Kao naručen došao je čitav niz događaja oko Božića po julijanskom kalendaru kako bi se dodatno zamutili i ponovno zaoštrili odnosi između pravoslavaca i katolika, Hrvata i Srba u Hrvatskoj.
Sve u režiji i po narudžbi Beograda, što se najbolje vidi u izjavama patrijarha SPC-a Irineja za TV Hram, koji je tobože zabrinut za ono što se događa u Hrvatskoj, pokušao konfrontirati papu Franju s hrvatskim episkopatom.
Želio je ostaviti dojam kako je “obrlatio” papu oko svetosti kardinala Stepinca tvrdnjom da je papa „svjestan događaja iz prošlosti koje je činila Rimokatolička crkva na štetu cijeloga kršćanstva“ te da „on to uviđa i želi to stanje popraviti“.
Popraviti?! Zato je papa i osnovao mješovitu komisiju kako bi se pokazalo da Stepinac nije ustaša i kako bi se zauvijek s njega skinuo taj krimen. SPC iz Beograda djeluje zajedno sa službenom srbijanskom politikom, što se pokazalo na tradicionalnom božićnom domjenku SNV-a, koji je zloupotrijebio izaslanik srbijanskog premijera progovorivši Miloševićevim rječnikom.
Zapravo, postavlja se pitanje koliko je taj domjenak postao političkim poligonom za raznorazna politička iživljavanja bilo hrvatskih, bilo srpskih političara; od Sanaderova hinjenog „Hristos se rodi“, kojim je tada kupio glasove Srba za svoju Vladu, do prošlotjedne Božovićeve prijetnje da će Srbija braniti Srbe u Hrvatskoj svim raspoloživim sredstvima.
Od koga braniti? Zacijelo od takvih političara i politika koje bezdušno ponovno uprežu nacionalne i vjerske strasti za svoje ciljeve. No, gornjokarlovački episkop Gerasim rekao je kako ima mnogo toga poručiti političarima, ali da ne bi o tome baš na Božić, no da ipak želi reći političarima u Beogradu i Zagrebu kako mu se čini da nas opet žele zavaditi kao i 1991. te ih u ime mira poziva da to ne učine.
U Gerasimov otvoreni apel uklapaju se i propovijedi zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Porfirija na Badnjak i Božić, kada je govorio o nužnosti oprosta i suživota. Vodstvo SPC-a u Hrvatskoj očigledno vodi sasvim drukčiju politiku od one patrijarha Irineja.
Zbog toga je na početku mandata radikalima i sa srpske i s hrvatske strane bilo u interesu eliminirati dijaloški otvorenog mitropolita Porfirija, objavom videa na kojemu pjeva četničke pjesme, što je Porfirije preživio, ali je etiketiran i to se stalno izvlači bez uvažavanja njegova djelovanja danas u Hrvatskoj.
Iskorišteno je to i na prvom pojavljivanju Hrvatske pravoslavne crkve u javnosti nakon 1945., na blagdan Bogojavljenja tj. pravoslavni Badnjak, na Cvjetnom trgu za blagoslova vode, koji je bio potpuni fijasko.
Naime, bio je to crkveni obred na kojemu se nijedan vjernik nije prekrižio, nitko ni na jedan molitveni zaziv svećenika nije odgovorio, prijetilo se i psovalo, što će zacijelo ostati nezapamćeno u povijesti crkvenih događanja. Nitko, naime, ni na jednom crkvenom obredu dosad nije čuo: „Gospodo, odje**te!“
Kao što postoji trajna želja da se politički instrumentalizira SPC u Hrvatskoj, tako je i s Hrvatskom pravoslavnom crkvom, kojoj sada nove nevolje trebaju krojiti neki novi politički mentori i politikantski bukači, koji rade za tko zna čije interese, jer to nisu interesi oko 16.700 stanovnika Hrvatske, koji su se izjasnili kao Hrvati pravoslavci na posljednjem popisu i koji bi, barem statistički gledano, trebali imati svoju crkvu.
Nacionalnu, dakako, kao što su ustrojene i ostale pravoslavne crkve. HPC je prije dvije godine dobio odbijenicu za upis u registar vjerskih zajednica, pa je podnio žalbu Ustavnom sudu. Pravo da bude priznata kao vjerska zajednica ima kao i sve ostale zajednice koje imaju najmanje 500 vjernika, dokazujući „sadržaj i način očitovanja vjere, obavljanja vjerskih obreda, područje i način djelovanja“ te akt iz kojega je vidljivo da je kao zajednica vjernika bila upisana u registar udruga najmanje pet godina.
I zacijelo te kriterije može zadovoljiti. Formalno, dakako. Ono neformalno je u kontekstu vremena u kojemu živimo. Konkretno, u kontekstu ovogodišnjeg pravoslavnog Božića u Hrvatskoj, koji je iznova upregnut u politička kola za račun nečijih interesa.
Kao i 1990., kada se pred pravoslavnim hramom na Cvjetnom trgu na Badnjak plesalo kozaračko kolo, nakon čega je krenula krvava agresija na Hrvatsku. Stoga je gornjokarlovački episkop u pravu s porukom političarima da se zaustave, zar ne?
Mitropolit Porfirije u Božićnoj poruci ponavlja riječi bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića da moramo svi svima oprostiti i svi se svima ispričati. Episkop Gerasim šalje poruke hrvatskim i srpskim političarima da prestanu svađati narod. Kao da su hrvatski političari usred Beograda govorili da će Hrvate u Srbiji braniti svim raspoloživim sredstvima. Patrijarh Irinej govori o ljubavi i suživotu susjeda a zanemaruje tko je u čije dvorište ulazio i palio. Ništa u tim porukama nema osim - podjele krivnje. Koju gospodin Pavičić prihvaća kao nešto sasvim normalno. A nije normalno!