U političkom su paklu, ali za investitore su raj

Spektakularan bijeg bivšeg premijera Makedonije Nikole Gruevskog u Mađarsku, gdje je zatražio azil, sliči na špijunske filmove o Jamesu Bondu. Jednog od donedavno najmoćnijih ljudi u Makedoniji, koji je državom vladao kao premijer od 2006. do 2016. i kojega sumnjiče da je brojnim malverzacijama pronevjerio velik novac, nazivaju sada makedonskim Ivom Sanaderom.

Pitanje je svih pitanja kako je uopće bivši predsjednik stranke VMRO-DPMNE, Nikola Gruevski uspio proći granice, s obzirom na to da mu je prije nekoliko mjeseci oduzeta građanska i diplomatska putovnica jer mu je u listopadu, nakon što mu je na sudu odbijena žalba, potvrđena presuda od dvije godine zatvora, zbog toga što se u privatne svrhe koristio Mercedesom vrijednim 600.000 eura plaćenim javnim novcem.

Osim te presude, protiv Gruevskog se vodi još pet sudskih postupaka. Sigurno se zna da se Gruevski danas nalazi u Mađarskoj tvrdeći da je sudski progon kojemu je izložen politički motiviran. O načinu njegova bijega dolaze kontradiktorne informacije s raznih strana. Dok jedni tvrde da se potajno iskrao iz svoje zemlje u Albaniju noću, sa šeširom na glavi i sunčanim naočalama, koristeći lažnu putovnicu, albanska policija tvrdi da se koristio mađarskim diplomatskim automobilom.

Neki izvori iz makedonske policije tvrde da je Gruevski ilegalno prešao makedonsko-albansku granicu i domogao se Tirane te se sklonio nakratko u mađarsko veleposlanstvo i potom prvim jutarnjim izravnim letom otputovao u Budimpeštu. Posada aviona navodno nije znala tko je putnik koji tijekom cijelog leta nije skidao sunčane naočale. Ne zna se čijom se lažnom putovnicom koristio, ali neki izvori navode da je bila bugarska.

Optužbe za korupciju

Međutim, bugarske vlasti demantirale su navode da je koristio bugarski dokument, u nedostatku svog originalnog koji su mu makedonske vlasti oduzele prije nekoliko mjeseci. Jedina je neke konkretne informacije dala albanska policija koja je navela da je “Nikola Gruevski napustio albanski teritorij 11. studenoga 2018. oko 19.11 sati na graničnom prijelazu Hani i Hotit, gdje je ušao u Crnu Goru putujući automobilom mađarskog veleposlanstva iz Tirane registarskih oznaka CD 1013A”. Analitičari su pak uvjereni da Nikola Gruevski nije mogao samo tako napustiti zemlju. Štoviše, sigurni su da postoji dogovor između socijaldemokratskog premijera Zorana Zaeva i konzervativne oporbene stranke VMRO-DPMNE da zauzvrat za podršku jednog dijela zastupnika VMRO-DPMNE u Sobranju pri glasovanju o promjeni imena Makedonije u Sjeverna Makedonija, s obzirom na to da se nije moglo prekinuti pravosudni proces kako je to tražio VMRO-DPMNE, Zaev pusti da Gruevski pobjegne iz zemlje.

Zaev je odbacio špekulacije da se dogovorio s Gruevskim i omogućio mu da pobjegne pozivajući Mađarsku da ne pruža “utočište kriminalcima” i da “poštuje međunarodnu praksu” uskraćujući azil osobi koja je osuđena u pravnoj državi i za kojom je raspisana međunarodna tjeralica. Zaev je naveo primjer bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, koji je nakon što je bio osuđen za korupciju 2010. pobjegao, ali je uhvaćen i godinu dana kasnije vraćen u Hrvatsku.

Iako Gruevski ima jako dobre odnose i s Rusijom i s Vladimirom Putinom, ipak je Mađarsku izabrao za svoje utočište. Osim što se mađarski premijer Viktor Orban dosad pokazao kao saveznik Nikole Gruevskog koji mu je 2017. pružio potporu u kampanji za općinske izbore u Makedoniji, zajednička im je i neprijateljska retorika prema američkom milijarderu mađarskog podrijetla Georgeu Sorosu zbog njegova pomaganja imigraciji. Iako je mađarska vlada rekla da će taj zahtjev za azil proučiti “isključivo s pravnog gledišta”, izgleda da je odluka već odavno donesena s obzirom na to da je glasnogovornik Orbanove stranke Fidesz odmah kazao da je Gruevski “progonjen i ugrožen od lijeve vlade koja očito uživa potporu Georgea Sorosa”.

EU i SAD odmah su reagirali tražeći od Mađarske da izruči Gruevskog poručujući kako bi on kaznu zatvora trebao odslužiti u svojoj zemlji i očekuju od Budimpešte da im ga izruči. Iako će idućih dana Mađarska biti pod velikim pritiskom SAD-a i zemalja EU, teško je vjerovati da bi Orban mogao pokleknuti i izručiti Nikolu Gruevskog Makedoniji, s obzirom na to da je Orbanu vrlo malo stalo do dobrih odnosa s Bruxellesom, pa čak i SAD-om, zbog čega se sve više približava Rusiji, Kini i Turskoj. U tom smislu i njegov potez prema Makedoniji u potpunom je skladu s ruskom politikom prema toj zemlji.

