Iako je više puta bilo najavljivano gašenje, prognaničko naselje Blace kod Vinkovaca još uvijek ima stanovnika koji čekaju da se i za njih pronađe adekvatan smještaj pa da napuste montažne kućice koje su danas obrasle u korovu.
Ne mogu do kredita
– U naselju je 56 osoba, od toga je 18 izbjeglica iz BiH i oni će, vjerojatno na proljeće, morati napustiti naselje. Ima i slučajeva da obitelj ne želi otići u drugi privremeni smještaj, već čekaju da se obnovi njihov dom pa ostaju ovdje, a mi ih ne možemo istjerati – kaže Ivan Brizanac, voditelj prognaničkog naselja. Novi dom ondje čeka i Mladen Simić, koji je od 1995. u montažnoj kućici prvo bio s roditeljima, a sada sa svojom obitelji.
– Kada su se roditelji vratili u obnovljenu kuću u Tovarniku, ostao sam ovdje jer nisam imao pravo na obnovu budući da kuća nije bila prepisana na mene. Mislio sam da ću prije doći do krova nad glavom ako ostanem. Prije tri godine u Iloku sam upoznao Zdenku, rodila se ljubav, a poslije i Gabrijel. Ne znam gdje ćemo ako nas izbace. Predali smo sve papire za kuću, ali odgovora nema. Ne tražim ništa posebno, kućicu s dvorištem i vrtom, samo da više ne moram ratovati sa štakorima, miševima i žoharima – kaže Mladen Simić, koji sa suprugom Zdenkom te s kćeri Danijelom i jednogodišnjim sinom Gabrijelom živi u kućici na rubu naselja. Zdenka kaže kako se ne mogu požaliti na uvjete jer im država plaća sve režije, ali žele napokon imati svoj dom s dvorištem jer oboje vole životinje i žele ih imati. – Suprug radi, ali prima minimalac, ja ne radim pa ne možemo podići kredit da bismo kupili kakvu kućicu. Nećemo se dati izbaciti iz ovog smještaja jer nemamo gdje – kaže Zdenka, dodajući kako bi bili najsretniji da posredovanjem APN-a dobiju kuću u Mirkovcima.
Djeca bez države
U kućicama posljednje četiri godine živi i Senad Gračanin, koji je od 1995. u progonstvu i bio je u svim prognaničkim naseljima u Hrvatskoj nakon što je napustio Veliku Kladušu.
– Stalno mi prijete da moram nazad, a ja bih najviše volio da dobijem hrvatsko državljanstvo jer u Bosni nemam ništa. Sve troje djece je rođeno u Hrvatskoj i sa Bosnom nemaju ništa, a tjeraju nas tamo. Ne mogu naći posao jer nemam hrvatsko državljanstvo pa djecu školujem zahvaljujući pomoći brata iz Amerike. Ako budem stvarno morao otići, ne znam što ću – jadikuje Senad.
Inače, proganičko naselje Blace izgrađeno je 1993. godine i kroz njega je tijekom 18 godina prošlo oko 20.000 prognanika i izbjeglica.
Ne tražim ništa posebno. Samo kućicu s vrtom, kaže Mladen. Dragi moj, za takvo što neki rintaju cijeli život. Vrijeme darivanja je prošlo, sve moramo sami zaraditi.