Od 252 djeteta u registru koja imaju sve uvjete za posvojenje njih 113 ima do 10 godina, a 139 ih je u dobi od 11 do 18 godina, no za djecu u toj kasnijoj dobi gotovo je nemoguće naći posvojitelje – kazala je to na jučerašnjoj konferenciji “Dijete u središtu posvojenja” ministrica Milanka Opačić istaknuvši da bi novi Obiteljski zakon trebao omogućiti lakše oduzimanje roditeljske skrbi onim roditeljima koji svojim neodgovornim ponašanjem onemoguće djeci da budu posvojena u ranoj dobi.
SOS mama
Koliko je to bitno, vlastitom je životnom pričom posvjedočila 17-godišnja Vesna, rođena u Zagrebu, koju je pratio malo stariji brat Marijan. Uz njega ima još tri polubrata i sestru.– Majka nam je zajednička, a očevi različiti i nama nepoznati. Majku smo vidjeli svega nekoliko puta, a s polubraćom i sestrom u povremenom smo kontaktu, ali ih ne poznajemo. Iz Nazorove, zajedno s bratom, u SOS selo došla sam kao petomjesečna beba, a Marijan kao dvogodišnjak. U 16 godina SOS sela promijenila sam tri SOS mame te hrpu SOS braće i sestara – drhtavim glasom govorila je Vesna koja svojom majkom zove samo prvu SOS mamu čiji odlazak iz SOS sela ni danas ne može preboljeti. I premda su ona i brat u SOS selu imali štošta, nedostajala im je nježnost, razumijevanje i ljubav koju im je mogla pružiti samo – obitelj. Oboje su završili u odgojnim domovima. Vesna je bila u pet domova i dvjema udomiteljskim obiteljima.
Voljela bih da se sjetite mene i mog brata kada budete odlučivali o nekoj drugoj djeci koja će biti u vašim rukama
‘Nismo ovdje da nas žalite’
– Govorim vam ne da biste nas žalili, već shvatili. Prisiljeni smo živjeti po domovima kao u izlozima. Imamo mnoštvo osoblja oko sebe, a rijetko pronalazimo ljude koji bi nas razumjeli kao naši roditelji. S tim nedostatkom živimo cijeli život. I moram sad izgovoriti pitanje koje me godinama muči – zašto meni i mom bratu niste našli neku obitelj, neke dobre ljude koji bi nas posvojili kao vlastite? Jer i mi smo trebali i trebamo nekog svog kome bismo pripadali i bili sretniji – kroza suze govorila je Vesna čijoj je biološkoj majci nedavno oduzeto roditeljsko pravo na Vesninu zamolbu. Na kraju je Vesna poručila: “Voljela bih da se sjetite mene i mog brata kada budete odlučivali o nekoj drugoj djeci koja će biti u vašim rukama”.
Pitanje je očito postavljeno krivoj osobi, jer ona nema nikakav interes riješiti taj problem. Kako bi reagirala za tuđu djecu, kada ne reagira na uvrede Mirjane Krizmanić, koja tvrdi da su djeca iz domova mentalno zaostala?! A sama je posvojila dijete iz doma! Nažalost, od takvih ljudi ne možemo očekivati nikakve promjene. Pogotovo ne u području obiteljske politike. Da nešto rade, onda ne bi na svako dijete koje se posvoji išlo čak 6 zainteresiranih parova! Zašto se to ne riješi? Kada bi sustav funkcionirao normalno, bilo bi više zainteresiranih. Ali ova vlast je zauzeta drugim stvarima, njihov cilj je izmisliti nekakve nove obitelji, ovi tradicionalni "čudaci" koji žive kao muž i žena i žele posvojiti djecu njima nisu zanimljivi.