U pandemiji je cenzura na društvenim mrežama institucionalizirana

Kada se jednom ova pandemija završi, pa se bude podvlačila crta, vjerojatno će u njezin negativan skor ući i potpuni gubitak povjerenja u društvene mreže. “Prije korone” svi smo odlazili na Twitter ili Facebook kao na neki forum, gdje se koliko-toliko moglo uživati u slobodnoj i otvorenoj raspravi i razmjeni mišljenja. Činilo se kao da na društvenim mrežama postoji prozorčić u svijet, koji nam je dotad bio nepoznat i nedostupan.

Dok se za “tradicionalne medije”, poput novina, radija i televizije, smatralo kako su u rukama elita koje nam svoje istine nameću “odozgo”, za društvene mreže se mislilo kako pružaju prostor istinskoj demokratskoj raspravi, gdje je svatko mogao iznijeti svoje mišljenje, bez straha od cenzure.

Ako je Veliki Brat preko tradicionalnih medija “gledao nas”, putem društvenih mreža mi smo gledati Velikog Brata. A onda smo, kada je izbila koronakriza, vidjeli kako su i velike digitalne platforme, pod izgovorom zdravstvenih i sigurnosnih razloga, počele zavoditi cenzuru kroz takozvani fact-checking. Doduše, cenzure je bilo i do tada, pa smo mogli vidjeti kako se povremeno blokiraju neki sadržaji, ali ta cenzura nije bila sistemska. Tek s koronom je cenzura na društvenim mrežama postala institucionalizirana. Izlika je, naravno, bila u tome kako zbog ozbiljnosti situacije treba blokirati sve alternativne teorije oko pandemije i usmjeriti ljude na službene izvore informiranja kao na jedino pouzdane i relevantne.

Tako smo dobili mantru o tome kako “treba slušati struku”. A struka je toliko puta griješila i samoj sebi upadala u usta da smo kao rezultat dobili potpuno gubljenje društvenog povjerenja i stvaranje panike koja nas je sve samo dodatno ugrozila. Štoviše, paniku je podgrijavala sama “struka”, kako bi, u nedostatku pravog odgovora, stvorila izgovor i dala sebi na značaju, pa je na kraju ispalo kako bismo kao društvo bolje prošli da smo se držali starih dobrih teorija zavjere, nego što smo slijedili uputstva samozvanih proroka.

Bar bi bio očuvan minimum društvenog povjerenja. Ali, tako je to kada se autoritet gradi na laži, uvijek se izdigne za koji kat više, pa ga i mali potres sruši. Kao da cenzori na društvenim mrežama i fact-checkeri ništa nisu naučili od grafita na fasadama zgrada. Kroz cenzuru se ne može graditi autoritet istine, jer je to poput građenja kule na pijesku, koju izbriše prvi malo jači val. Zabrane samo stvaraju otpor i postaju hrana onome protiv čega se, navodno, bore.

Zbog svega toga je povjerenje ljudi u društvene mreže danas manje nego povjerenje u tradicionalne medije. Međutim, kod ovog novog oblika cenzure na društvenim mrežama postoji još jedna dimenzija, koja dodatno pobuđuje zabrinutost. Vjerojatno ste i sami bili u situaciji da budete blokirani i to bez nekog naročitog razloga.

To je zato što ste nekom riječju ili slikom aktivirali algoritam. Ti algoritmi su pod zaštitom poslovne tajne, tako da je to oblik cenzure koji je potpuno anoniman i čiji su razlozi nedostupni javnosti. Svako civilizirano društvo počiva na nekoj vrsti povjerenja i konsenzusa oko temeljnih vrijednosti i pravila ponašanja. Demokracije se smatraju najrazvijenijim oblikom civiliziranog društva, između ostalog, zato što u njima vlast polaže račun javnosti za svoje postupke. Čak i autoritarna uređenja pokušavaju legitimirati svoje postupke pred sudom javnosti. No, digitalne platforme vam nikada neće reći razloge zbog kojih su vas blokirale.

S cenzurom na društvenim mrežama ulazimo u svijet orvelovštine i inducirane društvene paranoje, u kojem nikad ne znate kojim ćete svojim postupkom pokrenuti mehanizam kažnjavanja i cenzure. Još i gore, umjesto običaja da se vlast opravdava građanima kada uvodi neka ograničenja, stvara se atmosfera u kojem su građani ti koji se moraju pravdati i kojima može biti uskraćeno pravo glasa bez ikakvog objašnjenja. To je razlog zbog kojeg digitalne platforme, koje su nekad smatrane izuzetnim sredstvom za proširenje demokracije, danas, sa svojim algoritmima i fact-checkerima, predstavljaju možda i najveću prijetnju za demokratski poredak.

Cenzura na društvenim mrežama slama povjerenje na kojem počiva svako civilizirano društvo, koje može postojati samo ako se razlike u stavovima rješavaju u slobodnoj i otvorenoj raspravi.

Ne propustite specijal Večernjeg lista: Hrvatska - 30 godina neovisnosti