Seksualni skandal zbog kojeg je poznati hollywoodski producent Harvey Weinstein dobio otkaz ne stišava se, a optužbe za silovanja i druge oblike seksualnog zlostavljanja i na račun drugih osoba iz filmske industrije ovih dana pljušte s raznih strana. Istovremeno se otkrilo kako ćudoređe ne vlada ni u Europskom parlamentu. Ondje neki eurozastupnici zapošljavaju lijepe mlade asistentice ponajviše kako bi ih pipkali po bruxelleskim liftovima ili na njih trošili namjenski im dodijeljen novac u zamjenu za seks. Dok su to priče o seksualnom zlostavljanju „tamo, tamo daleko“ i protagonisti su im javne osobe, prepričavaju se i čitaju u nastavcima te nerijetko zajedljivo komentiraju jedna, a nerijetko i obje strane. Međutim, kad se nešto slično dogodi u vlastitom dvorištu, nekome osobno, kolegici, prijateljici, kćeri, majci, sestri? Onda uglavnom šutimo.
Hvatanje intimnih dijelova
Godinama su šutjele i glumice, dok jedna nije progovorila. Silovanje i seksualno zlostavljanje ogromni su tabui i za žrtvu i za svjedoke. Od svih vrsta nasilja seksualno se nasilje najmanje prijavljuje. Smatra se da ih na jedno prijavljeno 15 do 20 ostaje neprijavljeno. Šuti se i o “običnom” seksualnom uznemiravanju koje se, štoviše, često tretira kao normalno ponašanje koje ne uzrokuje nikakvu štetu. Međutim, u seksualnom nasilju, koje je većim dijelom rodno uvjetovano nasilje jer su žrtve većinom žene, a počinitelji muškarci, osim fizičkog ozljeđivanja, dolazi i do povrede intimnih i psihičkih granica osobe koje nisu kod svakog jednake. Ta je vrsta nasilja vrlo često obojena predrasudama i stereotipima, koji najčešće umanjuju težinu nasilnog čina, opravdavaju ga i nalaze niz olakotnih okolnosti, čak i krivnju prebacuju na samu žrtvu. Uzrok tome leži u duboko ukorijenjenoj rodnoj neravnopravnosti i patrijarhalnom društvu.
– Seksualno nasilje nosi određenu stigmu zbog odnosa zajednice prema žrtvi. Stalno se propituje žrtvina odgovornost: što su učinile, kako su se obukle itd. Kod, primjerice, pljačke, ne propitujemo: zašto je novčanik bio skup, kožni? – govori dr. sc. Maja Mamula, psihologinja s Odsjeka za psihologiju Hrvatskih studija, gdje predaje Psihologiju spolnosti, te koordinatorica u Ženskoj sobi, Centru za seksualna prava, koji pruža pomoć ženama žrtvama seksualnog nasilja.
MUP-ova statistika govori o 81 prijavljenom silovanju u 2016. i 15 pokušaja, dok Interpolova statistika bilježi 1072 seksualna delikta u RH, među kojima su i silovanja. No najčešći oblik seksualnog nasilja je seksualno uznemiravanje, koje ne znači nužno fizički dodir, a osobu koja mu je izložena dovodi u neugodan i ponižavajući položaj te izaziva kod nje sram.
U Ženskoj sobi objašnjavaju kako to podrazumijeva neželjene seksualne primjedbe i verbalne prijedloge, buljenje, neumjereno fizičko približavanje, davanje raznih znakova, emocionalno proganjanje, seksualno podmićivanje, neprikladnu pažnju, komentiranje izgleda, spola i seksualne orijentacije, vulgarnu gestikulaciju, zviždanje, ponude za seksualne usluge, dodirivanje ili “hvatanje” intimnih dijelova... Prisutno je svakodnevno, u radnim sredinama, na fakultetima, gdje god je moguće djelovati s pozicije određene moći prema osobi koja je u podređenom položaju, a obično je to ponavljajuće ponašanje koje traje i za koje osoba koja je na meti ne nalazi rješenje. Upravo je seksualno uznemiravanje oblik seksualnog nasilja koji sredina u kojoj se odvija najčešće tolerira i karakterizira ga kao bezopasnu šalu.
– Često se to doživljava kao vid osvajanja žena. Dosta ljudi ne razlikuje flert od seksualnog uznemiravanja. Granica je subjektivna i stvar je dobrovoljnosti i suglasnosti, ako ja nisam suglasna s takvim načinom komunikacije i ako je ta komunikacija jednostrana, onda je riječ o nasilju – jasna je sociologinja Josipa Tukara Komljenović, koordinatorica kampanje #NIJE kompliment, koja za cilj ima osvijestiti što više mladih ljudi o tome što je seksualno uznemiravanje te kako i zašto ga treba spriječiti.
