Autobus Croatia Busa na liniji Dubrovnik-Zagreb u srijedu popodne u potpunosti je izgorio kod Zadra. Srećom, svi su putnici na vrijeme uspjeli izići iz autobusa i nitko nije ozlijeđen. To je posljednji u nizu četiri slučaja zapaljenja autobusa s hrvatskim registracijskim tablicama koji su se dogodili u manje od mjesec dana. Tako se 12. siječnja u švicarskom tunelu Schallberg zapalio autobus Autotransa kojim su se srednjoškolci iz Splita vraćali sa skijanja. I taj autobus potpuno je izgorio.
Gore i zimi i ljeti
Autobusi Croatia Busa su gorjeli i krajem prošle godine. Tako se 23. prosinca zapalio autobus te tvrtke kod čvora Ogulin, a prometovao je iz smjera Zagreba za Split. Dva dana prije autobus Croatia Busa je planuo također na autocesti Zagreb-Ploče, u blizi Brinja. Srećom, u svim tim slučajevima putnici su iz autobusa bili evakuirani na vrijeme. No autobusi ne gore samo zimi. Tako je 3. lipnja prošle godine autobus osječkih registarskih oznaka izgorio na autocesti kod Beograda. Prema podacima Centra za vozila Hrvatske (CVH), u 2017. na redovnom tehničkom pregledu bilo je 5054 autobusa, a njihova prosječna starost je 12,02 godina. No 65,4 posto hrvatskih autobusa starije je od 10 godina.
Pogledajte video požara autobusa u Švicarskoj:
A u koliko je lošem stanju flota autobusa u Hrvatskoj, pokazao je projekt Tehnička ispravnost i pouzdanost autobusa, teretnih automobila i priključnih vozila najveće dopuštene mase veće od 7500 kilograma, a koji su proveli Fakultet strojarstva i brodogradnje, Fakultet prometnih znanosti, CVH i Ministarstvo unutarnjihposlova. Projekt se provodio od lipnja 2016. do lipnja 2018. U izvješću o provedbi tog projekta navodi se da autobusi na redovitom tehničkim pregledima imaju prosječnu neispravnost od 23 posto te da se tako visoka neispravnost može povezati s relativnom starošću vozila.
Periodički tehnički pregled autobusa starih između dvije i sedam godina, a koji se provodi svakih šest mjeseci, pokazao je pak da broj takvih vozila iz godine u godinu znatno pada, što znači da se ne registriraju novi autobusi nego se samo ta vozila prebacuju u skupinu starijih od sedam godina. Udio neispravnih autobusa u kategoriji starosti između dvije i sedam godina, a njihova prosječna starost je šest godina, iznosio je 16,4 posto. No periodički pregled autobusa starijih od sedam godina, a koji se provodi svaka četiri mjeseca pokazao je da je njih čak 31 posto neispravno. Prosječna starost tih autobusa je pak 15 godina. Uz to, iz godine u godinu raste broj vozila starosti iznad sedam godina što ukazuje, navodi se u izvješću, na nedovoljno obnavljanje flote ili uvoz rabljenih autobusa.
Splitski učenici vratili se kući, nema ozlijeđenih u buktinji autobusa u švicarskom tunelu:
Stari su i 25 godina
Miljenko Gočin, predsjednik Sindikata hrvatskog vozača kaže da se tehnički problemi na vozilima uvijek mogu dogoditi, no bitno je, naglašava, da se ta mogućnost svede na najmanju moguću mjeru. A to se postiže novim vozilima i njihovim redovitim servisiranjem. No Gočin navodi da je to kod nas nemoguće jer je država preskupa, a narod nema novca da bi si priuštio i kvalitetnu uslugu. Pritom je, upozorava, jaka i nelojalna konkurencija u prijevozu koja ide s jako niskim cijenama.
– Dio naših autobusa star je i 25 godina, stoga me ništa ne čudi. Novi autobus košta više od 200.000 eura i njega nije toliki problem uzeti koliki je problem otplaćivati ga – objašnjava Gočin. On za učestala zapaljenja autobusa u zadnje vrijeme kaže da tome doprinosi hladno vrijeme kad se vozilo treba dobro zagrijati zbog čega dolazi do velikih opterećenja na elektro sustavu vozila. To se ne događa kod novijih autobusa.
Gospodo, ovo nije samo hrvatski problem već europski. Naime konkurencija je na području prometa nevjerojatna, firme za prijevoz putnika niču ko gljive nakon kiše i da bi opstali nude se sve niže i niže cijene kojima definitivno nije moguće pokriti troškove, čak ni kada je bus pun, pa se onda štedi na gumama, tehnici i vozačima. A za to smo krivi i mi potrošači jer se njima vozima bez razmišljanja a sve po principu: ma ne bu se niš dogodilo! Zdravi razum nam mora govoriti da na primjer za 70 kuna koliko Autotrans naplaćuje od ZG do RI ili online ticket Zagreb-München za 150 kuna (za 550 kilometara!!!) tek mogu "zaraditi" dovoljno za gorivo, ako i to... U ljudkoj je prirodi da se hoće sve jeftino, pogotovo kada novca ima tako malo, ali kuknjava poslije kada ta "štednja" košta ljudske živote je velika i baca se drvlje i kamenje na odgovorne. Nemojmo zaboraviti ekonomski zakon ponude i potražnje!