Prema analizi podataka UN-a koju je napravio Pew Research Center, washingtonski nevladin think-tank, u Hrvatskoj je 2017. živjelo 560.000 ljudi koji u njoj nisu rođeni, što je 80.000 više nego 1990. godine. Od toga 390.000 rođeno je u BiH, u Srbiji 50.000, Njemačkoj 30.000, Sloveniji 20.000... Na tablici Pew Research Centera zastupljeni su praktički svi teritoriji i države poput Kiribatija, Palaua, Nigera i sličnih egzotičnih mjesta, pa i – Sjeverne Koreje.
– Prema popisu stanovništva RH 2011., od rođenih u inozemstvu većina njih (70%) rođena je u BiH (409.357), što je rezultat radnih migracija za socijalističkog razdoblja i useljavanja zbog rata u BiH. Ako analiziramo doseljavanje iz BiH prije Domovinskog rata, u Hrvatskoj su 1991. živjela 317.923 stanovnika rođena u BiH. U razdobljima nakon Drugoga svjetskog rata migracija u Hrvatsku bila je potaknuta ekonomskom razvijenošću i usmjerena najvećim dijelom u tadašnja gospodarska, točnije industrijska središta, gdje se tražila brojna radna snaga. U tadašnjim imigracijskim tokovima u RH iz BiH se doseljavalo stanovništvo različitih nacionalnosti iako su očekivano prevladavali Hrvati (1991. 61% od svih rođenih u BiH bili su etnički Hrvati). Dio Hrvata preseljavao se u RH ne samo iz ekonomskih razloga nego i iz želje da živi u Hrvatskoj koju su doživljavali kao svoju domovinu. Više od polovine ukupne negativne bilance međurepubličke migracije BiH je ostvarivala s Hrvatskom. 1990-ih se mijenja migracijski obrazac te umjesto radnih migracija dominiraju prisilne migracije, veliki broj Hrvata iz BiH, ali i iz drugih bivših jugoslavenskih republika, doseljava se u Hrvatsku – kaže dr. sc. Sanja Klempić Bogadi s Instituta za migracije u Zagrebu nastavljajući kako doseljenike u RH rođene u BiH ne možemo smatrati „tipičnim imigrantima“ jer dijele jezik, kulturu i tradiciju s društvom primitka.
U svijetu je prošle godine ukupno bilo 258 milijuna migranata, što bi bilo 3,4 posto globalne populacije. Najveća ekspanzija dogodila se u posljednjem desetljeću, točnije od 2005. do 2017. godine kada se broj migranata u svijetu povećava za 5,6 milijuna godišnje. No više od polovice migranata, odnosno 57 posto, prošle je godine živjelo u razvijenim područjima svijeta, dok u zemljama u razvoju živi 43 posto. Jasno, od 146 milijuna migranata koji su se doselili u razvijene zemlje njih 61 posto dolazi iz zemalja u razvoju. Radi li se onda o ekonomskim migracijama? To potvrđuje i doc. dr. sc. Ivan Čipin s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
– Većina migracija jesu ekonomske prirode (radnici i članovi njihovih obitelji), izuzev prisilnih migracija (izbjeglice i azilanti). Tu su još značajne migracije zbog obrazovanja (studenti). Premda se broj međunarodnih migranata čini velik, njihov udio u ukupnoj svjetskoj populaciji nešto je veći od tri posto i nije se znatnije mijenjao u zadnjih pola stoljeća. No kako raste svjetska populacija, tako raste i broj migranata, premda nešto brže u posljednje vrijeme. Migracije su kroz čitavu ljudsku povijest bile jedan od najvažnijih pokretača progresa čovječanstva. Migracije danas za sobom nose pozitivne i negativne učinke na države, društva i pojedince. No kako živimo u doba globalizacije, njihovo ograničavanje i zaustavljanje moglo bi imati prilično negativne posljedice za svjetski ekonomski razvoj u budućnosti – kaže dr. Čipin.
Šest od deset migranata 2017. živjelo je u azijskim ili europskim zemljama, u Aziji 80 milijuna, u Europi 78 milijuna. Slijedi Sjeverna Amerika s 58 milijuna pa Afrika s 25 milijuna... Najveću dijasporu na svijetu ima Indija, 16,6 milijuna, slijedi Meksiko s 13 milijuna, pa Ruska Federacija s 10,6 milijuna, Kina s deset milijuna...
I jedno dva milijuna prijavljenih a nema ih.