Čizme. Žuto zaštitno odijelo. Posebno, bijelo pokrivalo za glavu. Još jedna pregača. Zaštitne naočale preko očiju. Nekoliko pari rukavica. Ni jedan milimetar tijela nije otkriven. Zaštitne mjere su na maksimumu – miris sredstva za dezinfekciju miješa se s mirisom dima. Blizu kompleksa šatora, u jami, neprestano gori vatra. Sve što izađe iz bolnice, odmah se spaljuje. Gotovo 15 minuta traje priprema za ulazak u šatore-bolnice u kojima se liječe oboljeli od ebole.
Na prvoj crti obrane
Liječnik Tomislav Jagatić više izgleda kao da se priprema za izlazak na površinu Marsa. Možda usporedba i je točna – ljudi su stranci u svijetu u kojem vlada virus ebole.
Jagatić, 32-godišnji diplomant zagrebačkog Medicinskog fakulteta, na prvoj je crti obrane od ebole – profesionalno radi za organizaciju Liječnici bez granica od proljeća na terenu – prvo u Gvineji, a sada u Sijera Leoneu. Kaže, od početka su znali da vide samo vrh ledenog brijega.
Nakratko je za sobom ostavio nezabilježenu epidemiju koja je ubila više od 800 ljudi. U nedjelju je dan proveo u zrakoplovu na letu iz Bruxellesa u Kanadu, tati Josipu. Jagatić je rođen u Kanadi, kamo su mu se roditelji preselili početkom 70-ih godina, ali je studirao u Zagrebu. Mama, inače medicinska sestra koja je radila na zagrebačkom Rebru, ljeto provodi kod obitelji u Draganiću kraj Karlovca. Iako Jagatić kaže da je sretna okolnost što nema suprugu i djecu, kad je nazvao mamu iz Afrike i rekao da mu nude da ostane, ona mu je “naredila”: “Odmah odlazi.” Rizik? On uvijek postoji. Uostalom, i liječnici su umrli. No stručnjaci, među njima i Jagatić, otklanjaju paniku za scenarij u kojem se ta boleština širi u Europu ili Ameriku i masovno ubija. Smrtnost jest 90 posto, no sreća u nesreći je ta da se virus relativno teško prenosi. Širenjem u gradove povećava se šansa da zaraženi zrakoplovom otputuju izvan Afrike, no virus ebole ipak nije kao virus influence – kad netko kihne, zarazi cijeli zrakoplov.
– Zaraza se širi fizičkim kontaktom s već oboljelim, preko krvi ili tjelesnih izlučevina, i to tek kad se pojave simptomi. Veliki problem u Africi je to što tradicija i kultura pomažu širenju: mrtvo tijelo je najopasnije, a ritualno, na pogrebu, svi diraju mrtvaca, prelazeći rukom preko sluznice ustiju i nosa. Zato nam je iznimno važna edukacija ljudi. Na Zapadu je drugačije. Zdrav razum kaže da se odmaknemo od bolesnika, posebno kad su simptomi tako drastični kao kod ebole i uključuju povraćanje, proljev i krvarenje, a i zdravstveni radnici znaju proceduru. Mogućnost da virus dođe na Zapad postoji, ali smatram da nema opasnosti da epidemija eskalira jer se zaraza može držati pod kontrolom – kazao je.
Liječenje je simptomatsko
No ipak, sve medicinsko osoblje koje dolazi iz Afrike prolazi karantenu. Kako inkubacija traje do 21 dan, tako je i Jagatić u travnju, nakon Gvineje, tri tjedna proveo u kućnoj karanteni kod djevojke na zagrebačkom Pantovčaku. Tek kad su nalazi bili negativni, dobio je zeleno svjetlo za kretanje među ljudima.
Što zapravo liječnici mogu učiniti? Lijeka nema, a liječenje je simptomatsko, uglavnom se svodi na sprečavanje dehidracije.
– Riječ je o virusu i organizam se sam bori protiv njega. Na liječnicima je da osiguraju uvjete da imunosustav ima najbolje uvjete da se sam obrani – kazao je Jagatić. U sat vremena pod zaštitnom opremom, na vrućini iznad 40 stupnjeva, izgubi nekoliko litara tekućine. Epidemiju su, kaže, velikim dijelom pospješili strahovi ljudi od liječnika i bolnica. Kako je rekao, ljudi bježe i oklijevaju doći po pomoć “jer tko jednom tamo uđe, više nikada ne izađe”.
''Tri tjedna proveo u kućnoj karanteni kod djevojke na zagrebačkom Pantovčaku.'' Jaka neka karantena haha. A tko je djevojka? Je li ona isto bila u kućnom pritvoru ili je izlazila vani? Na posao, u trgovinu? Jesu u to vrijeme izmjenjivali tjelesne izlučevine ili su oboje bili u skafanderima? Pa koje su ovo gluposti...Što niste objavili reportažu kad je stigao na Pantovčak? To bi bilo veselo.