U Ženskoj sobi navode da istraživanja u Hrvatskoj pokazuju kako je čak 90% studentica doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja, dok je istraživanje European Union Agency for Fundamental Rights (FRA) provedeno na više od 40.000 žena Europi pokazalo da ih je 41% doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja.
Pojam uznemiravanja i spolnog uznemiravanja u Hrvatskoj se definira kao diskriminacija Zakonom o ravnopravnosti spolova od 2003. godine i propisuje novčane kazne za prekršaj te vrste do 30 tisuća kuna za odgovornu osobu, a do 300 tisuća za pravnu osobu. Područje reguliraju i Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o radu. Spolno uznemiravanje u Hrvatskoj je ušlo u Kazneni zakon 2013. godine, pa tako u članku 156. KZ-a stoji da će se onaj “tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje” kazniti kaznom zatvora do jedne godine. U idućem članku stoji da je spolno uznemiravanje “svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”.
Dobar dio te vrste nasilja odvija se u radnim sredinama pa se, osim policiji ili državnom odvjetništvu, spolno uznemiravanje može prijaviti i povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika unutar tvrtke te pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Ona je u svom izvješću za 2016. godinu navela kako se od ukupnog broja predmeta, koliko su ih imali, pritužbe pretežno odnose na spolnu diskriminaciju i podnose ih većinom žene (75,8%), a najčešće su pritužbe iz područja rada/zapošljavanja/socijalne sigurnosti (41,9%).
– Odluka da se prijavi seksualno uznemiravanje ili uznemiravanje temeljem spola odluka je koju osoba donosi prije svega temeljem svoje procjene učinkovitosti zaštite koja će joj biti pružena nakon što prijavi ovaj oblik diskriminacije. To se prije svega odnosi na osobni dojam o sposobnosti i nezavisnosti osobe koja je kod konkretnog poslodavca zadužena za postupke zaštite dostojanstva zaposlenih. Što je ta osoba stručnija i što veći ugled uživa među zaposlenicima, to će žrtve biti spremnije zatražiti zaštitu u okviru svog radnog mjesta sukladno čl. 134. Zakona o radu – rekla nam je pravobraniteljica Višnja Ljubičić dodajući kako važnu ulogu u toj procjeni ima i podrška sindikata te općenito podrška kolega u radnoj sredini. Žrtve koje se ne odlučuju prijaviti uznemiravanja vrlo često govore kako su smatrale da neće imati potrebnu podršku i razumijevanje te da im neće biti pružena učinkovita pravna zaštita. Ruku na srce, kad pogledamo recentne pravne bravure kojima skupi odvjetnici i nesumnjiva ubojstva učine nekažnjivima, to i ne čudi. Međutim, nipošto se ne treba olako odustajati. Dio osoba koje se nisu pritužile povjereniku za zaštitu dostojanstva u okviru svog radnog mjesta ipak se odlučuje pokrenuti antidiskriminacijski postupak u Pravobraniteljstvu za ravnopravnost spolova.
– U takvim slučajevima provodi se ispitni postupak te donosi odluka o opravdanosti pritužbe temeljem prikupljenih dokaza. Posebnu pažnju posvećuje se razlozima zbog kojih pritužiteljica nije mogla ostvariti učinkovitu zaštitu u okviru svog radnog mjesta sukladno Zakonu od radu. Ako se radi o težim oblicima seksualnog uznemiravanja, žrtve takve spolne diskriminacije spajamo i s policijom radi kaznenog progona počinitelja – objašnjava V. Ljubičić. Ističe i kako se broj prijava seksualnog uznemiravanja povećava u zadnjih nekoliko godina što pokazuje da su žrtve osvještenije o svojim pravima i mehanizmima zaštite koji su im na raspolaganju. Dobar dio tih predmeta slikovito je opisan u godišnjem izvješću.
Policajci je ugrozili
Ondje se navodi slučaj psihologinje zaposlene u zatvoru, koja je doživjela napad zatvorenika s elementima seksualnog napastovanja, a da su se pravosudni policajci koji su je trebali zaštiti, pri tom povukli s mjesta osiguranja izloživši je dodatnoj opasnosti. Prije no što se ona taj dan susrela sa zatvorenikom kako bi odradila psihološku procjenu, pravosudni policajci su se, glasno, da ona čuje, šalili sa zatvorenikom na temu njegovih samozadovoljavanja i seksualnih afiniteta prema psihologinji. Incident sa zatvorenikom rezultirao je njenim psihičkim poteškoćama i dijagnozom iz spektra PTSP-a, što je dovelo i do znatnih fizičkih tegoba, zbog čega je bila na bolovanju, a HZZO je odbio tretirati njezinu “ozljedu” kao ozljedu na radu.
