U Crnoj Gori širi se strah od optužnica

"Kao da me je Tyson nokautirao, eto tako mi je pala odluka Đukanovićeve vlade", slikovito je opisao Radonja Lolo Šturanović, bivši jugoslavenski prvak u boksu i nekadašnji pripadnik specijalnih postrojba nikšićke brigade, ono što je osjećao doznavši za dogovor predstavnika sudske vlasti Crne Gore i Hrvatske o procesuiranje crnogorskih vojnika koji su sudjelovali u napadu na Dubrovnik i dubrovačko zaleđe 1991. godine.

Razočaranje i strah od mogućeg sudskog progona ne kriju ni njegovi prijatelji, koji su nas dočekali u Šturanovićevu caféu "Ring". Uz nezaobilazno "nikšićko pivo", čiji su maligani nakon dvije-tri runde otvorili srce i dušu, bivši pripadnici Brigade "Savo Kovačević" iz Nikšića priznaju da su pucali na Dubrovnik i da su zauzeli Konavle i konavoska sela.

Vojna policija
 Nisam tamo išao svojom voljom, nego je došla vojna policija, koju su po mene poslali Milo Đukanović i Momir Bulatović, bog i batina u Crnoj Gori. Da nisam otišao, sigurno bih bio zatvoren  otkriva nam drugu stranu ratne priče u kojoj je sudjelovao Svetozar Ćirković, profesor, kako kaže, srpsko-hrvatskog jezika, koji je ovih dana dobio otkaz u školi jer nije htio udovoljiti zahtjevu nove neovisne vlade Crne Gore da predaje crnogorski, srpski, bošnjački i hrvatski jezik.
Iako niječu da su osobno bili upleteni u ratni zločin, nimalo im nije, kažu, drago što Milo Đukanović, čovjek koji ih je slao na Dubrovnik, danas sebe kao čovjeka i državnika revidira preko njihovih leđa.

Priznaje da se s pripadnicima ZNG-a borio na brdu Srđ pod zapovjedništvom haaškog optuženika Vladimira Kovačevića, poznatijeg pod nadimkom Rambo, no Lolo Šturanović ističe da je i u ratu ostao čovjek  spasio je, kaže, život Damiru Kosu iz Križevaca, hrvatskom vojniku s kojim je ostao velik prijatelj.

 Zarobio sam ga, a on me molio da ga ubijem, samo da ga ne mučim. Nitko tebe neće ubiti, odgovorio sam zarobljenom Kosu, kojeg smo čuvali u pritvoru sve do razmjene zarobljenika  prisjeća se svoje humane ratne geste bivši prvak Jugoslavije, kojem su sparing partneri u boksačkom klubu Rijeka bili Damir Škaro, Željko Mavrović, Ante Josipović.

Njegova imena, kaže, nema na popisu optuženika za ratne zločine, ali mu nije nimalo drago što se Đukanovićeva vlada poigrava osjećajima ljudi koji su se po njegovoj zapovijedi borili na dubrovačkom ratištu.

 Sramotno je što nas optužuju da smo krali stoku, frižidere, televizore... po Cavtatu i Konavlima kad je Rambu stigla zapovijed iz Ministarstva obrane Crne Gore da sav ratni plijen natovari na kamione i dotjera u Herceg Novi!

Oprema s Čilipa
Znamo tko je naredio da se s aerodroma u Čilipima skine sva oprema i prebaci na aerodrom u Tivat. To je bila zapovijed tadašnje crnogorske vlasti. Meni ne treba tuđa stoka ni televizor, ja sam boksom dovoljno zaradio da mogu do kraja života lijepo živjeti  objašnjava Lolo uz odobravanje prijatelja, također pripadnika nikšićke Brigade "Savo Kovačević".

Dok njegov zapovjednik Vladimir Kovačević Rambo, koji je obolio od PTSP-a, tumara beogradskim ulicama, bivši se boksački prvak bavi ugostiteljstvom i kune se u Tita i Jugoslaviju, čije bi jedinstvo ponovno branio. Zbog Đukanovića se od beskompromisnog Jugoslavene pretvorio  u najvećeg Srbina.

Njegovi prijatelji Mile Cicmil i Dragan Tadić tvrde da je Šturanović kao velika boksačka zvijezda tadašnjoj ratnoj vlasti poslužio u propagandne svrhe za podizanje vojničkog morala.
 Upravo su Đukanović i Bulatović obilazili položaje naših vojnika u dubrovačkom zaleđu, oni su stajali iznad naši glava u Dubrovniku i bodrili nas govoreći nam da moramo braniti svoju zemlju  napominju bivši rezervisti.

 Da Šturanović nije otišao, sigurno bi ga uhitili jer mu je u više navrata, dok je boksao u Italiji, policija dolazila u obiteljsku kuću  kaže njegov prijatelj Tadić. Zbog laži da na Herceg Novi kreće 30.000 "ustaša" i nikad im priznatog statusa, bivši rezervisti iz Nikšića angažirali su odvjetnički tim kako bi se zaštitili od denuncijacija sadašnje crnogorske vlasti.

U Zajedničkoj izjavi koju su 12. srpnja potpisali hrvatski i crnogorski predsjednici Stjepan Mesić i Filip Vujanović, među ostalim, spominje se način na koji se trebaju procesuirati ratni zločini. Odgovornost za ratne zločine počinjene na bilo kojoj strani, piše u izjavi, može biti samo individualna, "a suradnjom s Haaškim sudom najdjelotvornije se protivimo pogubnoj tezi o kolektivnoj krivnji naroda". Prema tom dokumentu, ratni huškači i predstavnici ratne vlade Crne Gore bit će amnestirati od svake, pa i zapovjedne odgovornosti za agresiju na Hrvatsku.

Nakon što su državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić i vrhovna tužiteljica Crne Gore Vesna Medenica potpisali sporazum o procesuiranju svih optuženika za ratni zločin, crnogorske sudske vlasti moraju utemeljiti poseban odjel za ratne zločine. Prema nekim procjenama, odjel bi trebao proraditi tijekom ove godine bez obzira na negodovanje crnogorskih rezervista. Prema nekim procjenama, na popisu osumnjičenih državljana Crne Gore koje zbog ratnog zločina optužuju hrvatske vlasti imena su oko 150 osoba.