Mladi se danas nalaze u društvenoj izolaciji pa je ovogodišnji moto dana mladih “Sigurni prostori za mlade”
– Mladi trebaju obrazovanje jer je to temelj svake dobre budućnosti, a kod nas ono vapi za promjenama – govori Zagrepčanka Šejla Zukić u povodu Međunarodnoga dana mladih koji se diljem svijeta obilježava 12. kolovoza. Danas u Hrvatskoj živi 17,3 posto građana u dobi između 17 i 29 godina, od kojih je 24,2 posto visoko obrazovanih, a najviše je onih sa srednjom školom - 71,9 posto.
Inače, jedan od ciljeva Međunarodnoga dana mladih jest i podizanje svijesti o mogućnostima i rizicima povezanima s migracijom mladih. Zbog ograničenoga prostora za političko sudjelovanje mladih u društvu oni se danas nalaze u društvenoj izolaciji zbog čega je ovogodišnji moto “Sigurni prostori za mlade” jer su im potrebni za slobodno izražavanje.
Petar Živković, student: Čini mi se da je mladima mnogo teže napredovati tu nego vani. Ali ni starijima nije bilo lako pa se ne treba žaliti.
Sebastijan Carek, fotograf: Ako mladi očekuju od države da im nešto da, ništa od toga. Danas se trebaju boriti i rukama i nogama.
Šejla Zukić, mag. kem. ing.: Dobila sam ponudu za doktorat vani, ali odlučila sam ostati u Hrvatskoj kako bih joj dala priliku.
Vesna Bašić, umirovljenica: Mladima, koji žele stvoriti obitelj i odgajati djecu, bolje je u Hrvatskoj. Onima kojima je pak do karijere, bolje je vani.
Matej Bare, vojnik: Ako imate posao, nema boljeg mjesta za život od Hrvatske. Imam tu sreću pa i ne pomišljam na odlazak vani.
Tomislav Stojak, HNS Zagreb: Dobro je što od jeseni kreću promjene obrazovnog sustava koje će omogućiti mladima bolje obrazovanje.
Ognjen Sviličić, redatelj: Mladi se ne sele jer je situacija financijski katastrofalna, nego zato što društvo na mlade djeluje zatupljujuće.
>> Pogledajte video - Kako građani dijela Novog Zagreba reagiraju što ostaju bez tramvaja
pa baš sad da su mladi u društvenoj izolaciji, a 17 sati dnevno su na fejsu, nekako ne stoji. i što oni imaju pričati i misliti o životu, nisu ništa radili ni zaradili, jedino poimanje života im su priče staraca frustriranih poslom i nerealnim željama, koje prenose na djecu, i priče vršnjaka čiji pak starci sve imaju i njima pružaju. mediji im daju krivu sliku pravog svijeta, gdje najbolje prolaze laži, golotinja, promiskuitet, i laprdanje 'influencera', kao to je uspjeh. da mladi odluče školovati se za pristojna zanimanja, imali bi budućnost, ali sve dok je njima 'ekonomija', medijske i slične stvari, bitnije od nekih tehničkih, obrtničkih zanimanja, neće im biti lako. danas dobar zidar ili keramičar zaradi doktorsku plaću, al nitko ne želi to učiti ni raditi, jer je, zamislite, teško, ispod časti većini... što mladi mogu očekivati kad završe npr. arheologiju u hrvatskoj? ili politologiju. što su oni kod upisa mislili gdje će raditi i za koje novce, u kakvim uvjetima, i kog koga? sigurno dućani i poljoprivredna dobra, obrtnici, trebaju vrsnog obrazovanog politologa za svoju djelatnost... država treba srezati potpore za školovanje svih struka kojih ima u izobilju na burzama. znači, ne trebaju nam deseci tisuća diplomiranih ekonomista, ni tisuće pravnika, ne trebaju nam tisuće društvenjaka i umjetnika, nek se školuju na svoj račun u tolkom broju, država nek plati samo mali dio, kolko se te godine nađe potrebe na burzi. čemu tolko gimnazija? kome su one potrebne?