U dvije i pol godine nezaposlena radila 14 poslova

– Samo ti uči, završit ćeš fakultet i naći dobar posao. Znanje je najvažnije. Inače možeš čistiti ulice – odzvanjaju mi negdje u ušima davni savjeti roditelja, prijatelja i znanaca. Neki sličan život vrtjeli su i moji roditelji. Naši roditelji nisu bili baš teški naivci. Jednostavno je to bilo takvo vrijeme, no završen fakultet kao jamstvo dobivanja posla danas je čista fikcija. Nezaposleni veesesovci samo su brojka, a čišćenje ulica prilično je siguran posao.

Brza zamjena

No, kako preživjeti i što raditi kad službeno ne radiš? Iz iskustva Ane-Marije E. (podaci poznati redakciji), 31-godišnje diplomirane inženjerke agronomije, ideje mogu dobiti i najnemaštovitiji, i najdepresivniji, okorjeli nezaposlenici. U 2,5 godine, koliko je nezaposlena, radila je ravno – 14 različitih poslova.

– Godinu i pol nakon diplome uspjela sam dobiti posao u struci preko natječaja. Odradila sam pripravnički staž i nakon toga mi je zadovoljni poslodavac produljio ugovor. A onda je došla kriza, plaća u bonovima, opseg posla svaki je dan padao – priča Osječanka sa zagrebačkom adresom, koja je, kao najmlađa u odjelu i jedina bez obitelji, prva dobila otkaz.

Nije gubila vrijeme. Uz preporuku prijatelja i preko agencije za posredovanje u zapošljavanju počela je čuvati djecu, među njima i dijete s Dawnovim sindromom. No, i tu ima iznenađenja – tata koji ostane bez posla i preuzme dadiljanje ili preduga viroza.

– Ležala sam u krevetu 10 dana, obitelj je našla zamjenu i poručila mi da je dijete odlično prihvatilo drugu osobu, mene ne trebaju.

Uz čuvanje djece i u razdobljima bez posla Ana-Marija je radila kao prodavačica u kiosku, čistila i glačala, čistila urede, prevodila i unosila podatke za turističke aplikacije na mobitelima, sastavljala igračke, putovala iz Zagreba u Križevce sezonski okopavati kupus i brati jabuke, pomagala u inventuri u knjižari i prezentacijama u dućanima, dijelila letke, telefonski anketirala i sudjelovala u izbornom povjerenstvu.

Kako do iskustva

Sama je platila i tečaj računovodstva i knjigovodstva 3000 kuna kako bi povećala šanse za posao. Poslala je više od 50 prijava na natječaje za zaposlenje u struci i još toliko ponuda za posao s priloženim životopisom.

– Nekoliko puta su me čak i pozvali na razgovor, kad se otvorilo mjesto, ali uvijek bi zaposlili nekoga s više iskustva. Koje ja nemam gdje steći – kaže staloženo, ali ne bez gorčine.

Svi su njezini poslovi povremeni i nesigurni pa bez financijske potpore obitelji ne bi išlo. Obitelji čije je savjete i ona slušala – kao uzoran đak i izvrstan student.