U trenutku kada su policajci pronašli tijelo dvadesetjednogodišnjeg Isreala Cinerosa, krv koja mu se slijevala iz rane na glavi već se bila zgrušala. Truplo mladića koji je bio povezan s jednim od meksičkih kartela bilo je u neprirodnom, zgrčenom položaju sjedeći na stolcu, a samo nekoliko centimetara dalje, kao da ga je odložio samo nekoliko trenutaka prije nego što ga je pogodio, metak koji mu je odvalio pola zatiljka. Policajci koji su naišli na taj zastrašujući prizor nisu se previše uzbuđivali.
Iako je Tecoman još prije nekoliko godina slovio za jedan od najmirnijih gradova u Meksiku, ovo im je bio drugi uviđaj ubojstva te večeri i jednostavno su se na sve naviknuli, a na prizor krvi i rasutog mozga postali su potpuno ravnodušni...
Borba za prevlast
Podaci za netom završenu 2017. pokazuju da je prošla godina bila najkrvavija u posljednja dva desetljeća, godina u kojoj je stradalo do sada najviše ljudi. Čak 29.168 istraga ubojstava pokrenuto je tijekom 2017., no stvarni broj ubijenih ljudi javnosti nije poznat. Naime, meksička vlada i policija objavljuju broj pokrenutih istraga ubojstava, bez obzira na to koliko je osoba u nekom od okršaja ubijeno. Tako se pod jednom istragom vodi i slučaj od prije nekoliko mjeseci kada je u pustinji nađeno 12 žrtava s odrubljenim glavama. U svakom slučaju, broj ubijenih tijekom protekle godine nadmašuje broj stanovnika grada srednje veličine u Hrvatskoj, poput Koprivnice ili Vinkovaca.
- To što se događa kod nas, događa se u cijelom Meksiku. Nema više dijela zemlje gdje ubojstva nisu svakodnevna. Zločin se širi poput tumora - kaže gradonačelnik Tecomana, Jose Guadalupe Garcia Negrete.
Iako se vanjskim promatračima čini da je situacija u Meksiku stabilna jer nema vijesti o obračunima bandi, stvarnost je upravo suprotna. Ubojstva su postala toliko česta da se nakon pronalaženja jednog ili dva tijela o tome više ne piše ni u lokalnim novinama, a kamoli u svjetskim medijima.
Meksička policija ne klasificira ubojstva po tome jesu li vezana uz narkokartele ili ne, no procjenjuje se da je najmanje pola žrtava palo u obračunima nekoliko narkoklanova koji su se posljednjih desetljeća razmahali u Meksiku. Posljednjih nekoliko mjeseci vodi se borba za prevlast između kartela Jalisco koji pokušava proširiti svoj utjecaj i “starosjedilaca”, kartela Sinaloa i Zeta. Upravo je to jedan od razloga što je nasilje na ulicama meksičkih gradova doslovno eksplodiralo.
Prilično je jasan razlog zašto meksička policija objavljuje broj pokrenutih istraga, a ne stvarni broj žrtava koje svakodnevno padaju. Tako “uljepšana” statistika lažno pokazuje da je Meksiko, zemlja čiji prihodi uvelike ovise o turizmu, sigurnija država od Brazila ili Venezuele. Čak su po toj statistici prosječni meksički gradovi sigurniji od nekih američkih gradova poput Saint Louisa, Baltimorea ili Detroita. No stvarnost je potpuno drukčija.
Od kada je prije deset godina tadašnji meksički predsjednik Felipe Calderon pokrenuo veliki rat protiv droge, službeno je život izgubilo više od 100 tisuća osoba, a još ih je oko 30 tisuća nestalo. Stvarne brojke su ipak znatno veće.
Lažna statistika zbog turizma
I sadašnji predsjednik Enrique Pena Nieto dobio je izbore, između ostalog, na svojoj platformi smirivanja stanja, zaustavljanja narkokartela, ali bez krvoprolića. Nije uspio. Iako je njegova politika transformacije meksičkog pravosuđa počela davati rezultate, okršaji između narkokartela i dalje su vrlo žestoki, pa je Netova administracija uvela i nove, posebno formirane postrojbe za borbu protiv kartela. Sve je to dodalo ulje na vatru, a tijela su se počela gomilati. Narkokarteli, poznati po svojoj okrutnosti, vezanju “kolumbijskih kravata” i vješanju na mostove ogoljenih, ponekad i oguljenih žrtava (bez kože), pojačali su teror.
Prilično je veliki problem i to što bi snage sigurnosti u Meksiku uskoro mogle ostati bez novca kojim se financira suzbijanje narkokartela i koliko-toliko parira ubojicama iz kartela. Naime, u posljednjih deset godina taj rat protiv droge izdašno je financirao Washington s oko 300 milijuna dolara. Dolaskom predsjednika Trumpa u Bijelu kuću, taj je novac postao vrlo upitan.
- Ne ovisimo o pomoći SAD-a, naše su postrojbe sada već vrlo dobro obučene i opremljene, možemo borbu nastaviti i sami - tvrdi predsjednik Nieto, no malo mu tko vjeruje. I vrlo je upitno hoće li, i koliko dugo, snage sigurnosti, policije i vojske izdržati u borbi protiv narkokartela ako američka pomoć doista presuši.
Dio javnosti u Meksiku više ne drži da je modernizacija pravosuđa u Meksiku bila dobra odluka. Njome su usvojeni standardi kakvi prevladavaju na zapadu, model u kojemu je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Ali taj model omogućio je da se osumnjičene za ubojstva protiv kojih nema čvrstih dokaza odmah pušta na slobodu, a oni se istoga trenutka vraćaju u kartele i ponovo uključuju u obračune.
Kuda je autobus pun duhova otišao sa zagrebačkog kolodvora?
Tamo se ne sale ,ne pucaju po koljenima