Ako želite popraviti svoj standard, ali ne i zauvijek napustiti domovinu, možda je dobar izbor da potražite posao u Kataru, kao što je to do sada učinilo petstotinjak Hrvata. Među njima je i 39-godišnja Vlatka Augustinović, koju je ondje odveo posao na proizvodnji filmova. Kao direktorica produkcije, dakle osoba koja se brine o logistici i financijama, radila je 17 godina u Londonu, a onda je kriza devastirala biznis.
– Nije više bilo dovoljno posla, konkurencija je bila velika – kaže Vlatka, koja sad radi siguran, državni posao u Doha Film Instituteu u glavnom gradu Katara i ima dobar životni standard. Živi u stanu u neboderu, u gradu koji svakog dana raste. Država joj, kao i mnogi drugi poslodavci svojim zaposlenicima, osigurava poseban dio plaće za stanovanje, prijevoz, telefon, sve ovisno o njezinoj visini – što veća plaća, više se dobije i za račun tih dodatnih beneficija.
– Bez nekog sponzora, to može biti tvrtka koja će vam dati posao, ne može se ući u Katar. A ako ste zbog nekog razloga nezadovoljni poslom, poslodavac vam treba dati potvrdu da na vaš rad nije imao prigovora. Bez takve potvrde nije moguće naći drugi posao u Kataru, to je moguće tek ako odete kući i vratite se ovdje nakon dvije godine – ističe Vlatka, dodajući kako je to neobičan običaj za zapadnjake koji su navikli dati otkaz i ići dalje.
Vlatka poznaje i neke Hrvate koji rade u Dohi. Među njima je i mladić iz Sinja koji radi kao konobar u baru, no i on je došao radeći za stranu kompaniju Kempinski u Hrvatskoj, pa su mu ponudili da jednu sezonu radi u Kataru. Njemu se svidjelo i ostao je.
S Katarom, najbogatijom zemljom na svijetu, koja leži na podzemnom moru nafte i plina, Hrvatsku zapravo vrlo malo toga veže. Turista je iz arapskih zemalja Perzijskog zaljeva vrlo malo, mali su efekti i pompoznog posjeta visoke hrvatske delegacije prije gotovo dvije godine, a u Kataru i ne radi puno Hrvata, iako su plaće trostruko veće, ističe Danijel Koletić, vlasnik agencije za odnose s javnošću Apriori komunikacije i predsjednik Hrvatsko-katarske udruge.
Financirali riječku džamiju
– Hrvatska je posjetom predsjednika Ive Josipovića i tadašnjeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića uspjela dati početni impuls, ali od tada se gotovo ništa ne miče s mjesta. Otvoreno je veleposlanstvo, ali ono, nažalost, nema stručnog kadra za gospodarske djelatnosti, tako da su sve promjene kozmetičke – kaže Koletić, koji sad radi na uvođenju na katarsko tržište nekih hrvatskih proizvoda.
U Kataru vrlo malo znaju o Hrvatskoj i kao o turističkoj destinaciji, iako Katarci vole putovati i dobri su potrošači. No, oni ne traže more i sunce, nego zelenilo, prirodu, seoski turizam, ali prije svega – dobru zabavu. Hrvatski je Institut za turizam, u suradnji s Qatar University i Zayed University (UAE), proveo istraživanje o tome što žele turisti iz arapskih zemalja Perzijskog zaljeva, dakle iz Katara, Bahreina, Kuvajta, Omana, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Istraživanje je vodila Katarina Miličević, koja je zbog toga i živjela u Kataru nešto više od šest mjeseci. Ono je pokazalo da je za 31 posto turista iz arapskih zaljevskih zemalja najvažnija zabava kao motiv putovanja, slijede s 14 posto nova iskustva i doživljaji te posjet rodbini i prijateljima s 12 posto. Katarci i ostali stanovnici bogatih zemalja, koji zapravo i ne moraju raditi, pa mnogi to i ne čine, vole i kratke posjete gradovima, tzv. city breaks, idu u šoping, na hodočašća, na školovanje ili putuju zbog posla. Iz šest zaljevskih zemalja u Hrvatskoj je lani bilo samo 2700 ljudi, koji su platili 8100 noćenja, iako sad mogu i zbog vjerskih motiva – upravo je Katar financirao gradnju riječke džamije – dolaziti u Hrvatsku.
