Selena Margarita Graciano Macedo tog je kolovoškog dana spokojno šetala park-šumom Marjan, zelenim plućima Splita. Fotografirala se na splitskoj Vidilici, mjestu omiljenom turistima jer se s njega vidi panorama cijeloga grada. Smiješeći se gledala je u kameru, i ne sluteći da će samo koji sat kasnije njezin život biti nepovratno prekinut. Jer tog 22. kolovoza 2012. put meksičke državljanke Selene Macedo u park-šumi Marjan preklopio se s putem Edija Mišića (29), pasioniranog trkača, koji je Marjan poznavao kao svoj dnevni boravak.
Samoljepljiva traka
Ugledavši djevojku koja je prolazila šumom, Mišić joj je prišao i snažno je uhvatio rukama onemogućivši joj otpor. Prije pripremljenom višeslojnom ljepljivom trakom zalijepio joj je usta te vezao ruke, da bi je zatim odnio niz južnu padinu do ogradnog zida, udaljenog 57 metara od mjesta gdje ju je dograbio. Mišić je potom nesretnu djevojku položio na tlo, razodjenuo je, skinuvši joj donji dio kupaćeg kostima, da bi joj zatim u svega dva zamaha nožem praktički odrezao glavu. Zašto je to napravio, nepoznanica je koja nije riješena, iako je u međuvremenu 31. siječnja ove godine protiv Mišića podignuta optužnica. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu tereti ga za teško ubojstvo na okrutan i krajnje podmukao način, a motiv tog zločina koji je šokirao Split i Hrvatsku još nije jasan. Jer tijekom istrage Mišić se branio šutnjom, a jedino što je rekao istražiteljima bilo je:
– Ja to nisam učinio!
No njegovoj izjavi u prilog ne idu brojni materijalni tragovi, prije svega biološki, koje je iza sebe ostavio. Jer kako se precizno navodi u optužnici splitskog ŽDO-a, nakon što je Mišić ubio Selenu, njezino je tijelo ugurao u udubinu u zidu, koju je zatim prekrio zemljanim slojem, suhim granjem i sasušenim borovim iglicama. Na sve to nabacao je kamenje, kako bi svoj zločin prikrio. No usprkos svom tom trudu, kada je tijelo 25. kolovoza nađeno, na samoljepljivoj traci kojom je vezao djevojčine ruke nađen je Mišićev DNK. Njegovi biološki tragovi nađeni su i na mjestu događaja, ali i na predmetima nađenim u blizini skrivenog tijela.
Krvlju uprljana majica
Ti predmeti, a riječ je o kuhinjskom nožu, sportskoj majici nogometnog kluba Milan s natpisom REK.I 5, dvije samoljepljive trake, ručniku i sendviču te dva fotografska aparata, bili su u ruksaku. I te predmete, umrljane krvlju, Mišić je pokušao sakriti, prikrivši ih kamenjem. Također, pokušao se riješiti i svojom krvlju umrljane majice, koju je nakon zločina skinuo i odbacio. No sve to bilo mu je uzalud jer su vještačenja nađenih predmeta, mjesta događaja i Selene Macedo otkrila da biološki tragovi (DNK, krv...) nađeni na njima pripadaju upravo Ediju Mišiću. Koji se nakon ubojstva ponašao kao da se ništa nije dogodilo te kojeg vještaci opisuju kao emocionalno iznimno hladnu osobu kojoj oduzeti nekomu život i nije neki problem.
Prema nalazu psihijatrijskog vještačenja, Mišić je osoba s asocijalno-disocijalnim poremećajem, s dodatnim narcističkim pa moguće i sadističkim elementima ličnosti. No u trenutku zločina, kao i kasnije, bio je uračunljiv. I upravo zbog toga sada mu prijeti kazna dugotrajnog zatvora, a zbog čega je na tako brutalan način ubio djevojku koju prije toga nikada nije vidio, možda se dozna tijekom predstojećeg suđenja.
>> Optužnica protiv Edija Mišića: Tužiteljstvo traži 40 godina zatvora
>> Koljaču s Marjana produžen pritvor. Čeka optužnicu i bilda!
P. S. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako krvolok izgleda danas. Upornim objavljivanjem ove stare fotografije necete izazvati sucut. Ne.