U petak na Višem zemaljskom sudu u Münchenu počinje nova faza ograničene lustracije komunističko-udbaških kadrova iz Hrvatske. Na njemačkom sudu počinje suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, šefovima hrvatske i jugoslavenske tajne službe koja je godinama organizirala ubojstva emigranata u inozemstvu rođenih na području bivše Jugoslavije. Da, nisu ubijani samo Hrvati, ubijani su i drugi, svi koji su na bilo koji način smetali zločinačkom jugoslavenskom režimu, ali i interesima tadašnjih partijskih i inih grupacija. Tako Perkoviću i Mustaču počinje suđenje pod optužbom da su planirali i pripremali ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Prva faza ove ograničene lustracije dogodila se također u Njemačkoj prije nekoliko godina kad je prvo podignuta optužnica i kad je nakon toga njemački sud na doživotnu robiju osudio Krunoslava Pratesa zbog sudjelovanja u Đurekovićevu ubojstvu. Kako se u Hrvatskoj lustracija nije provela kad je trebala, nakon pada komunizma, sve zbog rata i agresije, a poslije nije bilo političke volje ni mogućnosti zbog blokade sustava od istih onih koje je trebalo lustrirati, iako je do danas jasno koliki su uteg demokratskoj Hrvatskoj upravo ti stari jugoudbaški kadrovi, Pratesovo suđenje u Njemačkoj otvorilo je ventil i u Hrvatskoj. Jer se godinama o zločinima pisalo i govorilo, ali nitko nije priveden pravdi. Tako se i sada, s Perkovićem i Mustačem nastavlja taj proces u kojem ćemo doznati još mnogo nepoznatoga, posebice zato što se sada ipak sudi šefovima, a ne običnim suradnicima. No sud će reći svoje, to treba prepustiti pravosuđu. Jer u Njemačkoj pravna država funkcionira, dok je u Hrvatskoj i danas sve isprepleteno politikom i interesnim klanovima, pa zato imamo i višegodišnju lakrdiju s postupkom protiv Josipa Boljkovca.
Nijemci će dio posla oko lustracije odraditi umjesto nas. Pitanje je i gdje će stati, što će se još otkriti. U Hrvatskoj je pak prošlo vrijeme za bilo kakvu potpunu lustraciju. To što Tomislav Karamarko drži provođenje lustracija kao svoj neki dio programa za dobivanje izbora, to je više populizam za dobivanje glasača, a ne stvarno održivo stanje. U Hrvatskoj jednostavno više nije vrijeme za lustraciju. Jer se više i nema baš koga lustrirati. Ako se zna što je lustracija. Ako ćemo pak ići u lov na vještice, onda bismo na lomaču tjerali svakoga tko je bio i običan član komunističke partije, omladinac, pionir... No to nije lustracija, i ona ne smije biti zamijenjena za bilo kakve obračune, posebice ne političke. To brane i svi europski dokumenti o suočavanju s totalitarizmima i komunističkim zločinima. Bilo kakvo suočavanje s komunizmom ne smije dovesti do novih ideoloških podjela i u prvom redu do još dubljih podjela u društvu, u narodu.
Što je danas Hrvatskoj nužno potrebno? Prvo da se politika prestane baviti povijesnim temama i kopanjem starih grobova i rana. To treba prepustiti stručnjacima. Ne bi se smjelo više događati da se odavanja pijeteta žrtvama pretvara u nove izljeve ideološke mržnje, od Jasenovca do Bleiburga. Zna se što žrtve zaslužuju, samo pijetet, bez obzira na kojoj strani bile. Sve drugo je samo ponovno ubijanje tih žrtava. Umjesto lustracije, u Hrvatskoj je potrebna otvorena javna rasprava o svim totalitarizmima i njihovim posljedicama, bez mjerenja veličine krivnje i broja žrtava. Potrebna nam je objektivna povijesna istina da bi kao narod i društvo mogli u zdravu budućnost.
No prije svega drugoga, Hrvatskoj je hitno potreban gospodarski napredak. Kad Hrvatska bude zemlja bogatijih, zadovoljnijih ljudi, zemlja prosperiteta, zemlja u koju se doseljava, a ne iz koje se seli, tada će biti i manje povijesnih i ideoloških sukoba. Svega toga danas nema, imamo samo kruha i igara! Zato nam ne treba nikakva lustracija kao nova igra! Treba nam izlaz iz polusocijalističkog društva u zdravo demokratsko društvo i tržišno gospodarstvo. Nikakav populizam! No, je li to na vidiku? Nije!
>> Perković iz zatvora prijeti: Otkrit ću tko su bili Udbini doušnici u redovima HDZ-a
>> Miljenić odgovara Turudiću: Njemački zahtjev nismo držali mjesec dana
Ma nemojte! Čega se boje? Da će se stihijski krenuti na njih? Narod gladan, bez zaposlenja pa će drugovi izgoriti ko šibica? Dakle, treba narod izgoriti ko šibica, ali drugove spašavati! Gospodine Despot, nije naš narod baš tako blesav!