Nawaal el Saadawi egipatska je književnica, aktivistica, liječnica i psihijatrica čija je knjiga memoara “Sjećanja jedne liječnice” nedavno objavljena i u Hrvatskoj. Napisala ju je 1957., kad je imala 26 godina. Danas su joj 83, ali tu neumornu ženu nemirne sijede kose, neopterećeno odjevenu u džins baš kao da je mlada djevojka, vrijeme ne nagriza. Sudjelovala je u revoluciji na kairskom trgu Tahrir, prošle je godine pozdravila svrgavanje egipatskog predsjednika Mursija i Muslimanske braće zalažući se za slobodno sekularno društvo, socijalnu i spolnu ravnopravnost. U vrijeme egipatskog diktatora Anwara al-Sadata 1981. provela je tri mjeseca u zatvoru zbog stavova koje je iznosila u feminističkom magazinu Confrontation, ali i zbog svih svojih mišljenja koje je objavljivala dugi niz godina, a koje je egipatska vlast smatrala opasnim i kontroverznim. Jednom prilikom napisala je: “Opasnost je postala dio mog života onog trenutka kad sam uzela olovku u ruku i počela pisati. Ništa nije tako rizično kao istina u svijetu laži.”
Život u siromašnoj Shubri
Objavila je 47 djela. Većinom fikciju, drame i romane u kojima je često vizionarski predvidjela političke događaje poput Sadamove smrti, dvije knjige memoara, ali i brojne političke i feminističke tekstove. Oslobođena je nakon atentata na Sadata.
Udavala se tri puta. Njezin treći muž Sherif Hetata, s kojim je 50 godina u braku, također je liječnik i pisac, koji je zbog svojih političkih stavova 13 godina odležao u zatvoru.
Na molbu da dade intervju za Večernji list Nawal el Saadawi odgovorila je u rekordnom roku premda nema i nikad nije imala svoje glasnogovornike, književne agente ili odvjetnike, nema čak ni tajnicu i osobno odgovora na pisma. Unatoč svim svojim knjigama prevedenim na desetke stranih jezika i tantijemama od kojih se morala obogatiti, i danas živi u siromašnom kairskom kvartu Shubra i ne žali zbog toga.
:: Kako biste opisali status žena danas u Egiptu, nakon što je prošle godine vojska preuzela vlast od Mursija i Muslimanske braće?
Milijuni Egipćana izašli su na ulice 30. lipnja 2013. godine kako bi izrazili neslaganje s politikom Mursija i Muslimanske braće. Dakle, ne bih se složila da je to bio vojni udar, kao što propagiraju neokolonijalni mediji diljem svijeta. I status žena u Egiptu znatno je bolji sada, kako je definiran novim egipatskim Ustavom izglasanim početkom ove godine, nego kakav je bio prema Ustavu iz 2012. koji su donijeli Mursi i Muslimanska braća. Ipak, žene se moraju nastaviti boriti za svoja prava jer umjesto nas neće ih ostvariti ni država ni vlada. Treba nam jaka politička stranka koja će nas predstavljati i koja će biti sposobna izboriti se za ženska prava.
:: Jeste li ipak zabrinuti za poziciju žena zbog jačanja religijskog fundamentalizma?
I jesam i nisam zabrinuta jer snaga religijskog fundamentalizma u posljednje vrijeme opada unatoč američkom novcu i podršci koju fundamentalisti imaju od neokolonijalnih sila u Americi, Europi i Izraelu. No, kao što sam već rekla, borba se nastavlja.
:: U Egiptu je tek nedavno, 2008. godine, donesen zakon protiv obrezivanja djevojčica. I kao liječnica i kao politička aktivistica godinama ste se borili protiv tog barbarskog običaja, ali čini se da je situacija sada još lošija nego prije jer su se pod utjecajem Muslimanske braće mnogi roditelji jače okrenuli tradiciji. Što se još može učiniti da se iskorijeni žensko obrezivanje?
Na žalost, takve stare robovske navike ne može se izbrisati jednim zakonom. Potrebna je kontinuirana kulturna, politička, ekonomska, socijalna i obrazovna edukacija žena i općenito mladih ljudi da bi se doista iskorijenio takav barbarski običaj. Potrebna je i temeljita promjena društva, duga borba protiv kapitalističkog, patrijarhalnog i vjerskog sustava, kako lokalno tako i globalno.
Sekularisti ili vjernici?
:: U jednom od svojih posljednji članaka napisali ste da je demokracija više od izlaska građana na izbore. Što je demokracija?
Demokracija je stvarna sloboda, pravda i jednakost za sve, bez obzira kojoj klasi, spolu, rasi ili religiji netko pripadao. Nemoguće je ostvariti demokraciju ne samo na Istoku i u totalitarnim režimima nego i na Zapadu, gdje god je na snazi kapitalistički patrijarhalni sistem.
:: Što mislite o aktualnoj političkoj situaciji u Egiptu? Je li egipatski narod beznadno podijeljen na sekularnu i vjersku polovicu?
Ne, Egipat nije beznadno podijeljen. Stare kolonijalne snage, još od vremena Britanije, i nove neokolonijalne snage predvođene Sjedinjenim Državama, svi su oni imali plan podijeliti Egipat rukovodeći se poslovicom “podijeli pa vladaj”, ali nisu uspjeli. Oni nas i dalje nastoje podijeliti koristeći različite islamske grupacije, ali njihovi će pokušaji uvijek iznova propadati. Ne možete pobijediti narod koja se bori za svoje dostojanstvo.
:: Držali ste predavanja mladim revolucionarima na trgu Tahrir. Što ste im govorili? Je li među njima bilo i članova Muslimanske braće?
