Da je glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon, s newyorškog East Rivera, ovaj tjedan protegnuo noge do Međugorja, i vidio da se iznad glava 60.000 mladih hodočasnika iz cijelog svijeta zajedno, istom ritmičkom brzinom njiše na desetak izraelskih i libanonskih, u najmanju ruku ostao bi frapiran.
Kubanci i Ameri zajedno
Prvi čovjek UN-a, jednako bi se začudio kad bi na istom stijegu vidio izvješene zastave Kube, SAD-a, ispod kojih zagrljeni pjevaju blijedoputi Ameri i tamnoputi Kubanci, jednoglasno kličući “Shalom, Shalom...”
Ovo je samo dio kozmopolitske kulise koju se od prošle nedjelje, kad je službeno započeo 21. Međunarodni molitveni susret mladih - Mladifest, moglo vidjeti u Međugorju, u koje se slilo više od 60.000 mladih hodočasnika sa svih meridijana svijeta.
Od hladne Aljaske do sunčane Tasmanije, od siromašnog Zimbabvea do progresivne Južne Koreje, svi na jednome mjestu, mole, pjevaju, svjedoče, plaču... i kako nam reče američki pisac zaljubljenik u Međugorje Wayne Weible, “sve to pod jednom zastavom Božje ljubavi i razumijevanja”. Dugogodišnji kroničar međugorskih zbivanja ovaj vitalni američki 60-godišnjak, koji po svojoj fizionomiji, tvrdom američkom “slengu” nevjerojatno podsjeća na preminulog američkog predsjednika Ronalda Reagana, ne krije svoje ushićenje ovogodišnjim hodočasničkim posjetom. “Ne mogu vjerovati, pa to je nevjerojatno... Nisam mogao naći sobu nigdje u Međugorju ali ni u širem okruženju. Sve je puno, jedva sam našao neko prenoćište preko međugorskih prijatelja”, priča nam Wayne Weible, koji u međugorskom svetištu bilježi razgovore s američkim hodočasnicima koji kroz osobne primjere svjedoče o međugorskom fenomenu. I on kao i tisuće drugih hodočasnika iz SAD-a, uopće ne brine kakav će sud o međugorskim ukazanjima donijeti nova vatikanska komisija. Međugorje je dalo i daje, kaže, toliko dobrih plodova da je odluka Vatikana u cijelom religijskom kolopletu najmanje bitna.
Bolesni primaju zdravlje
Na hercegovačkom zvizdanu gdje se živa u termometru penje i do 40 stupnjeva, u dugoj hodočasničkoj koloni koja gazi prema mjestima Gospinih ukazanja pronalazimo i Marcela, talijanskog hodočasnika, koji je svoj zanimljiv hodočasnički put od rodnog Bergama preko Međugorja do Jeruzalema odlučio “ispedalirati” na biciklu. Marcelova hodočasnička misija i ne bi bila neki raritet da se ne radi o hodočasniku koji godinama živi sa dva tuđa bubrega u tijelu.
– Došao sam ovamo umoran, imam problema s crvenim krvnim zrncima. Ali, svejedno, rekao sam, idem na hodočašće – kazuje nam u dahu Marcel, koji nakon Međugorja svoj put zajedno se još nekolicinom talijanskih vjernika nastavlja prema Svetoj Zemlji.
Za mjesto na hodočasnicima krcatom platou oko crkve Sv. Jakova tiska se i skupina mladih framaša koji su uz duhovnog asistenta fra Tomislava, od Pule do Međugorja pješice putovali 17 dana. Kako bi šaroliko hodočasničko društvo sa svih kontinenata ravnopravno sudjelovalo u večernjim misnim slavljima brine se za to čak pet stotibna svećenika. Pune ruke posla imaju prevoditelji, turistički vodiči, taksisti, ugostitelji. O kakvoj se kompliciranoj lingvističkoj strukturi radi nabolje govori podatak da se programi na Međunarodnom susretu mladih u Međugorju uz engleski simultano prevode na francuski, njemački, talijanski, španjolski, portugalski, poljski, češki, slovački, ruski, mađarski, rumunjski, korejski, arapski, kineski i slovenski.
Cijeli događaj pozorno prate kamere i fotoaparati gotovo pedeset akreditiranih novinara svjetskih medija, dok sliku i ton, kažu u Župnom uredu Međugorje, preuzimaju brojni internetski portali u svijetu.
U fenomenu koji je po posjetu iznenadio ne samo domicilne ugostitelje već i svećenstvo, nekoliko televizijskih ekipa među kojima i talijanski RAI snima dokumentarne emisije.
Iz dokumentarističkog kuta promatrano, posebno zanimljiva bila su osobna svjedočanstva o svom životu i vjeri koje su na vanjskom oltaru međugorske crkve, pred okupljenim mnoštvom, prepričavali sami vjernici.
Životne ispovijesti
U desetinama ispričanih sudbina, srce okupljenih dirnula je ispovijest poznatog pjevača iz Južne Koreje, čije komplicirano ime završava na prezimenu Beabe. Nakon osobnih i obiteljskih tragedija koje su mu se u životu događale, na nagovor prijateljice stupa u katoličanstvo.
Molitva mu je, kako je kazao, otvorila nove životne vidike, te uskoro postaje bogat i slavan pjevač u svojoj državi. Hedonizam i slava ponovo ga tjeraju od Boga, kojeg pronalazi tek odlaskom u Međugorje, nakon čega se naprasno odrekao svoje estradne karijere.
Međunarodni susret mladih u Međugorju završava danas. U pravom prometnom krkljancu koji ovih dana vlada međugorskim ulicama, gdje se rame o rame češu nervozni vozači taksija, konobari i hodočasnici, zatječemo egzotičnu skupinu vjernika iz Zimbabvea.
Iz države u kojoj je politika afričkog diktatora Roberta Mugabea dovela stanovništvo na rub gladi, u Međugorje su stigli preko Velike Britanije.
Naša sugovornica Victoria Gemma, oduševljena onim što je vidjela u Međugorju, uopće se više ne planira vraćati u rodnu zemlju. Britanija koloniji njezinih sunarodnjaka služi kao privremno utočište iz kojeg će se u rodni Zimbabve vratiti nakon promjene političkog režima. Za razliku od afričkih emigranata iz Mugabeova režima, gdje inflacija iznosi nekoliko tisuća posto, međugorska kompletna uslužna infrastruktura u godini opće recesije zadovoljno trlja ruke.
Tajna vjere : prebacivanje odgovornosti, hrabrosti, znanja i volje na manipulatore, koji potom, sa nevjerovatnom moći koju su dobili, lako odrađuju svoj posao i održavaju vjernike u stanju kakvom požele, stanju budnog sanjanja, iluzije i blaženog neznanja. Dok vjernici sami ne shvate o čemu se tu radi, pomoći nema! Amen!