U ovom nam stoljeću ne prijeti ledeno doba, ali...

Orkanski vjetrovi, grmljavine, ekstremne količine kiše i snijega, pijavice, hladnoća, Jadran okovan ledom, borba za preživljavanje... Sve se to već jednom dogodilo i sve će se to, sigurno, jednoga dana ponoviti. Ali na ključno pitanje – kada – znanost nema odgovor, tvrdi akademik Vladimir Paar koji se godinama, uz fiziku, bavi i izučavanjem klime. Zapravo, paralelno se bavi i jednim i drugim jer da bi se, kaže, razumjele, objasnile i predvidjele razne klimatske promjene, nužno je razumjeti brojne fizikalne procese.

– Ključni su nelinearni dinamički sustavi koji imaju svojstvo da beznačajan uzrok može imati nesagledive posljedice, odnosno da mala promjena može stvoriti dramu. Tim sustavima počeo sam se baviti prije četrdesetak godina – objašnjava Paar. On i njegov tim bavili su se analizom klimatskih mijena u posljednjih milijun godina i došli su do zaključka da se konstantno smjenjuju velika ledena doba s globalnim zatopljenjima. A u svakom od njih postoje ciklusi malih ledenih doba i malih globalnih zatopljenja.

Danas smo u fazi velikog globalnog zagrijavanja koje je nastupilo prije oko 11 tisuća godina. Međutim, i u tom razdoblju, kaže Paar, klima nije konstantna, već su se pojavljivala tzv. mala ledena doba.

– Veliko zahlađenje pritisnulo je 14. stoljeće na samom početku najavivši skore jade. Baltičko se more zamrznulo 1303. i 1306. godine. Uslijedile su godine velikih hladnoća, oluja i kiša. Suvremenici nisu znali da su to znaci onoga što se otad zove “malo ledeno doba”. Nisu bili svjesni ni toga da se zbog klimatske promjene gubi veza s Grenlandom, da su tamošnja normanska naselja nestala, da se uzgoj žitarica smanjio na Islandu, a osjetno i u Skandinaviji. Ali mogli su osjetiti hladnoću i sa strahom gledati posljedice – prepričava situaciju u tom razdoblju koje je svoje mjesto dobilo i u literaturi.

Vrhunac je to malo ledeno doba imalo između 1645. i 1715. godine i desetkovalo je poljoprivrednu proizvodnju, izazvalo glad i ratove za hranu.

– Sjeverni Jadran bio je mjesecima prekriven debelim slojem leda, Venecija okovana ledom po kojem se putovalo saonicama, a sultanove miljenice iz istanbulskog harema začuđeno su promatrale zaleđeno more. Sava se zamrzavala i ljeti, a snijeg je u Hrvatskoj padao usred tog godišnjeg doba – objašnjava Paar što se događalo u prošlosti na našim prostorima.

Znanost bez odgovora

U proteklih milijun godina bilo je deset velikih ledenih doba i svako je trajalo od 40 do 100 tisuća godina. Za razliku od njih, razdoblja globalnog zagrijavanja traju od 10 do 20 tisuća godina. Najgore ledeno doba bilo je u razdoblju od 115 tisuća do prije 15 tisuća godina, a u njemu je velik dio Europe bio pod vječnim snijegom i ledom te je naš predak pračovjek gotovo izumro. U najhladnijem dijelu tog razdoblja temperatura na Antarktici bila je 12 stupnjeva niža nego danas.

Na pitanje što utječe na drastične promjene klime postoji nekoliko teorija, ali precizan odgovor znanstvenici ni danas nemaju. U svakom slučaju pretpostavlja se da na klimu utječe plin CO2 i da povećanje njegove količine u atmosferi izaziva efekt staklenika, zbog čega dolazi do rasta temperature na Zemlji.

– I posljednjih petnaestak godina povećava se koncentracija ugljikova dioksida, ali temperatura na Zemlji ne raste. Zašto ako je CO2 ključan za to – pita Paar i spominje još dvije teorije koje prema znanstvenicima utječu na promjene klime. To je magnetsko zračenje Sunca čija je snaga počela slabiti 1998., kada prestaje i rast temperature na Zemlji te gravitacijski utjecaj Marsa, Venere i Jupitera, o čemu je prvi u današnjoj zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dvadesetih godina 20. stoljeća govorio Milutin Milanković.

– No treba reći da na klimu na Zemlji utječe velik broj prirodnih faktora poput periodičnih promjena oceanskih struja, promjene intenziteta El Ninja, međudjelovanja oceana i atmosfere, upijanje ili ispuštanje ugljikova dioksida u oceanima, gravitacijsko djelovanje drugih planeta na Zemlju, fizikalni procesi stvaranja i utjecaja oblaka, vulkani, potresi, utjecaj biosfere itd. Znanstveno razumijevanje tih fizikalnih, kemijskih, geoloških i bioloških procesa vrlo je nepotpuno zbog ogromne složenosti i isprepletenosti brojnih faktora, kao i vjerojatno još nekih prirodnih fenomena koje zasad ne znamo. Na primjer, nedavno je pozornost privukla spoznaja da svakih dvjesto godina dolazi razdoblje velikih poplava i oluja. Zašto? A u jedno takvo razdoblje upravo ulazimo. U fizici dobro znamo da u nelinearnom dinamičkom sustavu (a takav je i klima) ima mnogo i periodičnih i kvaziperiodičnih i kaotičnih (deterministički kaos!) i kriznih fenomena i ne treba se čuditi. Uopće je krajnje naivna iluzija o stabilnoj klimi – upozorava Paar.

Dakle, nastavlja, daleko od toga da je klima na zemlji bila ili da će biti stabilna. Tijekom vremena izmjenjuju se ledena doba i globalna zagrijavanja. – Prema matematičkoj analizi, pri tim promjenama temperature pokazuje se kombinacija periodičnih vanjskih utjecaja s vremenom od 100 tisuća, 40 tisuća i 23 tisuće godina, što su, zapravo, razdoblja u kojima se mijenja Zemljina putanja, nagib Zemljine osi i Zemljina precesija. To znači da i to ima utjecaj na klimu – kaže Paar. Dodaje da je, osim toga, mladi hrvatski fizičar Matko Glunčić otkrio da postoje i razdoblja utjecaja koji djeluju na velike klimatske cikluse od 73 tisuće, 38 tisuća i 16 tisuća godina. O kakvim, odnosno čijim utjecajima se radi, znanost nema odgovor, što, ističe Paar, upućuje na ogromnu složenost faktora koji utječu na klimu.

Nema dugoročnih prognoza

Stoga je nemoguće prognozirati kakva će klima biti za godinu, dvije, pet ili deset, pedeset ili sto. Jedino se sa sigurnošću može reći da će ponovno nastupiti veliko ledeno doba.

– No kad će se to dogoditi, ne možemo sa sigurnošću predvidjeti. Sigurno je samo da se u ovom našem stoljeću ne trebamo brinuti da će nam nastupiti ledeno doba, ali s ostalim iznenađenjima moramo računati – zaključuje akademik Paar.