Drugi je slučaj prodavačice koju je spolno uznemiravao poslodavac, vlasnik manjeg trgovačkog lanca kod kojeg je bila zaposlena. Namještao je novčane manjkove, a onda joj nudio da to “riješe” seksom, da je ne bi prijavio policiji. Ucjena nije upalila, odbila ga je, a on ju je onda prijavio. Ono što je posebno poražavajuće jest što su, prema tvrdnjama u prijavi, mnoge zaposlene djevojke bile, a i dalje su, njegove žrtve te ga ne prijavljuju zbog straha, jer se radi o “lokalnom moćniku”.
Za sudsku borbu protiv ovakvih nasilnika izuzetno je bitno razumijevanje najbližih osoba.
– U Hrvatskoj je do sada razvijena značajna sudska praksa vezana uz seksualno uznemiravanje. Postoji znatan broj presuda kako kaznenih tako i parničnih sudova kojima se odlučivalo o odgovornosti počinitelja za seksualno uznemiravanje. No istovremeno, već niz godina upozoravamo kako je sudska praksa neujednačena. Postoji određen broj presuda koje mogu služiti na primjer i koje zasigurno pridonose učvršćivanju povjerenja u učinkovitost sudske zaštite od seksualnog uznemiravanja, ali postoji i značajan broj presuda koje ukazuju ili na upitnost razumijevanja antidiskriminacijskih jamstava ili na ozbiljnu neosjetljivost prema položaju žrtve i činjenici da seksualno uznemiravanje uz nasilje nad ženama predstavlja najgori oblik spolne diskriminacije – navodi pravobraniteljica i ističe kako je stoga očito da postoji jasna potreba za daljnjim stručnim usavršavanjem kako državnog odvjetništva tako i sudova u ovom području. Društvo se najbolje senzibilizira djelovanjem na mlade. Ženska soba educira mlade stručnjake, koji onda djeluju u školama. Prošlog je mjeseca krenuli su i s kampanjom za srednjoškolce #sherajmoodgovorno, čiji je cilj suzbijanje seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja na društvenim mrežama nad i među djecom i mladima.
– Seksualno nasilje na internetu u Hrvatskoj je neprepoznata tema. A ne prepozna li se na vrijeme da djeca i mladi doživljavaju online nasilje te se na to ne reagira na odgovarajući način, moguće su različite posljedice – upozorava socijalna pedagoginja Kristina Mihaljević, koordinatorica kampanje. Posljedice sežu od izbjegavanja odlaska u školu, pogoršanja školskog uspjeha, povlačenja od društva, razvijanja niskog samopouzdanja i loše slike o sebi pa sve do konzumiranja alkohola i droga, neprimjerenog seksualnog ponašanja, samoozljeđivanja te (pokušaja) samoubojstva. O toj je kampanji govorila i v. d. ravnateljice Vladina ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin u Kopenhagenu, na nedavnom seminaru razmjene dobrih praksi u borbi protiv seksualnog uznemiravanja u organizaciji Europske komisije.
Danska je ondje predstavila politike koje poduzimaju protiv seksualnog uznemiravanja s naglaskom na problem povećanja broja slučajeva sudjelovanja djece i mladih u seksualnom zlostavljanju online. Francuska je predstavila svoj program za borbu protiv seksualnog nasilja u sredstvima javnog prometa i kampanju za podizanje svijesti javnosti o tom problemu.
Štipanje i pusa premijeru
Nije, dakle, upitno treba li zaustaviti svako uznemiravanje, pa i šale i seksualne aluzije koje “ne sjednu” onome kome su upućene. Međutim, pretjerivanja ima u svemu pa ih neki vide i kad je riječ o ovoj temi.
– Kad je riječ o političkoj korektnosti, često slijepo kopiramo Ameriku i uvodimo neke norme koje nisu u skladu s našim mentalitetom. Mi smo, kao i neki drugi mediteranski narodi, slobodniji, prirodniji i normalniji u međusobnom ophođenju pa, ako nadređeni izrekne kompliment, to ne znači odmah seksualno uznemiravanje! – mišljenja je psihologinja Mirjana Krizmanić, koja za primjer navodi štipanje hrvatskog premijera i pusu koju mu je pred kamerama zafrkantski dobacio predsjednik EK prije par dana. Prisjetila se i slučaja reklame za pivo otprije pet godina, koja je zbog slavonskog bećarca u kojem su mnogi prepoznali seksizam i diskriminaciju žena podijelila javnost.
– Bećarac je zdravi humor, običaj duhovitog pjevanja o aktualnim stvarima! Fućkanje na cesti bilo je kompliment, a sad je odjednom postalo nasilje, ali ne vidim da smo postali išta napredniji ni uljudniji – ustvrdila je.
90% ?! zar vi zbilja vjerujete u ove nebuloze?