Da je u Hrvatskoj provedena revizija povijesti, najviše govori to što Hrvati ni dan danas ne znaju jesu li u II. svjetskom ratu bili pobjednici ili gubitnici, pri čemu se ne propušta sotoniziranje antifašističkog pokreta i njegovih vođa iako su u zapadnoeuropskim zemljama oni još heroji. Sve je to zbog omraze na bivše sisteme zbog iskrivljene revizije povijesti u kojoj su prvo komunisti instrumentalizirali antifašistički pokret u korist svojih političkih interesa, čime danas desne političke strukture nastavljaju iskrivljivanje povijesti tako da, negirajući povijesne činjenice, rehabilitiraju i opravdavaju sablasti fašizma.
Stoga i ne čude brojne reakcije na govor predsjednice Grabar-Kitarović u Izraelu, gdje je izrazila najdublje kajanje zbog svih žrtava holokausta stradalih od kolaboracionističkog ustaškog režima te dodala kako je narod bio obmanut lažima o samostalnosti, te kako ona dolazi iz obitelji antifašista. Predsjednica Grabar-Kitarović pokušava prikazati svijetu da je glas jedne racionalne i razumne Hrvatske, međutim, realna zbilja kod kuće je sasvim drugačija. Strasti i animozitet su se nataložili svih ovih godina te proviruju neprestano i najavljuju neka nova "mračna doba" u kojima caruju etičke, vjerske, nacionalističke strasti, a slabe vrijednosti prosvjetiteljstva.
A upravo su intelektualci iz prošlih režima i sistema oni koji su preko noći od zakletih komunista postali veliki promotori privatizacije i kapitalizma, a neki čak radikalnog nacionalizma. Upravo ti koji su bili ogrezli u onom sistemu danas na isti način žestoko negiraju i iskrivljuju povijesne činjenice te dovode narod do takvog stupnja zbunjenosti da negiraju da se 1941. dogodila okupacija, a 1945. oslobođenje, dok neispričane priče od 1945. nadalje zloupotrebljavaju i koriste za etiketiranje svakog tko im se nađe na putu.
Hrvatska politička misao zapela je u kolopletu državno ideoloških nacionalnih podjela prošlog vijeka, zanemarujući da su se društvene političke klime u svijetu davno promijenile. Odnose unutar demokracije i kapitalizma muče sasvim drugi problemi, tehnološki razvoj 4.0 digitalizacija, ekologija, imigracija, preraspodjela dobara, a u isto vrijeme u Hrvatskoj su skloni naći ustaše i partizane i prepoznati udbaško jugoslavensku zavjeru u svemu i svakomu. Hrvatska nikako da se oslobodi tog tereta prošlosti i zakorači u 21. stoljeće. Ne treba odbaciti sve iz prošlosti, nego ju je nužno stručno obraditi kako nam se povijest ne bi stalno ponavljala.
Posljedice iskrivljivanja činjenica na svojoj koži danas osjećaju najviše hrvatski ljevičari jer se stalno ponavlja mantra da pravi Hrvat vjernik katolik mora biti desničar, a sve ostalo se stavlja pod zajednički nazivnik "loši Hrvati". Zašto je vjernik ljevičar manji patriot čak i od onog desničara koji širi mržnju prema svemu što nije hrvatsko, psuje svetinje, sluša paralelno cajke i Thompsona, ovisno s kim je u društvu, a u isto vrijeme proziva jugonostalgičarima one koji slušaju rock 80-ih i Balaševića. Sve je to zato što nad svakom lijevom opcijom u Hrvatskoj visi sumnja jugonostalgije, a u isto vrijeme nad desnom sablast prošlosti Jasenovca. A zapravo na scenama su lijevi i desni koji su gotovo zamijenili mjesta.
Nema toga što se neće prešutjeti da bi njihova teorija zaživjela u praksi ili, isto tako, nema oružja kojim se neće koristiti da se dođe do vlasti jer u Hrvatskoj nema lijevih i desnih, ostali su samo oni na vlasti i oni protiv vlasti. Hrvatska treba dugoročnu demokratsku politiku argumenata bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti jer to je jedini put da Hrvatska postane modernija, efikasnija i doista pravednija zemlja.
Josip Juratović je prvi i jedini Hrvat u njemačkom Bundestagu, zastupnik SPD-a i jedan je od najpoznatijih sindikalnih aktivista u južnoj Njemačkoj
Josip Juratović*
Komentar piše:
Osuda komunistickog sistema i njegovih zlocina donijet ce slobodu Hrvatskoj i Hrvatima , Mlade generacije moći će konacno naprijed neopterećene povjesnim teretom crvene propagande .