Optužba da se u privatne svrhe koristio Mercedesom vrijednim 600.000 eura plaćenim javnim novcem, za što je Gruevski osuđen na dvije godine zatvora, mačji je kašalj prema zloporabi vlasti i velikoj financijskoj koristi koju je imao gradeći skulpture u Skoplju. Većina Makedonaca optužuje bivšeg premijera da je pod izlikom “potrage za identitetom i nacionalnošću”, makedonski glavni grad Skoplje pretvorio u grad koji je potonuo u kič, na temelju kojeg je sebi u đžep izvlačio velike iznose novca.

Istina je da nigdje u svijetu nema toliko skulptura ratnika i legendi kao u Skoplju. Projekt “Skoplje 2014.”, koji je nametnut glavnom gradu Makedonije i trebao je vratiti “sjaj u grandioznom stilu”, postao je financijska rupa bez dna na koju je potrošeno oko 15 milijardi eura u vrijeme dok je zemlja tonula u siromaštvo i nezaposlenost. Svaki drugi mladić ili djevojka su bez posla, a nezaposlenih je 35 posto. Sveučilišta i bolnice su loše opremljeni. Potreba za sanacijom primjetna je na svakom koraku. No, tadašnja vlada je očito imala druge prioritete. Podizanjem 27 neoklasicističkih i baroknih građevina, pet trgova s fontanama, desetaka spomenika i skulptura i jednog slavoluka po uzoru na onaj u Parizu, bivša vlast na čelu s premijerom, današnjim bjeguncem, Nikolom Gruevskim, kako bi opravdala svoj projekt tvrdila je da će Skoplje nakon stoljeća osmanske i desetljeća komunističke vladavine napokon postati pravi europski grad. Razmjeri tog pothvata “obnove” zapanjujući su jer se radilo o velikoj malverzaciji i pranju novca.

Neizvjesna budućnost

Makedonija je još u dubokoj političkoj krizi i jako daleko od približavanja EU i NATO-u unatoč tome što je makedonski parlament izglasao ustavne promjene koje će omogućiti toj zemlji da promijeni ime u Republika Sjeverna Makedonija, kao što je dogovoreno s Grčkom, što je bio preduvjet za deblokadu Makedonije za ulazak u NATO i EU. Naime, nakon 27 godina spora oko imena Makedonije, socijaldemokratski premijer Zoran Zaev u lipnju se s grčkim premijerom Alexisom Tsiprasom dogovorio da će Makedonija promijeniti svoje ime u Republika Sjeverna Makedonija a Atena će zauzvrat prestati blokirati svoje susjede u pokušaju pristupanja NATO-u i početku pregovora o pristupu članstvu u EU. Iako je makedonski parlament izglasao ustavne promjene, neizvjesno je hoće li Tsipras, s obzirom na to da Grčka prisvaja ime Makedonije i povijesno nasljeđe te nekadašnje sjeverne pokrajine, uspjeti učiniti isto te odluku ratificirati u grčkom parlamentu.

Naime, grčki nacionalisti, uključujući Tsiprasove koalicijske partnere, protive se dopuštanju Makedoniji korištenja tog imena u bilo kojem obliku. Neratificiranjem u grčkom parlamentu, ponovno bi oživio spor između Makedonije i Grčke, što bi Makedoniju dodatno dovelo u izuzetno težak položaj s obzirom na političke podjele u toj zemlji i što bi je moglo potpuno destabilizirati. Unatoč tome što Makedonija slovi kao jedna od najsiromašnijih zemalja na Balkanu, zanimljivo je da se prema najnovijem godišnjem izvješću Svjetske banke (SB) o regulativi poslovanja “Doing Business” vratila među vodećih 10, a Hrvatska je na 58. mjesto među ukupno 190 zemalja, objavila je prošle srijede Svjetska banka. Makedonija je vrhunski izvođač iz jugoistočne Europe (SEE) u najnovijem izvješću Svjetske banke o poslovanju “Doing Business”. Naime, zadnjih nekoliko godina Makedonija je, zbog geostrateške važnosti te zemlje, privukla mnoge investitore. Osim iz zapadne Europe, dolaze i s Bliskog istoka i iz Turske.

Ljubo Jurčić, ekonomski analitičar i sveučilišni profesor, smatra kako ono što je objavljeno u izvješću Svjetske banke o poslovanju apsolutno nije prava slika Makedonije.

– To je, na neki način, relativni pomak u odnosu na prethodnu godinu. Tu se gleda koliko su reformi proveli. Ako su napravili pet reformi, a Hrvatska tri, onda su ispred Hrvatske. Ali to ne znači da se u Makedoniji živi bolje nego u Hrvatskoj. To je relativni pomak u zemljišnim knjigama i registraciji poduzeća, u poreznom sustavu, u donošenju odluka, u dobavljanju kapitala, u kamatama. No Makedonija je sigurno dva-tri puta iza Hrvatske. Oni imaju manje od pet tisuća eura po stanovniku, a mi smo na 12 tisuća eura. Znači da Makedonija zaostaje najmanje 50 posto za Hrvatskom. U “Doing Businessu” je ispred Hrvatske, što samo znači da je na tih 4000 eura po stanovniku ona napravila relativno veći pomak nego što je Hrvatska napravila s 12 tisuća eura. To je samo taj pomak – govori profesor Jurčić ističući kako se svakako treba uzeti u obzir i taj politički dio.

– Makedoniji ipak treba dati krila zbog prihvaćanja imena, uključivanja u NATO i EU. To je ta geopolitička igra. Tako da se njoj sada svako malo više dižu krila kao tim izvještajem Svjetske banke o poslovanju “Doing Business” – uvjeren je ekonomski analitičar Ljubo Jurčić.

Pogledajte video: Europska vojska

Video: VLm