U maloj, servilnoj Hrvatskoj strani je porobljivač uvijek nalazio privrženike

NEDJELJA, 16. ožujka

Gotovo stidljivo prvo je Vladimir Šeks rekao kako bi zbog optužbi protiv naše zemlje u Haagu Hrvatska “trebala zatražiti objašnjenje i upozoriti Srbiju da potpora njezinu ulasku u EU nije apsolutno bezrezervna”, a zatim ga je podupro i Tomislav Karamarko. No koja korist dok je i na Pantovčaku i u Banskim dvorima ljevica na vlasti. Jer hrvatski su ljevičari ovisnici o Srbima, potiskivanje nacionalnih interesa i kad ih istočni susjed očito ugrožava u ljevičara je navika. Srbi se u Haagu u optužbama protiv Hrvatske, u dokazivanju genocidnosti i separatizma u politici dr. Franje Tuđmana, s pravom pozivaju na glavnoga Josipovićeva analitičara Dejana Jovića koji je nekoliko puta na različitim mjestima izrazio ista stajališta kao i srbijanska tužba protiv Hrvatske za genocid, na što je hrvatski predsjednik samo odmahnuo rukom. Zamislite, na primjer, da je poslije Drugog svjetskog rata glavni analitičar engleskog, francuskog ili američkog predsjednika koji je etnički Nijemac u nekom svom istupu branio Hitlera a optuživao saveznike! Pa taj bi u sekundi bio smijenjen a zatim procesuiran te bi ostatak života proveo ili u ludnici ili u tamnici. Ali mi nismo ni Engleska, ni Francuska, ni Amerika nego mala, servilna Hrvatska u kojoj je strani porobljivač uvijek nalazio svoje privrženike i iskorištavao ih sad u ime ovoga sad u ime onog zajedništva ili “ideala”. Stoga se ni Dejanu Joviću u Uredu predsjednika ništa neće dogoditi, on je velikosrpska investicija u povijesnu podložnost Hrvata beogradskoj težnji za dominacijom. Ništa bolji nije ni premijer Milanović. Unatoč nespremnosti svih vlasti poslije Miloševića da priznaju agresiju i da snose njezine posljedice – davanje podataka o nestalima, povratak ukradenog blaga i još uvijek okupiranog teritorija, ratna odšteta ... – on Srbiji koju vode zakleti četnici i ljudi koji su kao zločinački vojnici i agresori ratovali u Hrvatskoj obećava da će Hrvatska u potpori Srbiji na njezinu putu u EU “dati sve od sebe”. Takva poniženja žrtve pred krvnikom, takve preobrazbe pobjednika u slugu poraženog ubojice povijest nije zapamtila. Stoga je suzdržanost Šeksa i Karamarka glede potpore nastojanju Srbije da uđe u EU posve iluzorna sve dok je ljevica na vlasti. Osim što tom potporom sadašnja hrvatska vlast zapravo slijedi naputke Europske unije, njoj su Srbi u Hrvatskoj potrebni kao gotovo jedini jamac njezina “legitimiteta”: baš u svim područjima Kukuriku koalicija je doživjela debakl, samo je jako “uspješna” u zaštiti ćirilice i srpske manjine (naravno, ne i njezina ekonomskog prosperiteta i životnog standarda!), makar i pod cijenu ubilačkih nasrtaja policije Rankovića Ostojića na hrvatske branitelje u Vukovaru u kojima je Darko Pajčić ostao bez pola glave, unesrećen za cijeli život. Kao što bez pola glave unesrećena ostaje Hrvatska sve dok njome vlada ljevica.

SUBOTA, 15. ožujka

Nije protivnik SDP, nego je najvažnije – mrziti HDZ

Počelo je! Dakle, objavljeno je da će za predsjednika države Savez za Hrvatsku kandidirati Milan Kujundžića, negdašnjeg glavnoga Karamarkova takmaca za predsjednika HDZ-a, koji će “pokušati pomrsiti račune sadašnjem predsjedniku Josipoviću”. Nekome zacijelo hoće bar donekle pomrsiti račune, kao što su svojedobno Hebrangu učinili Sanaderovi miljenici Dragan Primorac i Nadan Vidošević, koji su privukli određen broj HDZ-ovih glasača i tako omogućili Josipoviću i Bandiću ulazak u drugi krug. Moguće je da će se i ovaj put uz Kujundžića pojaviti još netko tko bi najjačemu kandidatu na desnici, a to će vjerojatno biti Kolinda Grabar Kitarović, mogao pomrsiti račune te Josipoviću pomoći da bude izabran. Tako bi se mogla nastaviti “domoljubna” tradicija Budiše, Savke, Gotovca, Glavaša, Kosorice... u kojoj nije protivnik SDP, s njim se čak može i u savez, nego je najvažnije - mrziti HDZ.

