Brutalna pljačka u samom središtu Zagreba ostavila je krvavi potpis na ponedjeljku, 5. rujna 2005. godine. Na mjestu zločina, u poslovnici Fine u Zvonimirovoj ulici, rafalom je tada ubijen jedan zaštitar Sokol Marića, dok je njegov teško ranjeni kolega prevezen u Kliniku za traumatologiju, gdje je, unatoč trudu liječnika, podlegao ozljedama. Bila je to najkrvavija pljačka koja se u posljednjih 20-ak godina dogodila na tlu Hrvatske. Iako je to bila prva pljačka FINA-e te godine i prva na zagrebačkom području koja je uzela danak u ljudskim životima te 2005. to nije bila i jedina, nego dvjestota pljačka novčarske ustanove koja se dogodila u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Te su godine bile opljačkane čak 164 kladionice, a na meti razbojnika našlo se i 14 banaka, 12 poštanskih ureda, 6 mjenjačnica te dvije štedno-kreditne zadruge.
„Imali su oružje u rukama kada su izašli, navukli su kape preko glave i ušli u poslovnicu Fine. Nakon toga čula se rafalna pucnjava i krikovi. Vidjeli smo ih kada su istrčali, a zatim su došla kola Hitne pomoći koja su zaštitara odvezla u bolnicu“, ispričala je svjedokinja našoj novinarki Ivani Jakelić, neposredno nakon nezapamćenog horora koji se dogodio tog 5. rujna, usred bijela dana i usred glavnog hrvatskog grada. Scena koja je sličila onima iz američkih, akcijskih filmova, odigrala se u 14 i 50 sati, kada su dvojica naoružanih, maskiranih razbojnika upala u poslovnicu Fine u Zvonimirovoj ulici broj 54, u kojoj je tada bilo 30 osoba.
Odjeveni u sive kombinezone, s kapuljačama na glavama, do zuba naoružani pljačkaši bez riječi i bez ikakvog prethodnog upozorenja počeli su nasumce pucati. U 75 sekundi horora iz različitog vatrenog oružja, uključujući i kalašnjikov, ispalili su 57 hitaca, a neki od njih bili su kobni za zaštitare tvrtke Sokol Marić. Na licu mjesta mučki je ubijen 56-godišnji Drago Renar, dok je drugi zaštitar, 43-godišnji Stipo Mušan, u pljački bio teško ranjen te je od ozljeda kasnije preminuo. Razbojnici su uspjeli ostvariti svoj plan – uzeli su vreću s novcem te su Passatom karavanom, u kojem ih je čekao treći član skupine, pobjegli s mjesta zločina s plijenom od dva milijuna kuna. Odmah je pokrenuta opsežna potraga, a u akciji koja je nazvana ''Krug 2'' bili su angažirani čak i helikopteri. Nedugo nakon pljačke u Rapskoj je ulici pronađen zapaljen tamnoplavi Passat, kojim su se pljačkaši koristili prilikom razbojstva.
Klupko se odmotavalo 10 godina
„Ono što je uslijedilo nakon najkrvavije pljačke počinjene u Hrvatskoj posljednjih 20-ak godina pretvorilo se u prvoklasni, kriminalistički triler, koji ne bi mogli smisliti ni tvorci najvećih hollywoodskih blockbustera. Priča o krvavoj pljački Fine priča je o kolosalnoj nesposobnosti hrvatske policije koja je zbog tog zločina u pet godina uspjela uhititi dvije sasvim različite skupine ljudi, pri tome svaki put tvrdeći da u rukama ima prave osumnjičenike“, napisala je, desetljeće nakon zločina koji je potresao Hrvatsku, naša novinarka Ivana Jakelić, koja je od prvog dana detaljno pratila ovaj slučaj.
U svibnju 2006., s još šestero ljudi, bio je uhićen Nenad Filipović, bivši poručnik HV-a, pripadnik specijalnih diverzantskih postrojbi i sudionik Domovinskog rata, koji je iz vojske nečasno otpušten jer je sudjelovao u pljački pošte. Tu se grupu teretilo za više razbojstava počinjenih na području Zagreba, a Filipovića se teretilo da je s Igorom Breškićem upao u poslovnicu u Zvonimirovoj, ubio zaštitare i odnio milijune. Breškić je poginuo u okršaju s policijom nakon što je orobio poslovnicu pošte u Svetoj Klari, a Filipović je sve optužbe nijekao, tvrdeći da je na ispitivanju priznao kako ima veze s upadom u Finu, jer je želio da policija pusti na slobodu njegovu tadašnju djevojku, koja je također bila privedena. Nakon gotovo dvije godine suđenja, 23. travnja 2009. vijeće zagrebačkog Županijskog suda oslobodilo je Filipovića optužbi jer nije postojao niti jedan dokaz koji bi ga povezivao s upadom u Finu. No, pravomoćnost presude Filipović nije doživio. U rujnu 2009. nađen je mrtav u kući svog prijatelja u Zadru, a u službeno priopćenje da se predozirao mnogi su njegovi prijatelji sumnjali.
GALERIJA Velika pljačka Fine u Zvonimirovoj u kojoj su ubijena dvojica zaštitara
Veliki obrat
Zbog krvave pljačke Fine te još niza razbojstava u siječnju 2011. godine uhićena je nova skupina osumnjičenika, predvođena Ivanom Boršićem, koji je kao maloljetnik otišao u Domovinski rat, a sa samo 22 godine već je bio trostruki ubojica, osuđen na 15 godina zatvora. Do Boršića i još desetorice ljudi, koje se povezivalo s pljačkom Fine, policija je došla istražujući pucnjavu na Antu Rosu, koja se dogodila u prosincu 2010. na Zagrebačkom velesajmu. S Rosom se, u trenutku pucnjave, zatekao upravo Boršić, dok je s druge strane okidača bio Ivica Štrk. Ubojstvo Rose je, kako se navodilo, naručio Boršić, jer je želio preuzeti primat na kriminalnoj sceni. Nakon što je policija došla do Štrka, a potom i do Boršića, on je istražiteljima ispričao važne detalje o krvavoj pljački Fine, no imao je besprijekoran alibi, jer je u vrijeme počinjenja pljačke bio u Kaznionici u Lipovici, gdje je izdržavao kaznu zbog prijašnjih ubojstava. Boršić je tvrdio kako su u Finu upali Ivica Štrk, Ivan Tucman i Dubravko Žugelj, koji je ispalio smrtonosne hice u zaštitare. Oružje koje je korišteno u pljački završilo je u Savi, a novac je bio zakopan u jednom dvorištu u Velikoj Gorici. No, iako se činio kao savršeno isplaniran zločin, policija je ipak, na kapi pronađenoj u zapaljenom vozilu korištenom u pljački uspjela pronaći ključan trag – DNK koji je pripadao Dubravku Žugelju.
Nakon višegodišnje trakavice, Boršić i Štrk osuđeni su svaki na po deset godina zatvora, a Tucman na četiri. Na novom suđenju, presudom izrečenom u lipnju 2015. godine, Žugelj je, zbog ubojstva dvojice zaštitara, ponovo nepravomoćno osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora.
GALERIJA Svjetski poznata plaža u Istri postaje opasna za turiste: Ne pomažu ni brutalne kazne
Zašto koristite nečiju tragediju za skupljanje klikova?