'U Europskoj uniji nestaju granice između Hrvatske i BiH'

Na nedjeljnim izborima za Europski parlament moći će glasovati i hrvatski državljani iz Bosne i Hercegovine. Na listi vodećeg HDZ-a, koji predvodi Andrej Plenković, nalazi se europarlamentarka podrijetlom iz Bosne i Hercegovine Željana Zovko na rednom broju šest. Ona je u dva posljednja saziva bila zastupnica Europskog parlamenta.

Idete po treći mandat u Europskom parlamentu. Što vas motivira na to?

Motiviraju me ustrajnost i želja da promijenim ono što je ključno za opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini, a to je Izborni zakon, kako bi imali jamstvo za budućnost i da im se vrate prava koji su im oduzeta. Ta im prava moraju biti vraćena kako bi bili legitimno predstavljeni, što im je zajamčeno Daytonsko-pariškim mirovnim sporazumom. To im je nasilno oduzeto Barryjevim izbornim propisima i nametanjem Petritschevih amandmana na Ustav. Njihov položaj sveden je na položaj drugog naroda u Federaciji BiH odnosno trećeg u Republici Srpskoj. Iznad svega planiram pomoći vratiti ugled Bosni i Hercegovini kako u vanjskoj politici više nikada ne bi bilo skandaloznih situacija s kojima se suočavala, a to je da podržava iransku i proiransku, a onda i rusku politiku.

Trenutačno u Predsjedništvu postoje dvije sile koje razdvajaju Bosnu i Hercegovinu. To su sile unitarizma i separatizma. Zato je važno izmijeniti propise kako bi se to zaustavilo. Kao kapetan na brodu Predsjedništvo BiH mora usmjeriti BiH prema Europskoj uniji, gdje će nestati granice između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine i gdje će Hrvati, drugi narodi i građani konačno živjeti bez svih tih pritisaka. Europska unija bila je i cilj našeg pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Republika Hrvatska je to ostvarila, ali nema mirne Hrvatske bez mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini i bez opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji su ujedno i građani Europske unije.

Mislite li da su druge dvije strane koje čine tronožac BiH jednako opredijeljene prema eurointegracijama s obzirom na različite aspiracije, ali i vanjske utjecaje koji postoje od Ankare do Moskve?

Mislim da građani imaju tu aspiraciju. Vjerujem da većina Bošnjaka i Srba želi Europu i integracije, ali da političari koji ih predstavljaju nisu zreli pokazati tu visoku dozu kompromisa i prevladavanja ega te postizanja rješenja oko Izbornog zakona koji bi vratio tu ravnotežu u vlasti te otklonio tenzije. Građani ne žele konflikt, ne žele rat, ne žele sukob. Žele ići u Europu. Nitko zapravo iz BiH ne želi smjer prema autokratskim režimima, ali političari vide tu svoju lukrativnu djelatnost da podižu napetosti, čime udaljuju Bosnu i Hercegovinu od Unije. To se događa unatoč svemu onome što je hrvatska Vlada na čelu s premijerom Plenkovićem učinila kako bi pokazala da Bosna i Hercegovina preko reda i mimo svega što je zaslužila, takve retorike i takva svađalačkog raspoloženja, treba dobiti kandidaturu i otvoriti pregovore. Uz to, vidimo ogromnu priliku, BiH je dobila milijardu eura kroz Plan rasta za reforme koje su nužne.

Uz to, vidimo neiskorištene potencijale od IPA-e III za koju sam ja bila izvjestiteljica. U drugim zemljama ubrzano se troše sredstva od 14 milijardi, a u BiH ne.

POVEZANI ČLANCI:

Jesu li onda Hrvati u određenoj talačkoj poziciji u BiH?

Najprije vidim Hrvate i hrvatsko vodstvo kao one koji shvaćaju koliko su veliki potencijali. Ponajprije kako bi ostali tu u BiH, a kod druge dvije strane vidim želju za ostvarenjem ratnih ciljeva i kočenja procesa europskih integracija.

Dugi niz godina nakon Daytona brojne su postavke izmijenjene, uglavnom na štetu Hrvata. Ispravlja li se europskim putem dio nepravde prema ovome narodu?

