HUMANITARNA AKCIJA

U kućici Vidakovića nova kupaonica i - osmijeh

01.07.2002.
u 00:00
Lesh Nyhanova bolest je neizlječiva, i Saša i Josip bez tuđe njega i nadzora ne mogu, no mnogi dobri ljudi u njihov skromni dom vratili su osmijeh i vjeru da čovjek
Pogledaj originalni članak

Čak 19 godina doslovce svakodnevne mukotrpne borbe za život sina Saše i njegova tri godine mlađeg brata Josipa ostavilo je duboki trag na supružnicima Marijom i Fabijanom Vidakovićem, stanovnicima Beničanaca kod Donjeg Miholjca. Uoči lanjskog Božića njihova tužna priča našla se na stranicama "Večernjeg lista". Nevoljko su pristali javno se izjadati, ispričati što se događa djeci koja boluju od nasljedne i neizlječive Lesh Nyhanove bolesti, a time i što proživljavaju roditelji koji se ni u najtežim trenucima ne žele odvojiti od svoje djece.

Podsjetimo, Saša i Josip imaju dijagnozu Sy Lesh Nyhan, bolest koja znači da je ta osoba potpuno nespremna za samostalni život, ne može se kretati, hraniti, kontrolirati probavu, sklona je samoozljeđivanju - zapravo, bez tuđe njege i nadzora ne može živjeti. Tu bolest, od koje u Hrvatskoj boluju tri ili četiri osobe, djeci Vidakovića dijagnosticao je dr. Duško Mardešić na zagrebačkom "Rebru", što je potom potvrđeno i u SAD-u. Saša i Josip neko su vrijeme boravili po bolnicama, no još brže bi se vraćali kući, na teret roditelja koji su praktično sami morali otkrivati kako se nositi s opakom bolesti. Istina, pomagali su im mnogi liječnici, no kada ostanu sami u svojoj skromnoj kućici...

Prvi povod za humanitarnu akciju dao je Centar za socijalni rad iz Donjeg Miholjca i njegova socijalna radnica Lucija Petrović. Među ostalim, uočila je i problem neuvjetne kupaonice u kućici Vidakovićevih. Marija je sinove često prala u lavoru jer u malu kupaonicu Saša i Josip nisu mogli ni ući, a kamoli da ih majka okupa u maloj kadi. A ako bi ih roditelji nekako i unijeli, djeca bi se ozljeđivala u tom malom prostoru. Stoga je Centar uputio molbu Ministarstvu socijalne skrbi za jednokratnom pomoći i - ubrzo je odobreno 10.000 kuna, što je za Vidakovićeve izuzetno puno novca. Uostalom, cijela obitelj živi od Fabijanove plaće vozača u tvrtki "Zitex".

U pomoć tada priskaču Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida na čelu s neumornom dr. sc. Mirjanom Dobranović i "Večernji list" i - kreće humanitarna akcija pod nazivom "Za Božić darujmo kupaonicu Saši i Josipu". Volonteri HSUTI-ja napravili su skicu poželjne kupaonice i izračunali da je potrebno oko 34.000 kuna, što se tada činilo gotovo nedosežnim. No, sve što se potom događalo može se svesti pod moto - još ima dobrih ljudi, i to puno! Načelnik općine Magadenovac Zlatko Vuković najavio je pomoć općine najmanje 10.000 kuna, a ubrzo su vijećnici odobrili 20.000 kuna. Novčani prilozi su postupno stizali, od simboličnih do po više tisuća kuna da bi na kraju pristiglo ukupno 120.000 kuna.

- Novčana pomoć je veća od svih naših nadanja i očekivanja. Još uvijek ne možemo vjerovati da nam je toliko puno ljudi priskočilo u pomoć, no još nam je draže što smo čuli da to čine krajnje iskreno, bez skrivenih primisli ili zahtjeva. Jednostavno, nazovu nas, malo popričamo i ponude nam i pomoć i lijepe riječi - s vedrinom na licu, koju nismo primijetili prilikom prvog susreta prije sedam mjeseci, govori nam Marija Vidaković.

Prisjeća se kako je na riječi da Saša obožava nogomet i Dinamo, iz toga nogometnoga kluba odmah upućena pošiljka opreme i suvenira. Sašinoj radosti nije bilo kraja. Sašu i Josipa spomenula je u programu HTV-a glumica Mia Begović, koju obožava Josip, i opet je to bila velika sreća, baš kao i reportaža na HTV-u novinarke Verice Sikora. Iz Padove su preko HSUTI-ja stigla specijalna kolica za kupanje. Direktor "Bizovačkih toplica" Milko Reba donosi u Beničance hi-fi liniju, odjeću i - plinski bojler. Direktor osječkog "Vodovoda" Ljubomir Novoselić poručuje: samo recite što vam treba od vodovodnih instalacija - i ispunjava obećanje. Očito potaknut pričom kako Marija svaki dan pere rublje i skuplja vodu iz stroja za ručno pranje rublja, jedan građanin iz Savudrije uplaćuje im novi stroj, a vlasnik "Limexa" Josip Šelej šalje stroj koji i cijenom i kvalitetom premašuje uplaćeni iznos. "Hespo" je dostavio opremu za kupaonicu, "Mako" odjeću, "Knemet" kadu, "Crnov kommerce" kupaoničke pločice koje je postavio keramičar Marinko Jelačić iz Đakova. Obitelj Franjković iz Švicarske je poslala franke, obitelj iz Njemačke...

Saša i Josip nisu ozdravili. Lesh Nyhanova bolest je neizlječiva, ali na njihova lica, poglavito njihovih roditelja, vratio se osmijeh i nada da čovjek ni u najtežim trenucima nije sam.

Branko Vrbošić

Pogledajte na vecernji.hr