Polovicom 80-ih bio je jedan đak u Centru za kulturu i umjetnost u zagrebačkoj Križanićevoj (danas Druga gimnazija) koji je znao kako se „napreduje" u tadašnjem sustavu. Jednom je profesorica, predavala je osnove novinarstva, komentirala prve izbore u komunističkoj Jugoslaviji te je naglasila da oni nisu bili ni slobodni ni demokratski. Taj je đak profesoricu odmah „cinkao". Profesorica je izbačena iz škole, kasnije se od svega razboljela, uništio joj je život, a u školu je upala jugokomunistička tajna policija koja je sve ispitivala o njoj. Taj je đak pak postajao sve uglednija "faca".
Nekoliko godina kasnije, prije točno 25 godina, srušen je Berlinski zid, počelo je rušenje komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi, pa tako i u Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj. Srušen je režim, ali ostali su ljudi koji su bili dio tog sustava, koji su nastavili i dalje djelovati na stari način, ali u novom celofanu. Taj je đak napredovao, u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj čak se popeo u vrhove politike, dok bi u doista demokratskoj zemlji takvoj osobi bilo zabranjeno bavljenje bilo kakvom javnom djelatnosti. U Hrvatskoj ne da je to moguće, nego takvi ljudi danas dijele nama lekcije o demokraciji, liberalizmu, šire moć i obasipaju nas svakakvim floskulama kako bi oni ispali jako napredni, oni su oni koji ne mrze, dok smo svi mi drugi nazadnjaci!
Danas Hrvatskom vlada duh jugoslavenštine, toliko nametljiv, arogantan, bahat... Fizički smo se odvojili od Jugoslavije, prije dva i pol desetljeća, ali jugoslavenština je još mnogima u glavi. Pitali su tako mamu jednog našeg političara iz državnog vrha kako ona tumači činjenicu da joj sina napadaju zbog njegove politike koja se vodi oko „regiona" i da ga optužuju da je Jugoslaven. A mama je mrtva hladna odgovorila kako su oni svi u obitelji bili Jugoslaveni (svjedoke neću imenovati da ne bi imali neugodnosti). I to je u redu, to je legitimno, neka svatko bude što želi i misli da je za njega. Ali nemojmo se pretvarati, nemojmo lagati, farbati, nemojmo u celofan zamatati sadržaj koji ne odgovara omotu. Zar ne bi bilo poštenije osnovati neku stranku s jugoslavenskim predznakom i tako testirati snagu pred biračima?
Taj duh jugoslavenštine ogleda se na svakom koraku. U društvenim znanostima izrađuju se doktorati koji odišu jugofilijom, pojedini znanstvenici, posebice povjesničari, brane bivši sustav svojih mentora i pokrovitelja, u medijima se svako malo nalaze neki ustaše, grb s prvim bijelim poljem automatski je ustaški, šire se namještene rejting ankete, pojedine grupacije i udruge i danas jašu na politici nametanja krivnje Hrvatima za Drugi svjetski rat, u vanjskoj politici sve se vrti oko nekog „regiona" pa zato nema adekvatnog odgovora na odmrzavanje imovine Miloševićevih ili puštanja Šešelja iz Haaga, a u gospodarstvu vlada pravi socijalizam. Ili najnoviji primjer, ide se u preustroj Hrvatskog vojnog učilišta te je jedan od prijedloga da se ono ubuduće nazove Centar vojnih škola. Oni koji imaju povijesno pamćenje znaju da se taj isti kompleks u Jugoslaviji zvao Centar vojnotehničkih škola KoV JNA „General armije Ivan Gošnjak". Što to govori? U glavama je i dalje teška jugoslavenština, kao da se ništa nije promijenilo!
Iako je Berlinski zid pao 1989., još i danas u Hrvatskoj imamo puno nedodirljivih tema za koje intelektualci nemaju slobodu istraživanja jer "nekome" ne odgovara istina.
U Hrvatskoj je glavna lozinka funkcioniranja sustava – "ne talasaj"! Hrvatska se oslobodila jednog okupatora, ali još nije ideološki slobodna. Zato se danas nalazimo u sveopćoj krizi, a i gospodarska kriza samo je odraz ovog ideološkog kaosa! Vlast k tome provodi još veći kaos – nakon mene samo potop! Narod nikad ideološki podjeljeniji, zašto? Jer stare strukture i njihovi sljedbenici grčevito žele sačuvati svoju financijsku moć! Kako? Bacanjem ideološke magle! No i tome će brzo kraj!
Nije u glavama nekih nego mnogih i to onih na vlasti zato nam i jeste ovako!