Plastični ili svježi, dilema je koja svake godine muči osvještenije građane. No dok ih se poziva na kupnju plastičnih borova, proizvodnja pravih puno je “ekološkija” priča. Nitko u Hrvatskoj zbog njih ne krči šume, uzgajaju se u rasadnicima, a kad se uoči Božića posijeku ili izvade s korijenom, na njihovo se mjesto sade novi – i tako ukrug – objašnjava Željko Crnković, vlasnik tvrtke Borovi Crnković, iz čijih će rasadnika za koji dan u prodaju između 1000 i 1500 božićnih drvaca.
Zajedno s borovima ostalih članova obitelji u istom biznisu, bit će ih i 10.000. Ukupna je hrvatska blagdanska potrošnja oko 600.000 drvaca, na kojima će se, nastavno na tradiciju kićenja koja je u nas počela sredinom 19. stoljeća, obrnuti između 50 i 70 milijuna kuna.
U maglovito jutro u Strmcu Obreškom pokraj Brezovice običnim i srebrnim (silver) smrekama te nordijskim jelama nije se nazirao kraj. Za drvca visoka 10-ak centimetara činilo nam se kao da su preko noći izrasla, baš kao i krtičnjaci svuda uokolo. No naš domaćin otkriva da su jedni od rijetkih u Hrvatskoj kod kojih proizvodnja kreće iz sjemena pa drvcima do te visine trebaju čak dvije godine pažnje i dadiljanja. Potom će na još dvije u “školicu”, a kad se tu razgranaju i stasaju do veličine patuljaka od oko 40 centimetara, dobit će trajno mjesto na livadi na kojoj će dočekati najbolje godine za prodaju.
Iz uvoza stižu zamrznuti borovi
– Da bi dosegli visinu između od 1,5 do 2,2 metra, kakvi su najtraženiji, nekim borovima treba i 10-ak godina. Običnoj smreki treba oko 6, silveru 7, a nordijskoj jeli i 10. Ona je i najpostojanija. Kad se posiječe, svježinu zadržava i mjesec, mjesec i pol prije nego što joj počnu opadati iglice pa je u pravilu i najskuplja – kaže Crnković. Takvo drvce košta od 300 do 350 kuna, silver, koji traje otprilike tri tjedna, od 250 do 300, dok obična smreka koja traje nešto kraće – i nije tako raskošnih, punih grana – košta maksimalno 100 kuna.
– Uvozna će drvca imati istu ili nešto nižu cijenu. No pritom valja imati na umu da u dvorištima i livadama uvoznika i preprodavača koji čekaju natječaje za prodaju na gradskim punktovima stoje još od sredine studenoga, nakon što su u Hrvatsku stigla zamrznuta, u hladnjačama. Stoga nije čudno što s njih, nakon što se unesu u topli dom, iglice učas otpadnu – objašnjava naš sugovornik.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, samo lani uvezli smo oko 18.500 komada svježih božićnih drvaca u vrijednosti većoj od milijun i pol kuna, uglavnom iz Danske, a izvezli tek 250 u BiH za oko 7500 kuna. Za razliku od uvoznih, domaći se borovi pak sijeku svega nekoliko dana prije ili u tijeku prodaje, koja po zatvaranju ponuda za lokacije, počinje 19. prosinca, a građani to prepoznaju.
Prodaju jele i od 8 metara
– Više od 30 posto njih iznova nam se vraća – napominje. Neki i direktno u rasadniku biraju, naročito tvrtke, koje su se još prije nekoliko tjedana požurile ukrasiti svoje prostore, najčešće nordijskim jelama – nekima i od osam metara. Znaju da se ne moraju brinuti oko detalja. Crnkovići sve odrade, posijeku i dostave bor, postave ga, no cijena je – tajna.
– Oko 20 tisuća kuna – pitamo, no Crnković odgovara da ne košta ni upola toliko, možda ni četvrtinu, i dodaje kako oni ne nabijaju cijene jer žele zadržati kupce.
Tko želi smreku ili silver, može ih kupiti i žive. Jedino što je nordijske jele koje imaju dubok korijen poput mrkve nemoguće presaditi u posudu.
– Ako je jela veća od dva metra, korijen se mora presjeći pa nema šanse da preživi. Ostali borovi kupljeni s korijenom kasnije se bez problema presade oko zgrada, kuća, vikendica, a mi već nekoliko godina nudimo i varijantu povrata živog bora. Neki to zovu i rentanjem, ali ne vraćamo novac, nego ga posadimo nazad na livadu da bi dalje živjelo. No u pravilu mu treba čitava godina da se primi i za to vrijeme ne naraste ni milimetra – napominje Crnković.
Proizvodnja je potpuno ekološka pa drvca ne prskaju baš nikakvim preparatima. Najbitnije je da se baš svako drvo – a u nekoliko rasadnika ih je i 50.000 komada – obiđe najmanje dva puta godišnje. Najveći neprijatelj božićnih drvaca visoka je trava koja se redovito mora kositi, a pritom paziti da se kosilicom ili flaksericom ne zahvati kora drveta. Dogodi li se to, sigurno će se osušiti. Tek se stabalca stara do dvije godine zalijevaju kišnicom, dok su starija na milost i nemilost prirode – i štetnika poput potkornjaka. Kad jedno drvo oboli, neškodljivo se uklanjaju i ostala oko njega da bi se opasnost zaustavila.
– Srećom, imam i informatičku tvrtku koja ima dron za snimanje iz zraka pa sam na vrijeme uočio neka osušena stabla i posjekao ih – kaže Crnković. A kako pomoći drvcima da u našem domu dulje traju, pitamo.
– Obvezno ih držite dalje od radijatora, a ispod stalka postavite posudu s vodom iz koje će vući vodu – savjetuje naš sugovornik.
Nisam za sjecu zbog komfora iliti obicaja.