'U Oluji su stradali i Srbi i Hrvati, trebaju imati zajednički spomenik'

Nije lako s Veljkom Džakulom. U ratu je bio na drugoj strani, pa je krenuo pregovarati, pa su ga njegovi iz Knina željeli ubiti. U Beogradu je za dlaku izbjegao likvidaciju kad su ga, po naredbi Miloševića, željeli odvesti na Frušku goru, gdje bi prošao kao i Ivan Stambolić, pod zemljom. Nedavnim odlaskom u Knin uzburkao je javnost. Kaže da slijedi Vukovar, gdje se svi trebaju pokloniti žrtvama. Za zločine u Oluji krivi politički vrh, a generala Antu Gotovinu ne.

Kako ste se uopće odlučili otići u Knin?

Miroslav Linta, lider organizacije izbjeglih Srba iz RH u Srbiji, pozvao je predsjednika Ivu Josipovića da dođe 8. kolovoza u Žirovac kod Dvora i položi vijenac za poginule Srbe u Oluji. Predsjednik je brzo reagirao i preko svojih savjetnika poručio da je spreman to učiniti. Pozvao je i mene i Lintu i druge predstavnike izbjeglih Srba da prije Žirovca odemo skupa i u Knin. Linta je odbio, a ja prihvatio. Uzeo sam si tek nekoliko sati za dogovor s ljudima iz SDF-a i organizacijama civilnog društva, nisam uopće razmišljao trebam li otići ili ne. Otišao sam, prije svega jer je Josipović dobio veliku potporu i glasove Srba u Hrvatskoj, kao i Vlada. I to je bio amanet da se neke stvari promijene i pokrenu. Jako se dobro osjećam što sam to napravio. Tamošnji govor predsjednika i premijera Milanovića snažan je zaokret. Nije se samo slavila Oluja nego se govorilo i o žrtvama, a Srbi su dugo čekali da se i na taj način progovori. Taj je iskorak važan za proces suočavanja.

Što ste sada za Hrvate, a što za Srbe, kakve su reakcije?

Reakcije su burne. I kod Srba koji kažu da sam prvi Srbin koji je otišao slaviti Oluju, a i kod Hrvata koji kažu: što je došao baš taj da nam kvari proslavu. Sve to govori o nespremnosti ljudi na taj moj potez. Prve reakcije većine Srba bile su da nisam trebao ići, jer zašto bih ja slavio s Hrvatima pobjedu nad Srbima. Hrvatima sam većinski omražen čovjek iz Krajine i sada dolazim krnjiti njihovu proslavu. No, takve će se reakcije slijegati, pogotovu nakon istupa Milorada Pupovca, iz kojega se vidjelo da ja nisam prvi predstavnik Srba koji je bio na proslavi Oluje, nego su to bili predstavnici SDSS-a, neki njihovi ministri u vladi HDZ-a i zastupnici. Doduše, u javnosti to dosad nitko nije znao, znači bili su tajno. I sad kad sam se ja odlučio ići bez ustručavanja, za njih sam izdajnik. Potom je Pupovac izjavio da još nije vrijeme da se ide u Knin, jer još nisu riješene neke stvari. A što su onda tajno tamo bili? To je toliko kontradiktorno, ružno i loše da ispada da su oni i HDZ nešto tajno radili, za svoje interese, a ne za ukupnu hrvatsku zajednicu oko suočavanja – kako da Hrvati proslave Oluju, a da Srbi shvate da je to legitimno pravo Hrvata i hrvatske države, a da to Srbe ne vrijeđa, te što to hrvatska država treba učiniti prema Srbima da Oluja ne bude toliko drastična u njihovim očima. Mislim na ispriku svim žrtvama Oluje, procesuiranje počinitelja ratnih zločina te stvaranje uvjeta za punu integraciju Srba u hrvatsko društvo.

SKH-SDP okrenuo leđa

Bili ste u Kninu, ali pod posebnim osiguranjem?

Ne. Došao sam s dvojicom savjetnika predsjednika u kolonu u kojoj je bila Vlada, politički i vojni vrh. Dakle, osiguranje je bilo za sve nas. No, mislim da su vodili računa da me netko ne pljune ili dobaci, jer onda bi Srbi rekli: "Evo vidiš kako je prošao, što mu je to trebalo?"

