Posljednja predbožićna HTV-ova emisija “Uvijek kontra” slika je naše “javne televizije” i naše intelektualne elite. U toj emisiji obično gostuju dvojica svjetonazorski oprečnih sugovornika uz redovitu prisutnost “dvojice nenadmašnih komentatora”, Igora Zidića i Igora Mandića. Dok je za Mandića, uvijek “antiprotivnog”, takva emisija zapravo prirodna sredina, istodobno je nejasno što u njoj traži bivši predsjednik Matice hrvatske? Opravdava li Igor Zidić svojom nazočnošću i politički i kulturološki problematične stavove Igora Mandića? Za Mandića Hrvatska kao da i ne postoji, on mentalno još živi u titoizmu i u Jugoslaviji!
Kako se ti Mandićevi stavovi slažu s političkim i nacionalnim načelima Matice? HRT-u to očito ne smeta. Dr. Franjo Tuđman je jamačno znao što nacionalna televizija znači za oblikovanje i promicanje nacionalnoga identiteta, odnosno za neovisnost države. Uz hrvatski jezik i hrvatsku vojsku, nacionalna televizija mu je bila uvjet za državnu samostalnost.Važnost takve televizije znao je i njezin ratni ravnatelj Antun Vrdoljak, koji ju je u ratu pretvorio u nacionalnu budnicu čija je uloga bila promicanje hrvatskoga zajedništva i patriotizma, što se pokazalo izuzetno važnim i za hrvatsku ratnu pobjedu.
Kada su se napori i motivi Branimira Bilića i pokojnoga Ive Lončara pretvorili u profesionalne i političke sinekure njihovih kolega, članova Foruma 21, počela je i dekadencija profesionalizma na HRT-u. Stoga, danas izgleda da je sadržajna i vrijednosna kvaliteta nekadašnje Televizije Zagreb, dok je njezin direktor bio Veljko Knežević, bila viša, pa stoga i nacionalnija, nego što je sada, kada je ravnatelj Hrvatske televizije nekadašnji Kneževićev zamjenik Goran Radman! Banalizacija televizijskoga sadržaja kao da je postala stalnost.
Pogotovo u kulturi. Da nije povremenih znalačkih kulturno-političkih inventura Slobodana Prosperova Novaka, nekih kvalitetnih sadržaja na Trećemu programu te nedavnih vrijednih radova Željka Rogošića o životima skladatelja Ive Tijardovića i slikara Emanuela Vidovića, nacionalna bi se kultura na HRT-u valjda svela na karikaturalne “Hrvatske kraljeve”, na kulturne budalaštine Dražena Ilinčića, odnosno na stalno talambasanje “Lijepom našom”! HRT je do sada najnižu razinu svoga vrijednosnoga propadanja dosegao u predsjedničkoj kampanji kada je televizijska “chick-lit” voditeljica Danijela Trbović određena da vodi debatu predsjedničkih kandidata.
Bio je to sumrak svakog ozbiljnog političkog novinarstva. Nakon toga bilo je očekivano da se u politički i kulturno banalnoj TV emisiji pojave Igor Zidić i predsjednik HAZU Zvonko Kusić! Još bi nam se valjda moglo dogoditi da se neke skorašnje večeri zagrebački rektor i zagrebački kardinal pojave u žiriju Plesa sa zvijezdama! U hrvatskom je mraku sve moguće. Pa čak i da se nekim, pred TV-om pospanim, Hrvatima Božo Petrov pričini hrvatskim spasiteljem! Laku noć, Hrvatska!