U Hrvatskoj je epidemija blaga, točnije dobro odrađena

Ponekad je teško iz hrvatske perspektive shvatiti što koronavirus čini u drugim zemljama. U Hrvatskoj je pandemija, rekli bi mnogi, zasad ili blaga ili se s njom, što je točnije, jako dobro nosimo. Malo u medijima vidimo slika teško bolesnih pacijenata, već smo preplavljeni onima asimptomatskim ili pak onima koji su se izvukli uz manje ili veće tegobe, ali – možda i zbog stigme koja, nažalost, prati te bolesnike – nema jezivih iskustava poput onih Gorane Tabak, supruge košarkaša Žana Tabaka, koja je molila liječnike da joj isključe aparate jer nije mogla više podnositi torturu kojoj je bila izvrgnuta nakon što ju je pogodio virus.

Teško je i pojmiti što znači kad u zemlji ima više od 30.000 smrti. A to se događa u Ujedinjenom Kraljevstvu koje je po crnim brojkama premašilo i Italiju. Otprilike toliko ljudi ima Koprivnica. Stavimo li taj broj u omjer s Hrvatskom, bilo bi to kao da smo izgubili 2000 stanovnika, grad veličine Raba...

Može se špekulirati o genetskim predispozicijama, o vitaminu D, o cijepljenju protiv TBC-a i drugim razlozima velike smrtnosti, no jedina je nedvojbena mjera koja razlikuje zemlje s visokom smrtnošću od onih s nižom uvođenje epidemioloških mjera, zatvaranje i praćenje kontakata. Sjetit će se mnogi da je, kad su sve zemlje mogle promatrati što se događa u Italiji, britanski premijer Johnson dao preporuku da kod njih život ide dalje. Kad su se druge zemlje zatvarale, grupa Stereophonics nastavila je turneju u Glasgowu, Manchesteru i Cardiffu pred 40.000 ljudi, pretvarajući ih u biološke bombe s kojih se virus dalje slobodno širio. Kad su uveli mjere, već je bilo kasno i sad se žanju rezultati te zakasnjele odluke. Slično je u Švedskoj. Blage mjere, koje su s vremenom pojačavali, uvedene da bi ekonomija mogla funkcionirati, ali i da bi stanovništvo steklo imunitet, za koji se, uzgred budi rečeno, ne zna ni koliko traje, postigla je polovične rezultate.

U globaliziranom svijetu nije moguće funkcionirati sam, pa sada i tamošnja vlada najavljuje pad gospodarstva od 7%, što je najgora recesija od 40-ih godina prošlog stoljeća, uz gotovo 3000 smrti. Većina je svijeta, ako ništa drugo, dobila vrijeme do mogućeg povratka virusa u jesen, ali i pronalaženja mogućeg lijeka ili cjepiva. Oko COVID-19 ima mnogo nepoznanica, ali jedno je sigurno – mrtvi će ostati mrtvi.