U odijelima se osjećamo posebno, a i ne vide se socijalne razlike

Maja Barić odijeva bijelu košulju, crne hlače, stavlja mašnu oko vrata, uskače u crne platnene cipele i ogrće se tamnim sakoom. Istodobno, na drugoj adresi, i Dario Matuzalem “nabacuje” bijelu košulju, crne hlače “na crtu”, veže kravatu.

Tako odjeveni spremni su za ozbiljan poslovni sastanak, no oni hvataju školske torbe u ruke i jure na nastavu.

Sudjeluje 28 učenika

Maja i Dario učenici su 2. a razreda Srednje škole Stjepana Sulimanca u Pitomači, a njih ukupno 28 dio je pilot-projekta “Dress code”. U uniformama u školu dolaze od 29. travnja.

– Mnogima je neobično vidjeti nas tako sređene, zaustavljaju nas i zapitkuju, a ja se osjećam posebno i ponosno – započinje Maja. Nema više, dodaje, ni svakodnevnih muka kako iskombinirati majicu i traperice.

– Puno se brže spremim za školu jer unaprijed znam što ću odjenuti – nastavlja. Dario je pak kravatu ranije nosio samo u svatovima.

– Osjećam se bolje jer smo svi isti, ne vide se socijalne razlike, a i s profesorima smo u boljim odnosima, gledaju nas drukčije – ponosan je i on.

Đacima pak u školi nisu ništa nametali, dopustili su im da sami odluče kako žele izgledati dok sjede u klupama. Iz škole su najprije obišli butike i izračunali za koliko se može kupiti takva odjeća, kako njihov projekt ne bi bio prevelik teret za roditeljski džep.

– Upravo je zato to težak projekt, što roditelji plaćaju – svjesna je razrednica Anita Rengel, koja je bila spremna iz svoga džepa platiti uniformu đacima koji si ju ne mogu priuštiti. A otkako nose uniforme, budući su upravni referenti vidno “živnuli”.

– Angažirani su za sve što zatreba u školi. Neprestano se fotografiraju, osjećaju se vrednijima jer upravo oni brišu te socijalne razlike, koje su, nažalost, sve izraženije i djeca ih psihički teško podnose – ističe ona.

U uniformama će dočekati završetak nastave, a škola će potom anketirati đake, roditelje, ali i javnost, kako bi se otkrile prednosti i nedostaci “dress codea”.

Uzgajaju ekobilje, putuju...

– Pokaže li se projekt uspješnim, tražit ćemo još razreda koji žele od jeseni nositi uniforme – kaže ravnatelj Josip Ivoš.

Za školske su se odore lani odlučili i u OŠ Juraj Dalmatinac u Šibenku, a ranije i, djelomično, osječka OŠ Antuna Mihanovića.

Škola iz Pitomače pak nije posebna samo po odjeći. Izvukli su četiri milijuna kuna iz EU fondova u samo godinu dana, a đaci su im, zahvaljujući projektima, obišli pola Europe. Projekte pišu sami nastavnici i ravnatelj. Na čak 25 hektara uzgajaju ekobilje, najviše kamilicu, a za to su, s još dvije partnerske škole, dobili 2,5 milijuna “europskih” kuna, dok im je država ustupila zemlju. Od zarade kupuju što im treba u školi, ali plaćaju i izlete i ekskurzije. Obrađuju još sedam-osam hektara zemlje pod plastenicima i vinogradima.

– Jedina smo škola koja proizvodi pjenušac na tradicijski način, vrenjem u bocama – navodi ravnatelj.

Jedan od ukupno dva restorana u Pitomači upravo je njihov, izučavaju u njemu buduće konobare i kuhare, a gosti, opet, jedu ekološko povrće uzgojeno u školskom vrtu. Budući mehaničari upravo izrađuju solarni automobil.