U posljednjih 150 godina Hrvati su o svojoj sudbini odlučivali samo za vrijeme Tuđmana

Subota 29. prosinca
D. Orešković nudi samo opsesiju predsjednicom

Osim fraza koje su u (oporbenoj) politici uobičajene (u stilu – ovi sadašnji ništa ne valjaju, ja ću promijeniti Hrvatsku) negdašnja voditejica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, odvjetnica Dalija Orešković, u vrlo ambicioznoj najavi izlaska na političku scenu ne nudi baš ništa niti iza sebe ima išta obećavajuće, ali je mediji vole. “Konkretna” je samo u negativnoj opčinjenosti predsjednicom Kolindom, jednom ju je proglasila nulom, a gotovo nije bilo prigode u kojoj je nije ocrnila. Takvo što se u hrvatskoj politici gotovo ne pamti, jedino bi joj mogla biti ravna Jadranka Kosor sa svojom (pozitivnom) opčinjenosti Tuđmanom i (jedno vrijeme) Sanaderom. Nije, dakle, riječ o programu nego o osobi koja javnost pita – zašto Kolinda a ne ja, po čemu je ona svidljivija i privlačnija od mene? Znakovit je i naziv stranke koju osniva, Start, što znači – sve počinje od mene. Ta umišljenost i narcisoidnost jedinstvena je među javnim osobama, a zacijelo je potiče i stanje u hvatskoj politici u posljednjim desetljećima koja se iscrpljivala u “ja, ja i samo ja”, dok je zemlja prepuštana strancima, gospodarskom i demografskom propadanju.

Nedjelja 30. prosinca
Tko brani naše interese kao Orban mađarske?

Mostovci Nikola Grmoja i Miro Bulj imali su susret s novinarima ispred sisačke rafinerije na kojem su nabrojili neispunjena obećanja Plenkovićeve vlasti, među njima i obećanje da se rafinerija neće ugasiti. Bulj se zapitao – tko u Hrvatskoj brani nacionalne interese kao Orban u Mađarskoj? Pa bi bila zanimljiva usporedba dvaju državnika, mađarskog i hvatskog. Plenković je “europejac”, Orban je Mađar. Plenković se sluganski ulizuje Bruxellesu, Orban mu prkosi. Unatoč Plenkovićevoj servilnosti prema europskim moćnicima, nema stranih investicija u Hrvatskoj, unatoč Orbanovim sporovima s moćnim državama Europe, one u Mađarskoj imaju enormne investicije. Orban je izvorni član i osnivač svoje stranke Fidesz, Plenković u HDZ radi karijere ulazi više od 20 godina nakon što je osnovan. Dok Plenković u vrijeme komunizma sriče hvalospjeve ideolozima Jugoslavije kad je već ta umjetna država na izdisaju, Orban grmi protiv okupatorske sovjetske prisutnosti u Mađarskoj. Zaključno rečeno: dok Orban štiti mađarske nacionalne interese i kršćanske vrijednosti, Plenković ih ne štiti jer nema ni patriotski ni kršćanski odgoj. Ali koga briga što Mađarska nema mora.

Ponedjeljak 31. prosinca
Krivotvorine o pritiscima za vrijeme Tuđmana

U tekstu o neobičnim tužbama HRT-a protiv svojih zaposlenika od kojih traži odštete jedan lijevi list piše: “Ovakve tužbe u Hrvatskoj nisu zapamćene ni u devedesetima, u vrijeme najžešćeg pritiska politike na slobodu medija.” Mit o “nedemokratičnosti” i “pritiscima na slobodu medija” uobičajen je u osvrtima ljevičara na Tuđmanovo vrijeme u kojemu su slobode iskorištavane naglašenije nego danas. Vulgarni Feral Tribune i nije imao ništa drugo nego najprostije napade na Tuđmana i HDZ, Globus nije mnogo zaostajao, pokrenut je Jutarnji list sa sličnom uređivačkom politikom, cvao je i lijevi Novi list... A svakodnevno zalijetanje malog Račana na velikog Tuđmana, Budišine optužbe s visine nikad shvaćenog genija, Gotovčeva grmljavina i drugi oporbeni bjesovi koji su odjekivali u medijima bili su veća represija prema vlasti nego obratno. No kako su ljevičari nasljednici onih koji su u komunizmu zatvarali, sudili, mučili pa i ubijali, u demokraciji su devedesetih uživali u ulozi mučenika, a uživaju i danas. Krivotvorine iz lijeve tradicije, iz historijske navike.

Utorak 1. siječnja
Godina ateizacije i demografske katastrofe

Danas je Nova godina, kakva nam je bila protekla? Gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović u osvrtu na 2018. kaže kako je vlast ratifikacijom Istanbulske konvencije, prihvaćanjem Marakeškog sporazuma i odbijanjem referenduma o izborima što ga je pripremila Građanska inicijativa Narod odlučuje “pokazala totalitaran način vladanja narodom”. Biskup Bogović zacijelo je jedan od onih autoriteta u Crkvi koje vjernici najviše poštuju, pa bi se moglo reći da govori ako ne u ime svih onda sigurno većine katolika. Ići ću korak dalje pa ću reći da je jedno od glavnih obilježja lanjske godine bila – ateizacija zemlje. Drugo je tragično obilježje rekordno iseljavanje iz zemlje, neusporedivo najveće u samostalnoj Hrvatskoj. Treće je obilježje nastavak pada Lijepe Naše na dno ljestvica Europske unije u kojima se mjeri gospodarstvo, standard, konkurentnost..., ili uspon prema vrhu u istraživanjima o korupciji. Dakle, godina ateizacije, pada standarda i gospodarstva, godina korumpiranosti i demografske katastrofe. I istodobno u samostalnoj Hrvatskoj nezapamćenih samohvala vlasti.