Ne ispravlja se, ali se europske integracije koriste kao sredstvo kako bi se otvorio prostor za ispravljanje tih nepravdi. Mi znamo da je Europa smirujuće djelovala kako bi se pronašlo rješenje za pitanje Južnog Tirola, gdje su ljudi koji tamo žive dobili visok stupanj autonomije. Ili za Belgiju, gdje druge jezične zajednice nisu bile u ravnopravnoj poziciji kao Valonci. Tamo je francuski jezik bio glavni, a njemački i flamanski bili su podređeni. Tek se kroz Europsku uniju taj federalizam postigao 1993. godine i puno političke reprezentativnosti dobile su druge zajednice.

Vidim, zapravo, europske integracije kao proces relaksiranja i predah u napetoj borbi koja se događa od postizanja mirovnog sporazuma naovamo. Mir i stabilnost štiti se kroz međunarodnu zajednicu, kroz međunarodne trupe, ali, nažalost, i gdje se provode razni eksperimenti. EU-ova mirovna operacija "Althea" je najuspješnija, ali, po mom mišljenju, mnogo veći učinak mogu postići financijska sredstva za reforme, demokratizacija društva, nego održavanje mira uz vojne snage. Na političarima je da pokažu određen stupanj tolerancije i komunikacije, gdje će tražiti rješenja po uzoru na europska. A to onda podrazumijeva zastupljenost i predstavljenost svih zajednica. Zato je Europska unija najveći mirovni projekt i ona je donijela mir i stabilnost samo zbog te svoje tolerancije, zbog supsidijarnosti i zbog decentralizacije.

Model idealan za BiH?!

Rekla bih i idealan model za proširenje na jugoistočnu Europu. Bosna i Hercegovina je Belgija jugoistočne Europe. Ono što smo vidjeli jest da su se napetosti u Sjevernoj Irskoj ponovno vratile onoga trenutka kada je nastupio Brexit i kada su se počele stvarati nove granice. Tada je bilo jako napeto u Belfastu. Pokušaj stvaranja tvrde granice između Iraca zapravo je bio opomena kako situacija riješena mirovnim sporazumom 1998. godine, kada je postignut Sporazum Velikog petka, može ponovno eskalirati. Tada je dogovorena podjela vlasti između dviju zajednica - katoličke i protestantske. Onda je nastupio EU te se više nije razmišljalo o granicama između Sjeverne Irske i Irske. Zato je Europska unija način i put za rješenje kriza na zapadnom Balkanu, u BiH. Belgijski model federalizma stvorio je idealnu zemlju za življenje. Sada se prave planovi da se otvori ured Europskog parlamenta na jugoistoku Europe. Ja sam zagovornica da to bude u BiH te, ako taj ured bude otvoren kao ured za vezu, tako ćemo lakše održati pozornost na ovo područje.

Koliko je, uz dominantne politike, ponajprije stalne napetosti Banje Luke i Sarajeva, problem postao četvrti faktor - međunarodna zajednica koja svojim intervencionizmom nastoji modelirati neke procese, pa čak i mijenjati pravila dogovorene igre, uključivo i Daytonski sporazum?

Iznimno opasna geopolitička situacija apsolutno se reflektira i na Bosnu i Hercegovinu, gdje imamo visoku prisutnost međunarodne zajednice. To nije samo Europa, nažalost, nego je to čitav svijet u malome. Vidimo da Ujedini narodi ne funkcioniraju, da ne funkcionira međunarodna zajednica kao takva na geopolitičkome planu, gdje se ideologije i politike isprepleću u rješenjima kriznih situacija. Zagovornica sam da Europa preuzme odgovornost. Ovdje, nažalost, vidimo slabost Europske unije, vanjske politike i vanjskopolitičke službe jer nije preuzela vodeću ulogu, nego je uvijek puštala nekoga drugog, konkretno američku administraciju, da preuzme odgovornost. Sada, kada imamo rat, rusku agresiju na Ukrajinu, a s druge strane imamo Rusiju u Vijeću za provedbu mira u BiH, onda imamo krajnje nepovoljnu situaciju za BiH. S druge strane, vidimo jak iranski utjecaj, turski utjecaj. Vidimo Katar. Puno loših i štetnih igrača za BiH. Ova zemlja često je u podređenoj situaciji koja je možda bila prihvatljiva dok su u svijetu procesi bili pozitivni. Ali u trenucima kada u svijetu sve ide loše, iznimno je opasno biti ovisnik o stranim savjetima i ovisnik o tim odlukama. Europa mora ovdje preuzeti svoju ulogu, ne može BiH biti ovisna o OHR-u, koji je opet ovisan o europskim fondovima, ali i o islamskim zemljama, ovisan o utjecaju Ruske Federacije. Inicirala sam izvješće o preventivnoj diplomaciji, gdje sam uputila na propuste, pogreške i na sve ono što europska diplomacija, Europska vanjska služba nije poduzela preventivne mjere kako do krize ne bi došlo.