PONEDJELJAK, 17. ožujka

Hrvatska nipošto ne bi smjela nasjesti Vučiću

Ne baš tako davno, tako reći prije koju godinu, Aleksandar Vučić je “nesrpskoj fukari” i “Srbima koji su to samo po rođenju” poručivao neka se stide misle li da Virovitica, Karlovac, Karlobag i Ogulin nisu “srpske zemlje” i misle li da su ih se radikali odrekli. Pošto je sada kao naprednjak premoćno pobijedio na izborima u Srbiji, neugodni ga novinari podsjećaju na te izjave i na Nikolićeve četničke zakletve, on im uzvraća da žive u prošlosti, da su odnosi između Srbije i Hrvatske korektni, prijateljski, pa ako i nema međusobne ljubavi, ima poštovanja i tolerancije. Koja preobrazba Šešeljeva ekstremista u uljuđenog i uglađenog Europejca! Takve su bile sve vlasti u Srbiji poslije Miloševića, i Đinđićeva i Tadićeva, ali nijedna nije priznala njegovu agresiju niti je prihvaćala njezine posljedice. Hrvatska nipošto ne bi smjela nasjesti Vučićevu odbijanju da živi u prošlosti, jer on tako odbija platiti njezine dugove.

UTORAK, 18. ožujka

O zločincu Titu brutalnom izravnošću

Gledali smo sinoć na HTV-u prvu epizodu serije “Zločini komunizma u Hrvatskoj”. Domaći i, pogotovo, strani povjesničari o zločincu Titu i komunističkim pogubljenjima bez suđenja i milosti govorili su s takvom brutalnom izravnošću da su se vjerojatno uplašili mnogi stariji gledatelji u kojima još ima straha od diktatora i njegove vlasti naslijeđenog iz bivše države. Meni osobno po tko zna koji put palo je na pamet ono neizmjerno slavljenje Tita u kojemu je veličina toga neobrazovanog bravara nadilazila Boga i svemir i u kojemu je za kićenje bešćutnog zlikovca birana nevinost do nevinosti – pjesma, omladina, pioniri, cvijeće... Što je do danas ostavilo i te kakva traga: zastiranja Titovih zločina i vlastitih nepodopština isticanjem nevinosti i nikom vidljivim uspjesima “najuspješnije vlade dosad” ima napretek i u Kukuriku koaliciji i na Pantovčaku...

SRIJEDA, 19. ožujka

Kazne Rusiji komično su blage jer su Rusi vrlo jaki

Poslije referenduma na Krimu Rusiji su uvedene sankcije, to jest Zapad je dvadesetak Rusa ispljuskao po guzi. Zašto su kazne tako blage, komično blage? Ponajviše zato što su Rusi vrlo, vrlo jaki, pa zato što Zapad jednako ovisi o njima kao i oni o Zapadu, pa onda i zato što Amerikancima i braći ono što Rusi rade nije nimalo strano. Ali u svemu ima jedan nepravda: zbog događaja u Ukrajini žigošu se svi Rusi, cijela Rusija, naravno, najviše Putin. A kad Amerikanci (sa saveznicima) okupiraju neku zemlju, onda to nisu svi Amerikanci, nego samo politički vrh i predsjednik države, a Amerika i dalje ostaje zemlja slobode, demokracije i svjetski uzor. To je važno – silnom propagandom stvoriti jake simbole pa onda u ime njih možeš napadati koga hoćeš i koliko hoćeš. Rusija takvih simbola nema, ona je uvijek, i to sva, grabežljiva, nasilna, necivilizirana, primitivna, nedemokratska. Ta slika marljivo se njeguje i u Hrvatskoj, pa je lakše naći tartuf nego u hrvatskim medijima objektivan podatak o događajima i činjenicama u Ukrajini – na primjer, da je Krim bio ruski.

ČETVRTAK, 20. ožujka

Vidoševićevi plaćenici – lijevi moral, desni džep

Onako usput na sjednici Vijeća HRT-a zatražen je stav vodstva kuće o honorarima koji su pojedini novinari i urednici za tko zna kakve usluge primali iz Hrvatske gospodarske komore dok ju je vodio Nadan Vidošević. Najveće svote isplaćene su Danku Družijaniću i Zoranu Šprajcu, negdašnjim urednicima i voditeljima Dnevnika, u kojem je Vidošević bio čest gost s kojim su objavljivani rekordno dugi intervjui. Kakav god bio ishod ovog zahtjeva na sjednici Vijeća, interne ili neke druge istrage, jedno je sigurno: prešutjet će se da su neki od tih “plaćenika” najviše blatili predsjednika Tuđmana i hrvatske branitelje. Lijevi moral, desni džep.

PETAK, 21. ožujka

Nema uspješnog kluba bez jake osobnosti

Demokracija je rješenje! Negdašnje Dinamove zvijezde – Bišćan, Marić, Šimić, Šokota, možda i Prosinečki i Boban – spremaju se na izborima naslijediti Zdravka Mamića u Dinamu, a uključili bi i druge poznate dinamovce. Koja masa! Nikad nijedan klub nije bio uspješan ako nije imao neku jaku osobnost bilo u vodstvu bilo na trenerskoj klupi. Negdašnje uspješne Cibone ne bi bilo bez Novosela, Hajduka bez Kirigina, Dinama bez Ćire... No sad se uz demokratske floskule umjesto autoriteta pojedinca nudi fascinacija skupinom imena koja zvuče, i ništa drugo. Ode li Mamić, a doskora se ne pojavi neki drugi u novčanim poslovima jednako uspješni Mamić, Dinamo će propadati. Ali to možda i jest cilj ministra Jovanovića.

>> Da kukurikavci vladaju sto godina, oni bi i u stotoj godini optuživali političkog protivnika