– Povećana ulaganja u promociju hrvatskog turizma bila bi višestruko isplativa, ne samo turizmu nego i cjelokupnom gospodarstvu – kaže Katarina Miličević. Upravo posjetitelji iz tih zemalja mogli bi, primjerice, dolaziti izvan ljetne sezone, posjećivati kontinentalne destinacije.
– Ne postoji jasna komunikacijska strategija, nema jasno definiranih turističkih proizvoda za to tržište – dodaje.
No, ako malo ima hrvatske države, turizma i tvrtki, ima visoko pozicioniranih Hrvata. Gordana Popović je direktorica prodaje – sales manager – u jednoj arapskoj tvrtki, no ni ona, kao ni Vlatka, u Katar nije došla iz Hrvatske, nego sa zapada. Menadžerica Popović ima iza sebe dugu karijeru u zapadnim zemljama, a i studirala je dijelom na zapadu. Živi u Dohi već šest mjeseci, u hotelu s pogledom na zaljev, a privukao ju je – golf. Tamošnji golf klub jako joj se svidio i to je jedan od razloga zbog kojeg je otišla u Katar.
– Nije lako doći do menadžerske pozicije u zapadnim kompanijama koje rade u Kataru, to su najtraženije pozicije – kaže Gordana koja ne želi sama voziti u Kataru, nego ima vozača.
– Ovdje je puno prometnih nesreća, dođu raditi ljudi koji nikad prije nisu vozili automobil – ističe.
Proteklih tjedana zbog mjeseca ramazana, poštujući domaćine, Gordana po danu nije jela ondje gdje je netko može vidjeti, alkohola nije bilo, ali ipak, kaže, sviđa joj se arapski stil života, svečanosti, ljubaznost, arapska hrana.
– Šiša, nargila, uvečer čini sve čarobnim – kaže i ne razmišlja još o povratku u Europu. Ugovor joj traje godinu dana i bit će produljen, pa možda ostane i puno dulje. Radno vrijeme je drukčije nego na zapadu, zbog vrućine je trosatna pauza nakon podneva, pa valja biti spreman i na večernje poslovne sastanke.
– Cijela regija je u usponu, Dubai, Bahrein, Oman, a čini se da Hrvatske ovdje nigdje nema – ističe hrvatska menadžerica s talijanskim državljanstvom.
Izravna veza sa Zagrebom
– Koja država na svijetu ima plan što će sve graditi u idućem desetljeću – kaže Koletić, pitajući zašto Hrvatska nije ugostila predviđenu izložbu iz Katara i zašto nije bilo uzvratne nogometne utakmice nakon one na Kantridi. Možda se nešto pokrene najesen, kad će Qatar Airways otvoriti izravnu avionsku vezu između Dohe i Zagreba. Sad se mora putovati preko Budimpešte.
– Hrvatsko-katarska udruga uspjela je osvijestiti važnost halal certifikata na hrvatskom tržištu, a krajem prošle godine hrvatska je delegacija posjetila Četvrti katarski međunarodni forum poslovnih žena – objašnjava potpredsjednica Udruge Maja Rendulić.
Poslovne žene u islamskom svijetu nisu neobična pojava, ali moraju računati na to da ih ponekad podređeni neće sasvim ozbiljno shvatiti. No, zato će svuda naići na poštovanje koje Katarci iskazuju ženama, kaže direktorica Popović.
Posao u Kataru može se tražiti preko interneta, u državnim službama, građevinskom sektoru, bolnicama, sportu. Kako je život u Kataru ipak sasvim nešto drugo nego u nas, pa se ljudi samo premještaju iz jednog klimatiziranog prostora u drugi, mnogima je najdraže ipak zaraditi novac i planirati povratak iz te pustinjske zemlje u kojoj živi samo 278 tisuća Kataraca i milijun i pol stranih radnika. Nekad poznat po lovu na bisere, danas se toliko gradi da vizure glavnog grada izgledaju posve futuristički. Možda je šteta što hrvatske tvrtke u tome više ne sudjeluju, sad kad je već moguće unaprijed se pripremiti na život i rad u sasvim drukčijoj zemlji i kulturi.
Evo me sve trcim, Katar je pravi raj na zemlji. Uvjek sam zelio jahati na devama i prziti se na 59 stupnjeva u hladu, a tek zaraziti se s MERS-om. Prava divota.