POVEZANI ČLANCI:

Dodik ponovno prijeti secesijom, iz Sarajeva se odgovara kako se to ne može dogoditi bez rata, a sve je to pak zbog vanjskih poticaja. Ima se dojam kao da netko stalno ima potrebu podmetati klipove pod put Bosne i Hercegovine prema EU?!

Nažalost, nakon odluke Europskoga vijeća, a očekujemo i datum početka pregovora te početak korištenja novca iz Plana rasta, a riječ je o odobrenih milijardu eura, imamo izazvane instant-krize. Sada se stavlja fokus na one stvari koje uopće ne bi trebale biti u prvom planu. Iznimno je razočaravajuće vidjeti poteze iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje vodi vanjsku politiku, a zapravo djeluje antieuropski. Činjenica je da se jedan od članova Predsjedništva BiH bavi sprječavanjem izbora sudaca u Ustavni sud iako je uloga te institucije smirujuća. Vidimo pojedine veleposlanike koji ne rade u koordinaciji sa sva tri člana Predsjedništva BiH i ministrom vanjskih poslova. Nažalost, BiH se postavlja kao razmaženo dijete koje nije zrelo za dogovor i kompromis te integracije. To što Dodik radi iznimno je opasno. U ovim trenucima Rusiji bi itekako dobro došlo kreirati neku kriznu situaciju u jugoistočnoj Europi ili napraviti od sebe faktor. To nije nešto što će se dogoditi. Vjerujem kako je u ovome slučaju u pitanju samo retorika koju koristi za predstojeće lokalne izbore kako bi povećao svoj utjecaj. S druge strane, rješenja na koja se poziva druga strana i koja govori o nekom ratu, rekla bih da je šamar u lice svim žrtvama koje su bile iznimno velike i saniranju posljedica rata u BiH. Niti jedna strana, rekla bih, ne pokazuje razinu ozbiljnosti i razumijevanja geopolitičke situacije koja je eksplozivna.

Hrvatski su političari u BiH lokomotiva europskog procesa. Postoji, međutim, bojazan da bi put do Bruxellesa mogao dokinuti elemente konstitutivnosti, jednakopravnosti. Je li to onda rad u korist vlastite štete?

Apsolutno ne postoji. Pregovori ovise o volji svih u Bosni i Hercegovini, a sve mora proći kroz sustav Mehanizma koordinacije. Glavni pregovarač koji će biti imenovan morat će uvažavati volju od najniže do najviše razine vlasti. Pregovarački okvir će dati smjernice i dalje je stvar vještina kako ćete modelirati reforme. Sve ovisi o zemlji članici kako će se u tome snaći. Ono što Europu zanima je da se ovdje primjenjuju isti standardi, da se poštuje vladavina prava, da se poštuju prava manjina i sve što je zapisano u tome okviru. Europa se neće miješati u kompetencije, ni državne, ni lokalne, ni regionalne, ako vi to ne želite unijeti u samu europsku stečevinu. Ta europska stečevina, acquis, najviše se odnosi na vladavinu prava i na demokratske slobode, što uključuje poštivanje civilnog društva i slobodu medija. Nitko ne može doći s tom tezom da treba ukinuti kolektivna prava jer vidimo to na Sporazumu Velikog petka koji je čak utvrdio prava vjerskih skupina, protestanata i katolika. Ili pak slučaj Belgije, Južnog Tirola, gdje je jasno istaknuto pitanje poštivanja kolektivnih prava.

Sve drugo su floskule u javnom prostoru da Europa nešto traži da se nešto ukine ili oduzme. To nije točno i s tim se nikada ne može kalkulirati. Mi, kao Europska pučka stranka, koja ima predsjednika Europske komisije i Europskog parlamenta, a nadam se da će tako biti i nakon nedjeljnih izbora, snažni smo zagovornici kolektivnih prava, uključujući prava na jezik i kulturu. Dok, s druge strane, imate socijaliste, koji su sljedeća grupacija po snazi, koji pak zagovaraju individualna prava.

GALERIJA Dodik krenuo izljubiti Putina, ovaj ga vješto izbjegao