Da, među njima je bilo članova Muslimanske braće, ali i kršćana, marksista, liberala, muškaraca, žena... svih mogućih mladih ljudi. Mnogi od njih već su ranije čitali moje radove, tako da smo diskutirali o svim temama koje ih zanimaju, od religije preko politike do umjetnosti, medicine, spolnih i klasnih razlika... Naravno, i o revoluciji.
:: Je li se Arapsko proljeće dogodilo iznenada, kao što se čini ljudima na Zapadu, ili se revolucija pripremala dugo?
Ne, Proljeće se nije dogodilo iznenada, kao nijedna revolucija u bilo kojoj zemlji. Svaka se revolucija razvija postupno poput djeteta u majčinoj maternici koje izlazi na svijet tek kad se razvije.
:: Vjerujete li u revolucije? Ili je ipak istina da, na kraju, revolucije jedu svoju djecu?
Do revolucija vodi kreativnost, ali mlade revolucionare na kraju ubije, spriječi ili pojede nova vlast, upravo ona koju su sami pomogli ustoličiti. Ipak, prije ili kasnije, dolaze novi revolucionari i nastavljaju njihov rad. Moja djeca i unuci (ne biološki), svi koji su čitali moje radove ili radove drugih ljudi, nastavit će borbu.
:: Tvrdite da obrazovni sustavi diljem svijeta ubijaju kreativnost. U Hrvatskoj, to je stari i ozbiljan problem. Ima li načina da se školstvo promijeni?
Svakako, stvaranjem potpuno novog obrazovnog sustava koji bi se temeljio na kreativnosti, a ne na služenju Bogu, ocu, učitelju, predsjedniku, heroju, propovjedniku, bio on Mojsije, Krist, Muhamed, Buda ili bilo koji drugi koji će spasiti svijet.
:: Analizirali ste sve velike religije u svojoj knjizi “God Resigns at the Summit Meeting”, koju je Mubarak proglasio opasnom i spalio sve primjerke knjige. Što ste otkrili istražujući povijest religija?
Otkrila sam da su moji osjećaji u djetinjstvu bili točni kad sam smatrala da, ako Bog nije pravda, tada nisam spremna vjerovati u njega, ili nju. Sada puno bolje razumijem da je ideja o bogu ili božici potpuno ljudska. Ako čitate povijest bilo koje svjetske religije, a ja sam toj tematici posvetila deset godina istraživanja, shvatit ćete da su ljudi ti koji su stvorili pojam božanstva kako bi ga politički upotrijebili protiv svojih neprijatelja. Religija je politička ideologija.
:: Za razliku od većine ljudi koji s godinama postaju umjereniji u svojim političkim i drugim stavovima, vi ste sve radikalniji kako vrijeme prolazi. Kako to? Kako to da se niste umorili od desetljeća političkog aktivizma?
Tajna je u kreativnosti. Ja sam spisateljica, pišem romane i drame, i upravo me kreativnost tog posla nadahnjuje da nastavim dalje unatoč otporima i opresiji koju stalno doživljavam od vlasti. Užitak kreativnosti daje mi energiju i nadu na nastavim borbu.
Vrijeme knjiga nije prošlo
:: Mislite li da knjige i danas mijenjaju svijet ili je njihovo vrijeme prošlo?
Ne možete ignorirati efekte koje izazivaju knjige, bile one svete ili ne. Dobre i loše ideje rade zajedno i istodobno i u knjigama, baš kao Bog i vrag. Knjige (svete ili ne) pune su paradoksa, a kreativnost je sposobnost da uvidimo te paradokse i istražimo ih. To je duga bitka protiv kontradikcija i dvosmislenosti, za više jasnoće i znanja, za više slobode i pravde, i više kreativnosti i ljepote.
:: Nakon gotovo 60 godina borbe protiv patrijarhata, koji se dojmljivo opisali već u jednoj od svojih prvih knjiga, autobiografskim Sjećanjima jedne liječnice, jeste li zadovoljni rezultatima koje ste postigli?
Ne, nisam zadovoljna i to je razlog zašto nikad neću stati s radom, pisanjem i borbom. To je životna borba koja neće prestati mojom smrću.
:: Vi ste među rijetkima koji danas vjeruju u bolji svijet. Zapravo, vi ne samo da vjerujete u bolji svijet nego se i ponašate kao da će se taj bolji svijet doista dogoditi. Ali, nisu li upravo posljednjih godina mnogi procesi u svijetu retrogradni?
Da, ali događaju se i koraci naprijed. Povijest nije ravna crta, ljudski rod kroz povijest napreduje i propada, događaju se duga razdoblja kriza i očaja, ali u cjelini, čovječanstvo napreduje. I uvijek postoji nada. Nada je snaga.
:: Ipak, je li vaš napor vrijedio truda? Jesu li rezultati vidljivi?
Svaki napor vrijedi truda, a rezultati će biti vidljivi u budućnosti. Ja radim bez obzira na rezultate, bez obzira na to hoću li završiti u zatvoru ili dobiti nagradu. Moja jedina nagrada jest užitak koji imam pišući sve ono o čemu razmišljam ili opisujući svoje osjećaje. Ljudi mi svakodnevno pišu, dnevno dobivam nekoliko poruka mladih ljudi, često mladih parova, koji kažu kako su im moje knjige promijenile život. Nerijetko se dogodi da mi mladi muškarac u tim pismima zahvali na tome što je njegova supruga slobodna i sretna žena.
ma nije vojni udar to je bilo fasisticki udar,koji ce se vratiti kao bumerang