Srijeda 2. siječnja
A što kad Asterix i Obelix mlate tupave Rimljane?

Ipak ti Amerikanci znaju ugodno iznenaditi. Svojedobno ih se u anketama većina izjasnila protiv teorije evolucije, a sada protiv – političke korektnosti. Siti su je, već pola stoljeća guši im slobodu izražavanja, a tako je i u mnogim drugim zemljama. Mnogi tradicionalni izričaji o društvenim skupinama, klasama, narodima, rasama, spolovima i spolnosti, ljudskim karakteristikama, čovjekovu stanju i izgledu... postali su nepoželjni ili zabranjeni. Umjesto “invalid” mora se reći “osoba s posebnim potrebama” ili “osoba s invaliditetom”. U SAD-u nema više “Crnaca”, postali su “Afroamerikanci” ili “Amerikanci afričkog podrijetla”. A Rome, kao što primjećuje jedan bloger, “nije politički korektno nazivati Ciganima ili Albance Šiptarima, Bosance identificirati s Mujom i Hasom, Slovence sa škrtcima, Srbe s rmpalijama, Hrvate s uštogljenim štreberima”. I sve do apsurdnog pitanja: “Jesu li Asterix i Obelix... politički korektni kad mlate u pravilu tupave Rimljane?” Bi li trebalo zabraniti Shakespearea zbog riječi “Slabosti, ime ti je žena” jer se to ne sviđa političkim čistuncima. I nemaju li upravo oni predrasude i naopake stavove o onima koje tobože štite?

Četvrtak 3. siječnja
Uporno se gura euro, a Hrvati ga ne žele

Evo se i ljevičarski mediji okreću protiv ljevičarske Vlade s HDZ-om na čelu – portal Telegram u naslovu ističe kako vlast “agresivno gura euro, ali prema svim anketama dosad, Hrvati ga uvjerljivo ne žele.” U anketi Eurobarometra 56 posto anketiranih u Hrvatskoj izjasnilo se protiv “Europske ekonomske i monetarne unije s jedinstvenom valutom, eurom” te je potpora uvođenju eura šest posto manja nego proljetos. Tako se nastavlja protunarodni niz – u Europsku uniju ušli smo na referendumu s manje od 30 posto glasova ukupnopg broja birača, o ulasku u NATO referendumom se nije ni odlučivalo, ali se zna da je potpora bila vrlo niska. Osim gromoglasnijih ljevičara i vladajućih političara, i to ne svih, nitko nije bio ni za Istanbulsku konvenciju i Marakeški sporazum. Nastavlja se tradicija naslijeđena iz Austro-Ugarske i prve i druge Jugoslavije, i iz NDH. U posljednjih 150 godina Hrvati su o svojoj sudbini odlučivali samo neko vrijeme devedesetih godina prošloga stoljeća zahvaljujući Tuđmanu, od kojeg se današnji HDZ otuđio i slizao s najvećim protivnicima i sotonizatorima te stranke i njezina osnivača. Koliko god su Tuđmana smatrali samodršcem, nikad u njegovo vrijeme nisu donošene odluke sudbinske za zemlju protiv volje naroda kakve su donošene od 2000. do danas.

Petak 4. siječnja
Neoporeziv dar za 
rodilje kojeg nema

Evo kako je ministar financija Zdravko Marić odlučio povećati natalitet. Neoporezivi iznos koji poslodavac daruje rodilji povećat će tri puta – s 3400 na 10.000 kuna. Vrlo darežljivo, koji bi to dobitak za roditelje bio! Ali i tako bijedni dobitak nevjerojatna je izmišljotina vlasti. Poznati demograf Stjepan Šterc kaže kako dosad nisu “zabilježena takva davanja poslodavaca”, iako ostavlja mogućnost da ih bude. Te ističe kako je apsurdno svako takvo oporezivanje, a Marićeva odluka “nije demografska mjera i dokaz je neshvaćanja težine problema u kojem se Hrvatska nalazi”. Kao što ministar uvodi povlasticu koje nema, njegova Vlada živi od uspjeha kojima se hvali, ali ih građani ne osjećaju. Dosad smo o odnosu poslodavaca prema trudnicama i rodiljama čitali i slušali samo ružne stvari, uglavnom ih kažnjavaju, daju im otkaz ili ih ne žele zaposliti, a radom nedjeljom i drugim blagdanima, često neplaćenim ili mizerno plaćenim, opterećene su uglavnom majke. Tako dobroćudni Marić često razveseljava javnost u vrlo neveselom stanju – podacima o rastu BDP-a koji nikome ništa ne znači, o smanjenju inozemnog duga dok neprekidno zadužuje zemlju, o rastu plaća koji na svojim računima građani ne vide, o nepostojećim povlasticama kojima obdaruje rodilje