Vaš dolazak protumačen je kao priznavanje legitimnosti akcije Oluja?

Oluja ima šire značenje. Nije samo vojna akcija za uspostavljanje punog suvereniteta nad teritorijem RH, a taj dio legitimiteta nitko ne može osporiti Hrvatskoj koja je na to imala pravo. To što nije bilo snage kod političkih elita ni s hrvatske ni sa srpske strane da se taj problem riješi provedbom Plana Z4, a što je onda predsjednik Tuđman vješto iskoristio i pokrenuo Oluju, dovelo je i do posljedica, ubojstava ljudi i paljenja kuća. Bilo bi drukčije da je ova država spriječila ubijanje, paljenje, a i da se distancirala i javno prokazala one koji su to poduzimali. A onda bi Srbi shvatili da Oluja nije imala taj cilj, da protjera Srbe. No, nakon egzodusa 250.000 Srba, Hrvatska im je zatvorila granice. Njihova je imovina devastirana, a Hrvatima useljenicima poručivali su da će to biti njihova zemlja. Zato Oluja u svijesti Srba ima drukčiji smisao nego kod Hrvata. Da nije bila samo akcija koja vraća teritorij, nego i akcija da se Srbi više nikad ne vrate.

Tražite da se obilježe i mjesta gdje su pokopane srpske žrtve u Oluji?

Te spomenike ljudi samoinicijativno podižu žrtvama, no mislim da bi država trebala pokazati pijetet i podići spomenik svima koji su stradali u Oluji i poslije nje. Da se svima oda počast. Važno je i da se ekshumiraju svi koji su stradali, zato što ima dosta grobišta s NN oznakama.

Smatrate, dakle, da treba podići zajednički spomenik Hrvatima i Srbima stradalima u Oluji?

Može biti i zajednički spomenik, ne bježim od toga, ali i ne odlučujem. Zajedničko im je stradanje, a možda bi bilo dobro da grobnice i spomenik budu stoga zajednički. Suočavanje s prošlošću je vrlo važno jer svatko sebe doživljava kao žrtvu, a ne želimo priznati da je bilo žrtava i na drugoj strani. I svi čekamo da drugi prizna samo našu žrtvu. Pa puno je teže reći "da, i mi smo njima činili žrtvu".

No, u vrijeme Oluje gdje ste vi bili? U zatvoru? Uhapšeni ste u operaciji Bljesak, zašto ste se uopće pobunili protiv Hrvatske?

Nismo se mi pobunili protiv Hrvatske. To je nametnuta odgovornost Srbima kad se kaže da su se pobunili. Pa Srbi su na prvim parlamentarnim izborima dali golemu podršku SKH-SDP-u. Samo je u pet općina pobijedio SDSS. Znači, tri puta više zastupnika su Srbi imali u SKH-SDP-u nego u srpskoj stranci. Međutim, tadašnji SKH-SDP uopće nije shvatio odgovornost koju su preuzeli zajedno s našim glasovima. Potpuno nam je okrenuo leđa, pa je i potpredsjednik Sabora Simo Rajić morao dati ostavku. Nas su napustili i gurnuli nas Tuđmanu, a on Miloševiću. Nakon toga su nas proglasili agresorima. Zašto nisu zajedno s nama sjeli i tražili rješenje? Stoga je i rezultat morao biti takav. Retorika je usto bila ekstremna, pa je i nastalo iracionalno stanje i vlast ekstremista. Tko god je zastupao mir, proglašen je izdajnikom. A i Srbi i Hrvati su se tada bojali rata. Nije bilo velikih junačkih sukoba i juriša kao u Drugom svjetskom ratu, to je bio rat teške artiljerije, bježanije i tko koga uhvati... A onda slijedi devastacija prostora i iživljavanje nad civilima.

I lider hrvatske oporbe Tomislav Karamarko rekao je da u Knin nije došao pravi čovjek i da vam je hrvatska policija '95. stavila lisice?

