Na zidovima posteri Leonarda Cohena, Brucea Springsteena, Erica Claptona i jedna klasična, drvena gitara. Tu je i retro frižider ali i moderne, šarene, udobne fotelje. Na jedan od zidova postavljen je tandem, dvostruki bicikl, ne bez razloga. Vlasnici kafića “Twins”, koji je u Vukovar ovog ljeta zbog sjajnog interijera i rockerskog imidža donio i dašak metropole, jesu Grgur i Tomislav Krajina, braća blizanci rođeni u listopadu 1991., uoči pada grada. Dvadeset i četiri godine poslije, dvojica studenata odlučila su svoju budućnost vezati uz Vukovar. Nema dvojbe, ponosili bi se njima njihovi roditelji kada bi to znali, ali to ne mogu znati: otac Filip, branitelj iz Nuštra, umro je kad je dječacima bilo samo devet godina, od tumora koji se pojavio kao posljedica ratnih strahota, a njihova je majka ubrzo oboljela i, također od tumora, umrla samo dvije godine poslije. Nakon progonstva u Zagrebu, Mađarskoj i Imotskom, brigu o blizancima i godinu dana starijem bratu Danijelu preuzela je najprije teta u Vukovaru, a kasnije baka i djed u Tompojevcima.
– Bilo je teško, ali, hvala Bogu, imamo veliku obitelj koja nas je držala kao malo vode na dlanu. Ne volimo se žaliti – kaže Grgur. I nije to samo floskula: jedan izvanredno studira ekonomiju u Osijeku, drugi kineziologiju u Zagrebu i ne pada im na pamet da preuzmu ulogu žrtve.
Otvaranjem kafića dvojica braće na određen način nastavljaju tamo gdje je stao njihov otac, prije rata vlasnik kafića i trgovine u Nuštru te restorana u Vinkovcima, koji je tijekom rata ostao bez sve svoje imovine.
Tatinim stopama
– S obzirom na to da je tata bio poduzetnik, krećemo njegovim stopama znajući da je kafić tek početak, samo da svladamo zanat u radu s ljudima. Želimo najprije završiti fakultete, a onda se baviti i nečim još ozbiljnijim. Zašto ne i restoran? Ide nam svaki dan sve bolje – priča Tomislav, dodajući kako su iskoristili 25 tisuća kuna poticaja od Zavoda za zapošljavanje, a ostatak su posudili od obitelji. A dugove već pomalo vraćaju.
– Kad bude prilike, proširit ćemo posao jer želimo ulagati u Vukovar i zapošljavati Vukovarce. Otvoriti možda neki obrt, ma mi se možemo baviti bilo čime, važno je truditi se – dodaje Grgur. Kaže da su osim njih dvojice zaposlili još jednog djelatnika, ali da rade sva trojica pa gazde svakodnevno poslužuju goste, koji ih zbog iznimne sličnosti nerijetko zamijene.
– Ali obojica se odazivamo na oba imena – kažu momci smješkajući se.
Svoj su kafić uređivali sami, vlastitim idejama, a osim već glasovite odlične kave, svojim gostima nude i nastupe rock-sastava, kojima su širom otvorili vrata. I tako je kafić “Twins” postao jedino mjesto u Vukovaru gdje se navečer može čuti i izvoditi živa glazba – za mlade svih nacionalnosti.
– Dolaze svi, nemamo problema s time, dapače. Većinom su naši gosti Hrvati, ali dolaze i Srbi, svi se ugodno osjećamo. Meni je zbog toga drago jer svi smo mi Vukovarci. Ja sam Hrvat, ali nitko mi ne smeta. Svjesni smo onoga što je bilo u prošlosti, ali dosta je tih priča, ne treba se zadržavati na tim temama. Poštujem svaku žrtvu, uostalom i moj je otac žrtva, ali svi bismo se trebali okrenuti pozitivi, poduzetništvu, budućnosti... – kaže Tomislav, a njegov brat potpuno se slaže s njim, smatrajući da se “ne može naprijed s temama koje nas vuku u prošlost”.
Zašto su svoju budućnost odlučili vezati baš uz Vukovar?
– Najveći dio života proveli smo ovdje, ovdje su nam obitelj i prijatelji, a iako smo rođeni u progonstvu u Zagrebu, osjećamo se kao Vukovarci – govore uglas, no obojica će se složiti da je država zaboravila njihov grad.
– Ne ulaže se u grad, kao ni u Slavoniju. Po tome smo zapostavljeni i zaboravljeni, to je grijeh svake vlade. Konkretno, u Vukovaru je problem to što ne postoji kontinuitet, pa kad je na vlasti oporba, kao sada, onda se samo prepucava sa Zagrebom i obrnuto, na štetu nas Slavonaca – priča Grgur pa negoduje zbog problematike ćirilice na pločama u gradu koje ne smatra stvarnom već nametnutom.
Nije vrijeme za ćirilične ploče
– Ako te ploče nekog vrijeđaju, smatram da nije vrijeme da se postavljaju. Sve i da to vrijeđa jednog Vukovarca koji je izgubio dijete, nije još za njih vrijeme. Ne treba izazivati i skupljati političke bodove na ljudskim tragedijama. Većina misli da je prerano za to. Svi misle da je lako živjeti u Vukovaru, ali nije. Ljudi se bore i normalnim ljudima ne smeta različita nacionalnost, a mladima je do posla, a ne do prepucavanja. Iako sam izgubio oca, nisam zatrovan niti mrzim, ali treba razumjeti da ovim ulicama slobodno šeću neosuđeni ratni zločinci. Nemam ništa protiv Srba, jer nismo tako odgajani da mrzimo narode. Poslovne knjige vode nam Srbi, od njih kupujemo piće – priča Grgur, dodajući da je problem to što ljudi imaju viška vremena pa pričaju o ratu i politici, ali ih za to ne treba kriviti, već razumjeti. Volio bi vidjeti Vukovar čije su ulice pune danju i noću, a da bi se to dogodilo, treba mladima omogućiti posao i stanove, tako da što više ljudi dođe živjeti u grad.
– Ne treba se dogoditi nešto veliko, neko čudo, dovoljno je da u Vukovar dođe neki ozbiljniji projekt koji bi zaposlio 200-300 ljudi koji bi hranili isto toliko obitelji, a i mi ugostitelji imali bismo bolji promet. Veći projekt za sobom vuče kooperantske tvrtke i stalno se vrti neki novac. Bit će i toga, budimo optimistični. Lijepo je živjeti u ovome gradu...
Bravo momci! Vi ste ponos Hrvatske a bili bi i Filipov i Ljerkin ponos da vas mogu vidjeti. Nadam se da negdje od gore gledaju s ljubavlju... Poznavala sam ih a vas sam vidjela kada ste bili bebe, tek rođeni. Neka vam je s Božijim blagoslovom i sretno.