Što je zapravo nagnalo Mirka Seljana, iskusnog istraživača, rođenog Karlovčanina, koji je već obišao afrički kontinent, bio na nekoliko misija i po Južnoj Americi, da početkom 1913. godine skrene s puta na koji ga je poslala peruanska vlada, ostat će, izgleda, tajna zauvijek obavijena gustom, nepristupačnom prašumom Amazone. Kao čovjeka od povjerenja, naime, te je godine državni vrh Perua poslao Mirka Seljana da ispita može li se skratiti putovanje od jednog do drugog oceana, obilazeći po moru Južnu Ameriku, otvaranjem puta koji bi vodio poprijeko, kroz prašumu Amazone od Pacifika do Atlantskog oceana. Uštedjelo bi se tim putem puno, vjerovali su u vladi, ali istraživač je negdje na pola puta nestao...
Glad, ljudožderi, malarija?
– Misterij odonda nije riješen. Mirko i članovi njegove ekspedicije čekali su u Pachizi skupinu koju je vodio peruanski inženjer Lezcano. Kako se oni nisu pojavili, Mirko, u čijoj su grupi bili i mnogi iz Pachize, odlazi dublje u dolinu rijeke Huayabambe, lijevog pritoka Huallage. Na tom mu se putu gubi svaki trag. Njegov brat Stjepan, koji je inače i odlazio s njim na ekspedicije, osim u ovom slučaju, tvrdio je da je Mirko ubijen, a neke su istrage išle u tom smjeru, no možda je stradao i od gladi. Drugi izvori govore o sukobu s Indijancima, poplavama, nestanku u prašumi, pa i krvavoj orgiji ljudoždera s ispijanjem mozga iz lubanje. Službeni uzrok smrti nije nikad utvrđen – kaže Mladen Kuka koji je sa Zlatkom Balašem i Gordanom Škrtić, kolegama iz karlovačkog Centra za ekspedicionizam, istraživanje i kulturu “Braća Seljan”, nedavno bio u novoj ekspediciji u Peruu, u gradu Pachizi, pokušavajući ponovno rasvijetliti misterij.
Ističe da se u tom gradiću zapravo malo toga promijenilo od 1913. godine; ulice nisu popločane, živi se skromno, puno ljudi nastanjuje i prašumski dio okolice Pachize.
– No mijenjaju se generacije pa je danas, stotinu godina nakon Seljanova nestanka, gotovo nemoguće naći nekoga od nasljednika onih koji su bili dio Mirkove ekspedicije, a pritom da se još i sjeća ičega iz tih dana. Moja je teorija, a nitko je zapravo nije demantirao, da je Mirko, koji je već istraživao prašume Amazone, u jednom trenutku skrenuo s puta kako bi potražio El Dorado, grad popločen zlatom o kojemu se u to vrijeme toliko pričalo. Dokumentirani opisi onih koji su bili s njim zapravo daju naslutiti da je grad pronašao, pa čak i blago, te da je viđen kako nosi kovčege sa zlatom. To ga je vjerojatno stajalo glave: ili su ga “kolege” ubili ili je, iscrpljen malarijom, zapravo umro negdje u srcu prašume – ističe Kuka.
Upravo je on predvodnik ekspedicija u Pachizu kako bi se baš taj grad, gdje je najveći karlovački istražitelj preminuo, povezao s rodnim Karlovcem. El Dorado je grad Gran Pajáten, zapravo i stariji od glasovitog Machu Picchua koji je proslavio američkog istražitelja koji ga je našao, dok Mirka njegovo otkriće nije proslavilo. Gran Pajáten gradić je smješten na litici, pripada kulturi koja je postojala prije Inka i jako je teško, gotovo nemoguće, doći do njega.
Povezani gradovi
– Ljudi su u Pachizi, zapravo posljednjem indijanskom civiliziranom gradiću, odakle je Mirko krenuo u prašumu, iznimno susretljivi i dragi, a priča o našem istraživaču za njih je iznimno zanimljiva. Ondje je i ploča Grada Karlovca koju smo mi donijeli i postavili, koja govori o Mirku Seljanu i povezuje Karlovac i Pachizu. Kada smo prije sedam godina bili ondje, rođeno je i dijete kojemu sam osobno kum, a roditelji su ga nazvali Mirko. A kada smo nedavno bili dolje, naš nas je Mirko dočekao s roditeljima, sada je pravi školarac – govori Kuka.
Osim posjete Pachizi, tročlana je ekspedicija “odradila” i sportski dio putovanja, spustili su se u kanjon Colcea, koji je dvostruko dublji od popularnog Grand Canyona, obišli su Limu, pokušali se popeti u južnom dijelu Perua, u Andama, na neke od vrhova gdje je bilo vrlo malo Hrvata, ali nijedan Karlovčanin.
– Uzeli smo grumen zemlje, baš u tom dijelu prašume gdje se Mirku gubi svaki trag, i na njegov rođendan, 4. travnja, prosut ćemo ga Kupom u njegovu rodnom Karlovcu, rijekom koja mu je tekla “pod prozorom” na Gazi, u dijelu grada gdje su braća Mirko i Stjepan Seljan rođeni i kamo se nikada nisu vratili. A ta se Kupa, najveća karlovačka rijeka, koja je krajem 19. stoljeća bila drugačija jer nije bilo kanala koji je danas drži “ukroćenom” već je bila puno veća, što je često plavila grad i bila duboka i mutna poput Amazone, usjekla u njegov život. Zapravo, Mirko je i skončao negdje u dolini velike peruanske Kupe... – zaključuje Mladen Kuka.
slutim opet neku "senzaciju"... kako to samo večernji zna... možda se ispostavi da je seljan ustvari otkrio ameriku... i sam izgradio machu picchu...