Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić svašta je lupetao u svoja dva mandata, a i prije njih. No ima jedna njegova uzrečica koja je sasvim točna.
Mesić je znao reći – “Kakav narod, takva vlast!”.
I bio je potpuno u pravu. Počevši od njega samoga, kakav narod, takvog smo imali i predsjednika u dva mandata. I ne samo njega, nego je odraz naroda i naša kvazipolitička elita.
Miroslav Škoro i jučer priča kako će on državu vratiti narodu ako ga se izabere za predsjednika. Kojem narodu? Istom tom narodu koji godinama bira iste ili slične političke strukture?
Škoro zaziva revoluciju. Ali revolucija u demokraciji nema mjesta. U demokraciji treba upirati na ljude da ulaze u politiku, da unose promjene svojim angažmanom, koji nije iz osobnog interesa. Treba motivirati ljude koji donose nove ideje, ideje za budućnost, u prvom redu za gospodarski napredak.
U Hrvatskoj treba mijenjati mentalitet, sustav, baš sve. Gdje god se okrenemo, svugdje smrdi po ustajaloj močvari. Svaka čast pojedincima. Ali država ne može graditi budućnost na pojedincima, ni društvo u cjelini. Hrvatskoj treba posve nova paradigma. No nje nema na vidiku.
Ima je samo deklarativno. Međutim, u praksi se događa posve suprotno. Mi ili nazadujemo ili samo stagniramo, što je također nazadak.
Primjerice, mnogi su sa zanimanjem ovog vikenda pročitali kako funkcionira školstvo u Estoniji. To je jedan od primjera koji nam pokazuje zašto je Estonija toliko daleko otišla od Hrvatske u posljednjih 30 godina ako se samo sjetimo koliko je to bila zaostala zemlja pod čizmom SSSR-a.
I opet kažem, rat u Hrvatskoj nikako danas ne može biti izgovor za sve naše promašaje svih ovih godina. Zašto je nemoguće u Hrvatskoj preslikati estonski školski sustav? Zato što je u nas sve ispolitizirano do besvijesti!
Hrvatska je zemlja u raljama politike i politikantstva. U Estoniji toga nema, i ne samo u njoj. Zato se ona može nazvati i slobodnom državom.
U Hrvatskoj ne možete gotovo ništa bez politike. Ona je u svakom kutku života. Ona još samo ne određuje tko će koliko disati. I zato ne možemo naprijed. Politika u svemu koči napredak.
Ovih sam se dana družio s jednim veoma angažiranim Hrvatom iz dijaspore. On i dalje živi u inozemstvu, ali je često i u Hrvatskoj, godinama u kontaktima s državnim institucijama, i davao je mnoge inicijative. I jasno mi kaže u čemu je problem. On kaže kako mnogi Hrvati koji žive vani ne vide i ne razumiju kako stvari funkcioniraju u Hrvatskoj. On to vidi. I kaže meni, ovdje je stalna borba za pozicije. I neprestano se osjeća napetost. U normalnim zemljama toga nema.
U Hrvatskoj je borba za pozicije mnogima pitanje života i smrti. Kako i ne bi kad se gotovo sve vrti oko države. Kad država kontrolira dvije trećine tokova novca u Hrvatskoj. Kad je država najveći poslodavac u Hrvatskoj. Kad većina ljudi ne želi ni pomisliti raditi u privatnom sektoru, još manje pokrenuti privatne inicijative, nego budućnost traže u javnom i državnom sektoru.
Može li biti normalno da se privatnom poslodavcu na oglas za posao na burzi ne javi ni jedan kandidat, a da se za mjesto u državnoj službi za jedno radno mjesto prijavi i više od dvadeset kandidata? To nije normalno!
Ili, sretnem poznanika koji se angažirao u jednoj od stranaka, i sad je aktivan oko predsjedničke kampanje na lokalnoj razini. Pričamo mi o politici, i veli on meni vrlo jednostavno. Čuj, kaže on, vi u novinama najčešće pišete o politici i političarima na državnoj razini. Ali najveći su problem, nastavlja on, političari na lokalnoj razini, lokalni šerifi. I dok se na lokalnoj razini to ne promjeni, nema nama pomaka na bolje. I u pravu je!
Samo na primjeru grada u kojem on djeluje, gdje lokalni šerif namješta poslove samo jednoj firmi. I koliko je takvih koji sišu proračune, naše novce, i pune vlastite džepove, i džepove svojih kumova i prijatelja. No, još je gore od toga što je to javna tajna, što se za mnogo toga zna na lokalnoj razini. I tko se buni? Gotovo nitko nigdje! Jer ljudi radije šute, da se ne miješaju, možda i njima padne ili im već pada kakav sitniš sa stola političara. Kako to godinama kažu za Milana Bandića – uzima, ali i nama daje! Trebat će kod nas proći još generacije da dobijemo odgovorne političare koji neće svoju egzistenciju tražiti na sisanju proračuna. koji će znati da moraju biti efikasni, transparentni, odgovorni... Jer kakav narod, takva vlast! Kad se promijeni narod, imat ćemo bolju vlast. Ili možda još lošiju?
To sto je rekao Mesic, rekao je i Beppe Grillo, malo prije nego sto je njegov Pokret 5 zvijezda dosao na vlast: "Politicari su ogledalo naroda."...nisu politicari u Hrvatskoj krivi sto narod ne zeli raditii u privatnom sektoru, to je stvar mentaliteta i nedostatka poduzetnickog duha...iz istog razloga sute i ne bune se, zato sto nisu poduzetni