sadašnji španjolski ustav usvojen 1978., dakle tri godine nakon smrti diktatora Franca, i nekom je vrstom kompromisa. Katalonci su htjeli republiku, a ostala je monarhija. Možda je dosadašnja šutnja kralja Filipa jedna od najgorih stvari u cijelom slučaju. Madrid, zapravo, boluje od megalomanije, od osjećaja da je još velik imperij, a ne europska država srednje veličine. Od toga boluju ne samo monarhija već i stranke, na čelu s Rajoyovom, koje sebe vide u središtu svega.
Osim ljevičarskog Podemosa, sve ostale stranke zapravo i ne žele razgovarati o katalonskoj autonomiji. Istina, socijalisti sada podupiru pokretanje pregovora, ali teško da će to Rajoy u ovom trenutku prihvatiti. Svi političari koji gledaju samo na trenutačni izborni rejting griješe. Rajoyeva stranka tako i onako dobiva malo glasova u Kataloniji, pa je on igrao na to da će strogim držanjem prema katalonskom referendumu dobiti glasove u ostatku Španjolske.
EU se, pak, ograničio na poziv “poštovanja zakonitosti”, ali se nije ponudio da bude posrednikom u dijalogu Madrida i Barcelone. U svim tim kalkulacijama i sukobima moći ili nemoći, impotencije, stradali su građani Katalonije, a to je nedopustivo i nad time se trebaju zamisliti i europski političari.
"Katalonska jesen".. Sada slijede čistke i uhićenja te dvadesetak godina čekanja do slijedećeg pokušaja. Dok ne shvate da nema slobode bez krvavih gaća. Sve drugo je igrokaz sa predvidljivim krajem.