Gospodin Karamarko dobro zna da su mnogi Srbi dobili takve lisice na ruke, da su pobijeni, a bili su nevini. Ne znači ako je dobio lisice da je čovjek i odgovoran. Tko zna, možda će jednom i njemu netko staviti lisice na ruke, a nevin je. Osim toga, dok su mi stavljali lisice, ispričao mi se zapovjednik hrvatske policije i rekao: "Oprostite, rečeno mi je iz Zagreba da vam to napravim."

Koliko je Srba danas u zapadnoj Slavoniji?

Od tadašnjih 5500, sada nas je 1250.

I Pupovac vam odriče pravo predstavljanja Srba?

U političkom smislu nemam takav legitimitet kao Pupovac, jer ga je on ostvario kroz izbore. No, ja u Knin i nisam išao kao politički predstavnik Srba, nego sam predstavljao SDF, koji zastupa normalizaciju odnosa između Hrvata i Srba i brine se o pravima Srba. Pupovac je imao jaku logistiku HDZ-a, financijsku i svaku drugu, kako bi upravo on bio prvi predstavnik Srba u RH i kako bi mogao kontrolirati i manipulirati srpskom zajednicom. Iskreno, on je ipak bio HDZ-ov potrčko, koji mora odrađivati prljave poslove za HDZ. Zbog toga je sada i nervozan, pa je bio i zatečen inicijativom predsjednika Josipovića. Neka sad on objasni srpskoj zajednici kako to da su njegovi s HDZ-om odlazili u Knin, a s Kukuriku koalicijom nisu htjeli ići.

Vjerujem Nikoliću

Je li vas sada Josipović prihvatio kao neku vrstu rezerve za Pupovca?

Ne. Predsjednik u svojoj državničkoj misiji ovdje traži partnere. On nas je sve jednako pozvao. Nemam ni ambiciju nikome biti rezerva, no ovo što sam ja napravio smatram da je veće nego što je Pupovac u prošlih osam godina sanjao da treba učiniti.

Neki tumače da ste odabrani kao most između Josipovića i predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, kojeg ste vi podržavali, dok je Pupovac podržavao Tadića?

Službeno, nisam dao podršku Nikoliću. No, želio sam promjene u Srbiji. Na prošlim izborima podržao sam Tadića i nisam htio ponoviti pogrešku. Htio bih Nikoliću pomoći u tome da ne čini greške koje je činio Tadić prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj. No, niti se guram, niti mislim da bih u tome trebao biti jedini. Stoga sam bio na inauguraciji Nikolića u Beogradu, a trebao je doći i Pupovac premda je loše govorio o Nikoliću, a dobro o Tadiću, koji ga je njegovao i tetošio, organizirao mu autobuse birača iz Srbije, a Pupovac ga je obmanjivao. Nikolić je silno želio doći na čelo Srbije i vjerujemo da će napraviti promjene i da će dobro vagati što radi i vjerujemo da će se on i predsjednik Josipović složiti.

Vjerujete da će se složiti premda je Nikolić bio četnički vojvoda?

Bio je četnički vojvoda u vrijeme rata, kad su ljudi nacionalno ostrašćeni. On se sad želi prikazati kao građanin koji ima drukčiji pristup, napustio je Radikalnu stranku, što znači da je spreman napraviti promjene. Obećao je da hoće i zašto sumnjati u to.

Pupovac kaže da je greška bila ići u Knin i da treba ići u Vukovar 18. 11. na Dan sjećanja. Idete li i vi?

Svima nama je mjesto u koloni u Vukovaru, no tamo je najvažnija uloga Zajedničkog vijeća općina koje predstavlja Srbe na tom prostoru. Tamošnji Hrvati i Srbi bili su sukobljene strane i oni sada moraju biti u prvom planu. I moraju snositi teret suočavanja. Naš dolazak sa strane ne bi smio zasjeniti njihovu ulogu. Pa tako ni Pupovac. Nije njegov dolazak, kao što kaže sada ministar branitelja Fred Matić, taj koji će označiti prestanak rata u Hrvatskoj, već je to na odgovornosti tamošnjih ljudi koji su bili u ratnom sukobu. I ova vlast treba shvatiti da Srbi tamo organizirano žive i da ih treba kvalitetno integrirati, a nametanjem Pupovca tome ne vodi.