Puno je predrasuda i stereotipa o Grcima dovedeno do apsurda. Naravno da ljudi nisu neradnici. Radi se kao i svugdje. U privatnom sektoru nitko te ne pita za radno vrijeme, možeš biti otpušten u svakom trenutku. Možda u javnom sektoru negdje ima viška zaposlenih, ali negdje ih je i premalo. Nedavno mi je dijete imalo operaciju slijepog crijeva. Liječnika koji ju je operirao u sedam ujutro istog sam dana u 23 sata sreo na bolničkom balkonu. Smlavljen, izišao je zapaliti cigaretu, kaže čeka ga još jedna operacija... – kaže Zagrepčanin Nikica Jeftić, koji 25 godina dijeli sudbinu Grka. S obitelji, suprugom Grkinjom i dvjema kćerima, živi u Ateni, radi kao turistički konzultant, a unatoč drami koja potresa Grčku ne razmišlja o preseljenju.
– Hrvatska jest opcija, ali to bi bila teška odluka. Sve što imamo je ovdje, posao, kuća, prijatelji, a ni u Hrvatskoj nije bajno... No nikad se ne zna. Živimo u posvemašnjoj neizvjesnosti. Kruže glasine, javljaju se nestašice. Ljudi kupuju brašno, šećer, sve što može stajati. Srećom, police se brzo pune – kaže.
Političari su – atrakcija
U Ateni je ovih dana malo toga kao inače. Javni prijevoz je do daljnjeg besplatan, komunalne tvrtke ne šalju opomene neplatišama, gotovina je ograničena..., a grčki političari uživaju status turističkih atrakcija. U ponedjeljak su se i neki hrvatski turisti gurali ne bi li uslikali bivšeg ministra financija Yanisa Varoufakisa dok je izlazio iz vlade. Svjedokinja grčkih uspona i padova posljednja tri desetljeća i profesorica je engleskog, Siščanka porijeklom, Suzana Mesić. Živi sa sinom Alexom (23), apsolventom politologije, i kaže da je grčka svakodnevica daleko od lagane.– U Grčkoj se teško živi već pet godina. Plaće su pale za trećinu, a cijene su toliko skočile. Mnogi državni službenici ostali su bez posla i mnoge Grke u gradovima danas hrane roditelji, bake i djedovi sa sela šalju sireve, maslinovo ulje... – kaže Suzana. Kaže da se Grci ne razlikuju previše od Hrvata.
– Recimo, administracija. Hrvatska je samo malo modernija i brža od grčke. Oni si rade dvostruki posao, paralelno s internetskom vode i papirnatu arhivu... Inače su kao narod spontani, ponosni, vedri, a to se nije promijenilo ni sada – kaže. Zato, kaže sin Alex, mladi o odlasku u inozemstvo razmišljaju nevoljko.
Nevoljko, ali mladi odlaze
– Nerado, ali primorani su. Nitko ne zapošljava, a čak i da se nešto nađe, zarada nije ni za džeparac. Plaća mlađima od 25 godina po zakonu je oko 430 eura za puno radno vrijeme, a većinom se može naći nešto ‘part-time’ – kaže Alex.
Na grčkim je otocima pak privid normale. Potvrđuje to i predstavnica agencije Atlas Manca Istenič.– Da je nešto drukčije, ovdje se moglo primijetiti tek u nedjelju kad su krenuli redovi na bankomatima – javlja Manca s Rodosa. – Turista je nešto manje nego što bi ih bilo inače, a ovi koji su tu odmaraju se, idu na izlete i živcira ih jedino to što ih od kuće stalno zovu i pitaju je li sve u redu. Inače svega ima, a ugostitelji i rent-a-car agencije spustili su cijene. Na odmor u zemlju u kojoj svi iščekuju vijesti može se, inače, i za 3270 kuna.
>>Srčani udar koji bi Unija mogla prehodati: otpis duga ako Grčka napusti euro
Vise od 40 % Grka zivi ispod granice siromastva koju im je 2010 godine nametnula bajna EU. Da je samo Grcka u pitanju jos bi nekako oni s tri neurona u glavi mozda i mogli popusiti bankarsku propaganda o "neradnicima" koji "previse trose", medjutim kada se tu doda Irska, Francuska, Portugal, Spanjolska, Italija, Slovenija, Madjarska, Rumunjska, Bugarska (o Hrvatskoj ne treba trositi rjeci) onda svakome treba biti jasno da nesto nije u redu s bankarskim sistemom koji pljacka i osiromasuje drzave. Grcka je najvise opljackana ali tu su i ostale drzave.