U Hrvatsku donio dum-dum groznicu

Hrvatski vojnik, pripadnik međunarodnih snaga ISAF-a, obolio je od lišmenijaze (Leishmaniasis cutanea), bolesti koja je poznatija kao dum-dum groznica, te je hitno sanitetskim zrakoplovom vraćen u Hrvatsku, gdje ga očekuje dugutrajno liječnje i izolacija, doznaje Večernji list.

Izravna borba
Vojnik (podaci poznati redakciji)  a sumnja se da nije i jedini oboljeli s obzirom na to da su pod liječničkim nadzorom u Afganistanu još dvojica naših vojnika  zaražen je u Mazar-i-Sharrifu dok je na udaljenim točkama obavljao zadatke u OMLT-u. Riječ je o misiji na jugu Afganistana u kojoj sudjeluje 19 naših vojnika, o kojoj se u javnosti ne zna gotovo ništa. Misiju OMLT (Operational mentorin liaison tim) čine mještovite skupine koje imaju zadatak mentoriranja afganistanske vojske i zapovjedništva ISAF-a u izvanrednim borbenim kriznim situacijama.

Iz toga je već vidljivo da naši vojnici sudjeluju i u izravnim borbenim operacijama te njihovu planiranju s obzirom na to da mentorirati ne bi mogli iz baze ili zapovjedništva. S obzirom nas to da je područje djelovanja misije ISAF sa sjevera zemlje prošireno na nemirni jug, gdje se još nalaze najjača talibanska uporišta, zapovjedništvo je prerasporedilo snage, a glavnu ulogu  uz američke specijalce  trebali su imati Nijemci.

Međutim, njemački parlament za svako preraspoređivanje svojih vojnika unutar Afganistana treba dati odobrenje, a ono za odlazak na jug nije dano. Kako je trebalo hitno popuniti praznine u timovima, ubačeni su hrvatski vojnici jer nitko nije tražio dodatna odobrenja za njihovo slanje u borbene akcije na jug. Štoviše, prije odlaska u ratno područje bili su na obuci u jednoj NATO-ovoj bazi u Njemačkoj. Prema nekim izvorima, i prije nego su otišli, s obzirom na cjepiva koja su primili za zadatke koje su uvježbavali, računalo se na to da će u vatru, umjesto Nijemaca, biti gurnuti Hrvati.

Najveća pogibelj
O svemu tome vojnici nisu smjeli ništa govoriti, čak ni članovima svojih obitelji, koje su ostavili u uvjerenju da će uglavom patrolirati Kabulom i okolicom, a zapravo su daleko od njega u regiji Panjwai, najkritičnijoj u Kandaharu. Ta misija po izloženosti pogibli nadilazi sve ostale.  
 Nama vojnicima profesionalcima mjesto jest u ratu.

No, kada smo ondje kao plaćenici, a ne za svoju zemlju, želimo barem biti opremljeni i naoružani. Naše radiostanice posve su beskorisne, a vozila džipovi "puch") nedavno su pojačana dekama od kevlara, no to nije prava zašitita. Uzdamo se još jedino u osobno naoružanje i ratno iskustvo  kazali su za Večernjak naši vojnici u Afganistanu.