Dvorac koji se gradi od 1998. sve je bliži završetku: glavna dvorana je skoro gotova, a kula se uzdigla u visinu cijelih 15 metara. Dvorac se gradi od kamena iskopanog s mjesta na kojem se gardi; žbuka nije cementna, već od vapna i pijeska, kao u srednjem vijeku. U šumama oko dvorca u izgradnji sve vrvi od graditelja, koji su za učestvovanje u tom poduhvatu morali naučiti stare zanate i ograničiti se na alat koji je postojao prije osam stoljeća.
Kamenoresci i drvodjelje bave se osnovnom građom, kovač pravi čavle... Sve – konopci, košare, crijepovi – mora biti proizvedeno na licu mjesta. Mjesto gardnje je upravo zbog toga i odabrano, jer su svi materijali dostupni: kamen, drvo iz okolnih hrastovih šuma, glima, voda iz obližnjeg potoka...
Ono što je počelo kao luda ideja Michela Guyota, vlasnika obližnjeg dvorca St. Fargeau, postala je stvarnost koja ne samo služi kao sjajan hobi za lokalno stanovništvo, nego i turistička atrakcija koja privlači na tisuće posjetitelja iz cijele Europe. Gradnja se može pratiti i na internetskoj stranici dvorca u nastanku.
Graditeljima dvorca zahvalna je i akademska zajednica povjesničara, koja ih silno poštuje zbog njihovog poduhvata, jer im gradnja pruža neposredan i detaljan uvid u to što se sve događalo u srednjem vijeku. Recimo, nakon dvije godine, iz prvih sagrađenih zidova počelo je curiti bijelilo od vapna, što je izgledalo vrlo ružno i objasnilo zašto je bio običaj da se dvorci što prije ožbukaju i oboje.
Štoviše, zato što im je u početku projekta "nedostajalo duše", graditelji su, da bi bili vjerniji, izmislili i vlasnika dvorca s njegovim psihološkim profilom, "segneura Gilberta", feudalca srednjeg ranga koji je pravo na gradnju dvorca dobio jer se svrstao na stranu krune tijekom barunske pobune 1226. (stvarnog povijesnog događaja). Kao pravi feudalac, Gilbert ima svoje hirove i zahtjeve s kojima se graditelji moraju nositi kako znaju i umiju, baš kao u feudalno doba.
Segneur Gilbert bi gotov dvorac trebao dobiti oko 2023., ali to ne znači da će s gradnjom biti gotovo. Graditelji planiraju preskočiti par stoljeća i već imaju planove za nadogradnju iz XV. stoljeća, kao što su i stvarni dvorci svakih par stotina godina nadograđivani.