U Europskom vijeću ili Vijeću EU svi sastanci završavaju uspješno

Dobro došli na novo radno mjesto hrvatskih ministara i premijera. Za početak, zapamtite dva najvažnija pravila koja vrijede ovdje, u Europskom vijeću ili Vijeću EU. Svi sastanci uvijek završavaju uspješno. U slučaju da sastanak Europskog vijeća završi neuspjehom ili nejasnim rezultatom, vidi pravilo broj 1.

To možda jest hiperbola, ali djelomično je i točno: među dužnosnicima i službenicima Vijeća EU vlada takav optimizam da su svoj dogovor uvijek skloni predstaviti kao "uspješan napredak" koji "šalje snažnu pozitivnu poruku".

Noćni susreti

– Nismo baš zadovoljni tim kompromisom, ali ipak smo dovoljno zadovoljni da ga potpišemo – rekao je poljski premijer nakon što je u ponedjeljak navečer pristao na fiskalni pakt. U toj izjavi Donald Tusk dao je esenciju Vijeća: zemlje nisu zadovoljne, ali nema im druge, pa pristanu i na manje, i to proglase uspjehom. S druge strane, ako se koncentrirate samo na medijske odjeke, posebno one anglosaske, steći ćete dojam da je svaki summit EU završio katastrofalno, da su lideri "propustili posljednju priliku" da spase euro, da je EU propali projekt bez demokratskog legitimiteta...

Kakvo god bilo to Vijeće – uspješno čak i onda kad to očito nije ili nesposobno čak i onda kad daje rezultate – to je, dakle, novo radno mjesto članova hrvatske Vlade, kako ga je prozvao sam premijer Zoran Milanović kad se u ponedjeljak pojavio u Bruxellesu.

– Izbjegavanje dolaska na sastanke Vijeća računat će se kao izostanak s posla... Na to će se ljudi morati početi navikavati – rekao je premijer Milanović. A jednako će se na to morati početi navikavati i hrvatska javnost, koja će sve češće slušati kako su neke odluke, koje izravno utječu na naš način života i rada, donesene u Vijeću EU. Kako, dakle, to Vijeće izgleda, kakva je atmosfera, tko su ključni ljudi a tko, na primjer, "šerpe"? I kako točno izgledaju Angela Merkel, Sarkozy i Cameron kad ih sretnete na hodniku ili pred liftom u kasne noćne sate, ponekad u 22, a koji put i u 2?

Nakon svakog Europskog vijeća, premijeri i predsjednici u isti čas rasprše se po tzv. nacionalnim sobama za press-brifinge. U posljednja tri summita, Večernji list bio je na brifingu Sarkozyja, Merkel i Camerona (ne računajući, naravno, brifinge Josipovića, Kosor i Milanovića). Francuski predsjednik izgleda energično i u 4 sata ujutro. Gestikulira, trudi se uvjeriti novinare da je postignut uspješan dogovor. Jedino kad ga neka novinarka uporno ispituje o summitu G20, Sarkozy kao da gubi živce.

– Gledajte, madamme, sad je 30 minuta poslije 4 ujutro. Kad se probudim, fokusirat ću se na G20. Sada vas molim da probavite ove odluke koje smo donijeli noćas i koje su zaista povijesne. Doviđenja i sretan put – govori Sarkozy u rano jutro 27. listopada.

Angela Merkel na svojim brifinzima ne gestikulira kao Sarkozy niti postaje razdražljiva. Monolitna je i koncentrirana. Sjedi za stolom, za razliku od britanskog premijera Camerona, koji u svojoj sobi ima govornicu na pozornici. Prošli ponedjeljak oko 22 sata Cameron stoji za tom govornicom i lagano je podigao desnu nogu na postolje. Trudi se biti spontan i bezbrižan. Kad ga novinari pitaju što misli o Sarkozyjevoj izjavi da Britanija praktički više nema industriju vrijednu spomena, Cameron zna kako pristojno, a opet efektno odgovoriti.

– Ja sam veliki podupiratelj i prijatelj Nicolasa Sarkozyja. Želim mu svako dobro. On je divan čovjek... Ali svako malo kaže nešto s čime se ja ne slažem – govori Cameron.

Verbalni ratovi

Vrijeme u kojem Vijeće EU Hrvatima postaje "novo radno mjesto" vrlo je turbulentno, a verbalni rat Sarkozyja i Camerona samo je jedan od znakova toga. Današnji događaji do jučer su bili potpuno nezamislivi. Što bi, recimo, mladi hrvatski diplomat Zoran Milanović rekao nekome tko bi mu 1998. najavio ovakvu budućnost: postat ćeš premijer upravo u trenutku kad Hrvatska bude potpisala pristupni ugovor s EU, u trenutku kad Britanija nikad bliže ne bude izlazu iz Unije te u trenutku kad sama Unija bude proživljavala tako veliku krizu da će mnogi prognozirati raspad njezine jedinstvene valute. Prije 14 godina to bi Milanoviću, mladom diplomatu na angažmanu u Bruxellesu, zvučalo kao san ili ludost, ali danas je to stvarnost. Prvi summit EU na kojem je sjedio i premijer Milanović bio je neobičan po tome što se na njemu dogovarao tekst fiskalnog ugovora.

I sam je Milanović primijetio neobičnost te situacije u kojoj premijeri i predsjednici, inače navikli da dolaze na gotove ugovore i stavljaju potpis, ovaj put raspravljaju o takvim detaljima kao što su zarezi i raspored riječi u rečenici. Uobičajena praksa je takva da to dogovaraju dužnosnici niže rangirani od šefova država i vlada, na radnim skupinama i pripremnim sastancima.

– To je posao koji inače rade šerpe – rekao je premijer Milanović. Šerpe su, u samitskom žargonu, šefovi kabineta ili neki drugi osobni predstavnici premijera i predsjednika koji uime svojih šefova dogovaraju detalje uoči velikih sastanaka. Dobili su ime po stvarnim Šerpama, pripadnicima himalajskog naroda koji nose teret i pomažu penjačima na Mount Everest. Šerpe u Vijeću EU rade to isto – pomažu svom šefu da se dobro pripremljen pojavi na vrhu, zabode zastavicu i upiše svoju pobjedu.

Šefovi država ili vlada oslanjaju se na rad mnogih ljudi prije sastanka, ali kad sastanak počne, kad se vrata zatvore, u pravilu ostaju sami, jedini predstavnici svoje zemlje u sobi. Katkad ostaju cijelu noć do jutra. I kad im popusti koncentracija, kad organizam želi samo spavati, što im je činiti? Bugarski premijer Bojko Borisov u gluho doba noći sa 8. na 9. prosinca navodno je zavapio: "Oprostite, ja bih zatražio vaše dopuštenje da odem spavati." Ionako će, bez obzira na stvaran ishod, summit završiti uspješno, možda čak i povijesno. Vidi pravilo broj 1.